„Srce sv. Šimuna bilo je ispunjeno Duhom Svetim. Ono što je Izrael čekao stoljećima, Bog je Šimunu dao milost da je dočekao za svoga života; susreo se s Gospodinom i ušao je u njegov mir“, rekao je don Stipan, istaknuvši da je sv. Šimun bio poseban i privlačan u svoje, ali i u naše vrijeme. Upozorio je kako u prenošenju otajstva vjere mnogi odrasli ostanu na razini nezrelosti, a Šimun je bio zreo starac s izgrađenim identitetom očinstva.

„Sv. Šimun nas poučava u duhovnom životu da nije promašio konačni cilj i smisao svog života. Duh Sveti ga je potaknuo da pođe u hram. Cijeli život je proveo u hramu, ali i toga jutra, kad su Josip i Marija išli prikazati dijete Isusa u hram, Duh Sveti ga je potaknuo da pođe u hram i primi u naručje Sina Božjega. Šimun je poseban i mudar jer ga pojedinačni ciljevi nisu ugušili da promaši konačni cilj, a to je zajedništvo s Bogom. Taj konačni cilj daje smisao svim drugim partikularnim ciljevima“, istaknuo je don Stipan, upozorivši da je u današnjem blagostanju opasnost promašiti konačni cilj, istovremeno se hvaleći koliko smo postigli. 

„Bog se služi s ljudima u čijim se srcima nalazi Duh Sveti i koji su otvoreni Duhu Božjem, da se unutar povijesti spasenja i Crkve ostvaruje njegova pobjeda na ovoj zemlji“, rekao je don Stipan. U duhu Šimunove riječi Isusu da je on „znak osporavan i postavljen mnogima na propast i uzdignuće“, don Stipan je rekao da kad čovjek prihvati vjeru, postoji mogućnost da padne u očima ovog svijeta. I Sin Božji je doživio pad, a otac ga je nakon toga uzdignuo. „Neke se stvari trebaju urušiti da bi počele ispočetka, na drugačiji način“, poručio je don Stipan.

Istaknuvši potrebu oslonjenosti na Božju milost u svom životu, don Stipan je podsjetio na primjere Mojsija i Davida. Kad je trebao osloboditi Izraelski narod, u prvoj etapi svog života, Mojsije kao mladić koji je odgojen na faraonovom dvoru, krenuo je sam, bez Božje milosti, ostvariti to oslobođenje. Onda je pogubio vojnika i faraon ga je protjerao. Međutim, 40 godina nakon toga Bog mu se objavljuje i kaže da ide faraonu, jer treba preko njega izvesti Izraelski narod. 

Mojsije pita kako će ići tamo kad ima govornu manu, neće ga razumjeti. Počele su isprike. Ali, prihvatio je da ne ide u svoje ime, nego u ime onoga koji ga šalje. Davida je rekao da ne ide na Golijata s nekim oružjem, praćkom, nego da ide s Božjom riječi, on ga šalje. A Golijat je na njega izašao s ognjem i mačem. „Primili smo poslanje i često u tom poslanju mi želimo biti protagonisti i glavni. A Bog želi da nas prošeta kroz ovu suznu dolinu kako bi ljudi oko nas mogli primijetiti njegovu prisutnost u našem životu“, rekao je don Stipan.  

Šimunova veličina je bila i u tome što je „znao odrezati ono što nije bilo dobro, s čime je bio kušan. Šimun nije ulazio u kompromise s napastima i grijesima. Nije bio osrednji, bio je radikalan, ali ne fundamentalist. Nikoga nije isključivao, osuđivao kao osobu, nego grijeh. Sv. Šimun je bio hram u kojem je svijetlio Duh Sveti. Neka Duh koji je prebivao u njegovom srcu i dao mu posebnost, prebiva i u našim srcima kako bismo i mi posvjedočili da smo sinovi i kćeri Božje, da posvjedočimo Božju prisutnost u našem životu“, potaknuo je don Stipan, u molitvi Bogu da budemo blagoslov i dar za bližnje. 

Osmi u mjesecu je dan kad se u crkvi sv. Šime osobito moli za bolesne i druge  potrebe, a misu Zavjetnog dana predvodi upravitelj nekog hrvatskog svetišta. U misi su sudjelovale i redovnice Družbe Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje s provincijalkom s. Mirjam Gadža koja je donijela relikviju bl. Marije od Propetog Isusa Petković koja je također bila izložena puku na čašćenje. Želja je don Damira Šehića, upravitelja Svetišta sv. Šime, uz sv. Šimu promicati karizmu svetosti i drugih hrvatskih blaženika i svetaca.