Istina je prava novost.

Znanstveni simpozij o duhu i misli Željka Mardešića

Zagreb, (IKA) – U povodu pete obljetnice smrti uglednoga sociologa religije u Zagrebu je 17. lipnja održan znanstveni simpozij “Duh i misao Željka Mardešića – Metamorfoze svetoga u suvremenom svijetu”. Simpozij su organizirali Kršćanski akademski krug, Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK-a, Franjevački institut za kulturu mira iz Splita, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Sekcija za sociologiju religije Hrvatskoga sociološkog društva, Kršćanska sadašnjost i domaćin – Nadbiskupijski pastoralni institut.
Predsjednik Kršćanskog akademskog kruga Ivan Supičić u pozdravu je istaknuo da se aktualnost Mardešićeva duha i misli i danas osjeća, što potvrđuje i velik broj mlađih predavača. Dekan KBF-a u Zagrebu Josip Oslić ocijenio je Mardešića osobom dijaloga koja je uvijek spremno slušala drugoga, na tragu vlastita razmišljanja kako dijalog treba karakterizirati svijet u kojem živimo. Podsjetio je na njegova socioreligijska izlaganja u tijeku teološko-pastoralnih tjedana koja su pobuđivala interes znanstvene i kulturne javnosti. “Fenomenologija religije, zahvaljujući Mardešićevim istraživanjima, zadobila je vlastitu hrvatsku prepoznatljivost i izvornost”, zaključio je. Predsjednica Sekcije za sociologiju religije Hrvatskoga sociološkog društva Dinka Marinović-Jerolimov uvrstila je Željka Mardešića među najcjenjenije sociologe religije u Hrvatskoj, što je potkrijepljeno i brojem znanstvenika koji ga posljednjih četrdesetak godina gotovo neizbježno citiraju u svojim radovima. Ravnatelj Kršćanske sadašnjosti Željko Tanjić prisjetio se posljednje Mardešićeve knjige “Rascjep u svetome”, ističući koliko je autor KS obilježio svojom mišlju, idejama, nastavljajući na svoj način ono što su utemeljitelji te izdavačke kuće započeli na teološkom, unutarcrkvenom prostoru, ali i u dijalogu s drugima. Pročelnik Centra za promicanje socijalnoga nauka Crkve HBK-a Gordan Črpić izrazio je žaljenje što za života nisu još više iskorišteni lik i djelo Željka Mardešića (1933-2006). Spomenuo je njegov opus kao obveznu literaturu na fakultetima i svojevrsni indikator koliko se duboko ulazi u sociološku misao. Ravnatelj Franjevačkoga instituta za kulturu mira fra Mijo Džolan istaknuo je kako je Mardešić institutu dao poseban smjer, pružajući intelektualni instrumentarij za daljnje promišljanje u svijetu. Ravnatelj Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta Tomislav Markić izdvojio je indirektni Mardešićev utjecaj na radni naslov ustanove domaćina koji je glasio: “Institut za pastoralnu formaciju i dijalog sa suvremenim svijetom”.

Prvi dio simpozija, pod nazivom “Čovjek – religija – modernitet”, otvorilo je promišljanje fra Ante Vučkovića o Mardešićevu pristupu fenomenu mržnje. Iznio je nekoliko Mardešićevih koraka unutar okvira za opraštanje: otkrivati dobro i imenovati zlo, graditi demokratsko društvo bez trajno podjarmljenih skupina, učiti se dobroti u zla vremena te oštriti svijest da je moguće biti pogođen mržnjom bez razloga.
Akademik Supičić izlagao je o Mardešićevu poimanju savjesti i krivnje u modernitetu. Istaknuo je da Mardešić u svojim djelima nije zaobišao temu savjesti na osobnoj, društvenoj, ontološkoj i religioznoj razini. “Ljubi neprijatelja svoga…” bio je naslov predavanja Dana Đakovića, koji je izdvojio molitvu kao bolji odgovor od pukoga razmišljanja te da čovjek koji ne može oprostiti drugome mora najprije sebi oprostiti tu nemogućnost opraštanja. Znanstveni debitant Jure Perišić govorio je o sociologu Mardešiću kao proroku ispravnoga političkog djelovanja, iščitavajući tugu i bol u njegovim djelima, jer kršćanstvo nije bilo življeno kako je trebalo biti, posebno u vremenu poraća. Svjedok zaboravljenoga dijaloga – diskurs je Mardešićeva rada kojim se bavio Tonči Matulić, izdvajajući učenje snošljivosti, dijalogu i otvorenosti kao put očovječenja čovjeka. I prije hrvatske samostalnosti Mardešić je ustrajao na razgovorima vjernika i nevjernika, pomalo razočaran što se kasnije od pustih ateista nitko nije javljao za dijalog. Politička trgovina odmijenila je dijalogiziranje, sažeo je Matulić.
Tri značajna hrvatska sociologa – Josipa Županova, Ivana Rogića i Mardešića – točnije, njihove perspektive promatranja mogućnosti i poteškoća modernizacije hrvatskoga društva, tematizirao je dr. Črpić. Razvoj kulture rada i poduzetništva, obiteljska politika, dekolonizacija javnog i društvenog prostora te zaštita korištenja nacionalnoga blaga trebali bi biti temelji unutarnje politike, dok je vanjska često i tijekom povijesti bila nagodbenjačka, primijetio je Črpić. Svako uređenje mora se temeljiti na dominantnim vrijednostima u Hrvatskoj, zaključio je, napominjući da zakon treba štititi, a ne propisivati vrijednosti i moral.
Pitanjem “Je li Marx imao pravo?” dr. Ivan Markešić pokušao je osvijetliti Mardešićevu kritiku hrvatskoga postkomunističkog društva i Crkve u njemu. Istaknuo je da katolički vjernici, premda su imali prigodu, i unatoč najvećoj pogrešci marksizma da se zlim sredstvima mogu postići dobra društva, nisu uspjeli dokraja demantirati postavke njemačkoga filozofa te da je potrebno još snažnije ustrajati na borbi protiv nepravde, zloporabe vlasti i obrani obespravljenih. Branko Ančić predstavio je istraživanje o pučkoj religioznosti, Vlaho Kovačević izlagao o metamorfozama sekularizacije u modernitetu u kojem, kako ističe, postoji srodnost s religioznosti, a Stipe Tadić o imanentističkim religijama u suvremenom svijetu.
Poslijepodnevni, drugi dio simpozija, pod nazivom “Društvo-sekularizacija-koncil”, otvorio je Ivan Šarčević promišljanjem o Mardešićevu razumijevanju političkoga katolicizma. Podsjetio je na sociologove težnje da ne bude isključiv, jer “budemo li se bavili neprijateljima, izgubit ćemo i prijatelje”. O poimanju Drugoga vatikanskog koncila u Mardešićevim djelima govorio je Ante Bekavac. “Novi Duhovi ili nova duhovnost” te “Kršćanstvo i sekularizacija u viziji Željka Mardešića” bila su izlaganja Stipe Odaka i Pavla Kufrina. Bilo je riječi i o Mardešićevoj ulozi u profiliranju Franjevačkoga instituta mira, njegovu poimanju odnosa Crkve i svijeta, ulozi u časopisu “Mirotvorni izazov”, dnevnicima i sjećanjima na znanstvenika kojemu je simpozij bio posvećen.
Skup je završio okruglim stolom koji je iznjedrio nekoliko inicijativa za daljnje promicanje duha i misli Željka Mardešića, a planira se i objavljivanje zbornika s proširenim verzijama svih navedenih predavanja. Cjelodnevnom simpoziju nazočila je i udovica Nada Mardešić.