Nadbiskup Zgrablić na blagdan sv. Krševana: „I danas se mudrost evanđelja teško shvaća, ponekad i osporava, odbacuje“

Sv. Krševan je akvilejski plemić, vojnik i mučenik s početka 4. stoljeća. Prema predaji, bio je vjeroučitelj sv. Stošije koju je kršćanskom utjehom hrabrio svojim pismima, dok je ona bila u zatvoru za vrijeme Dioklecijanovih progona kršćana. Relikvije sv. Krševana došle su u Zadar 649. godine. Po prisutnosti njegovih relikvija u Zadru, a najnovija službena i stručna rekognicija svečevih zemnih ostataka iz 2022. pokazuje da je sačuvan cijeli kostur sv. Krševana, što je iznimno rijetko, Zadrani časte sv. Krševana dugih 14 stoljeća.

Krševanu u čast, u središtu Zadra izgrađena je crkva u romaničkom stilu, posvećena 1175. godine. Do 2022. godine trajala je duga, desetogodišnja cjelovita konzervatorska i restauratorska obnova crkve sv. Krševana koja je zbog toga bila zatvorena za javnost. U godinama prije početka obnove, mise na blagdan sv. Krševana slavile su se u velebnoj crkvi sv. Krševana koju se smatra jednom od najljepših romaničkih crkava u Hrvatskoj.

„Zahvalni smo Bogu, svim našim nebeskim zaštitnicima i našim prethodnicima u vjeri grada Zadra za bogatstvo relikvija naša četiri zaštitnika: Krševana, Stošije, Zoila i Šimuna Bogoprimca, koje dugi niz stoljeća čuvamo i pobožno štujemo, usprkos mnogih povijesnih, društvenih i političkih previranja i opasnosti, ponekad i teških razaranja. Kao važan znak bogate duhovne baštine vjere i siguran putokaz života, želimo ih, obogaćene našom vjerom i štovanjem, predati i novim naraštajima koji pred nama dolaze“, poručio je mons. Zgrablić.

Za vrijeme misnog slavlja, u prezbiteriju katedrale nalazio se relikvijar sv. Krševana u obliku ruke. Sv. Krševan na osobiti način zaštitnik je uprave Grada Zadra. Gradski vijećnici Zadra u prošlosti su pred relikvijarom ruke sv. Krševana polagali prisegu vjernosti da će pošteno raditi povjerene javne dužnosti za opće dobro. Na grbu i zastavi Grada Zadra nalazi se njegov lik. Koliko su Zadrani prepoznali vrijednost toga uzornog kršćanina iz prvih vremena Crkve, koji je kao vojnik bio dijelom državnog sustava u službi rimske vlasti, odnosno carstva, ali pritom nije želio zatajiti ispovijedanje vjere u Isusa, te su njegovoj nebeskoj zaštiti htjeli povjeriti obavljanje poslova u upravljanju gradom, pokazuje i da su lik sv. Krševana stoljećima unatrag htjeli imati na grbu i zastavi Grada Zadra. Sadašnja inačica grba temelji se na povijesnom gradskom grbu.

Na grbu je sv. Krševan prikazan kao konjanik koji u rukama ima štit i koplje, a iznad njegove glave s aureolom je znak crvenog križa na bijeloj podlozi. Konj je osedlan zlatnom opremom. Ime Krševan, na latinskom Chrisogonus, izvedeno iz grčkog imena, znači ‘rođen u zlatu’, odnosno, ‘zlatni rod’. Sav zlatni rod i dragocjeno vojevanje sv. Krševana bilo je u njegovom nepokolebljivom i hrabrom nasljedovanju Isusa Krista, do spremnosti da zbog toga izgubi položaj u društvu, u konačnici i život sâm, te je mučeničkom smrću rođen za vječnost nebeskog Kraljevstva.

„U zamjenu za napuštanje vjere, Krševanu je nuđeno visoko političko mjesto prefekta ili konzula Rimske provincije. Zbog velike ljubavi i predanosti Isusu Kristu, odbio je ponudu i nije se htio odreći svoje vjere. Zbog toga je podvrgnut okrutnim fizičkim mukama, odrubljena mu je glava, a tijelo bačeno u more. Prema predaji, kasnije se svećeniku Zoilu u snu prikazao sv. Krševan te je sv. Zoilo u toj viziji saznao gdje se nalazi tijelo sv. Krševana“, podsjetio je mons. Zgrablić, istaknuvši da je štovanje sv. Krševana počelo odmah nakon njegove mučeničke smrti i širilo se u Crkvi po cijelom svijetu.

„Koliko je taj svetac štovan i važan u općoj Crkvi nekad i danas, najbolje pokazuje spominjanje njegovog imena u Rimskom kanonu mise. Uz imena Blažene Djevice Marije, sv. Josipa, apostola Petra i Pavla; uz imena prvih nasljednika sv. Petra, Lina, Klementa, Kleta i drugih, uz imena svetih mučenica Lucije, Agneze, Cecilije, Stošije i ostalih prvokršćanskih mučenica, nalazi se i ime sv. Krševana ili Krizogona. Taj Rimski kanon molio se kao jedini u svakoj misi dugi niz stoljeća“, naglasio je zadarski nadbiskup.

Riječi ulazne pjesme iz obrednika liturgije blagdanskog slavlja: “Evo pravoga mučenika, koji je za Kristovo ime krv svoju prolio. Nije se bojao prijetnji sudačkih i tako je ušao u kraljevstvo nebesko” žele usmjeriti naš pogled uma, duha i srca prema duhovnom profilu sv. Krševana, rekao je nadbiskup. Sv. Krševana vjera Crkve i višestoljetno štovanje pokazuje u odrazu Božje riječi iz Knjige mudrosti u blagdanskom prvom čitanju. Time se sv. Krševana predstavlja kao mudrog čovjeka. Stoga je mons. Zgrablić razmatrao značenje vjernosti čovjeka Božjoj mudrosti na koju potiče i Božja riječ u Svetom Pismu, a to je izazovno i nije uvijek lagano, jer odudara od mudrosti i logike ovoga svijeta.

„Mudar je čovjek koji životom hoda pravim stazama, pogledom usmjerenim prama Kraljevstvu Božjem, tj. prema onome što Bog čini u svakom vremenu i za svakog čovjeka. Sv. Krševana i svakog mudrog čovjeka vodi spoznaja o najvećim svetinjama, o Kraljevstvu Božjem koje nam se do punine približilo u Isusu Kristu“, poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši da je sv. Krševan aktivno i požrtvovno sudjelovao u kršćanstvu kao „događaju ljubavi“.

„Mudar čovjek vidi svoj uspjeh prihvaćanjem Božje ponude, u trudu i suradnji s Božjom milošću. U suradnji s mudrošću, naš život nije neplodan, nego nas vodi do ubiranja ploda života. A plod života je život vječni, vječna radost zajedništva s Bogom. Sv. Krševan i mudar čovjek ne lakomi se za pomamnim i laskavim ponudama svijeta. Umjesto visokog društvenog položaja za koje se traži odricanje od Božje mudrosti, Krševan ostaje, usprkos pritiscima i mukama, vjeran mudrosti“, poručio je predvoditelj slavlja.

Nadbiskup je rekao da je „u mudrosti snaga koja čuva sv. Krševana i svakog tko je prihvaća, od neprijatelja koji ga žele ugrabiti, od protivnika koji mu zamke postavljaju. Mudrom čovjeku je Božja mudrost svjetlost koja mu pomaže razaznati vječno i neprolazno bogatstvo kojeg „moljac ne nagriza ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkopavaju niti kradu“ (Mt 6,20). Mudrost nikad ne ostavlja onoga koji je prihvaća, već mu postaje snaga u svakom iskušenju i nevolji, u okovima i tamnici, sve dok ga ne dovede do nagrade i vječne slave“, rekao je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je aktualizirao poruku života sv. Krševana i za okolnosti našeg vremena, u kojima također postoje teškoće i kušnje u vjeri. „Nismo, možda, uvjetovani da poput sv. Krševana biramo između smrti i odreknuća od vjere. Ali smo izloženi ozbiljnim opasnostima koje mogu biti pogubne za najveću mudrost života. Potrebni su nam jasni, čvrsti i sigurni stavovi koji će nam biti siguran oslonac na putu prema konačnom cilju našeg života. I danas se mudrost evanđelja teško shvaća, ponekad i osporava, odbacuje“, rekao je mons. Zgrablić.

„U enciklici Vjera i razum, sv. Ivan Pavao II. govori o vjeri koja je stavljena na kušnju i u naše vrijeme, a ne samo nekada u bezbožničkim političkim sistemima u kojima se Bog smatrao projekcijom ljudskog uma, iluzijom i opijumom za narod. U razdoblju za nama počeo je i proces snažnog sekularizma u kojem se čovjek prikazuje kao apsolutno autonoman. Čovjeka se predstavlja kao mjeru i tvorca stvarnosti, do te mjere da može birati i svoje naravne datosti kao što su spol i rod, da sam određuje i bira što je humano, a što nehumano. Takav pogled na čovjeka, u kojem sam određuje svoju ljudskost, bitno osiromašuje stvorenost ‘biti na sliku i priliku Božju’“, upozorio je mons. Zgrablić, rekavši da se i u naše vrijeme pojavljuje opasnost suprotna Božjoj mudrosti. Praktični ateizam vjerske istine i slobode održavanja vjerskih obreda smatra nevažnima za svakodnevni život, beskorisnima i suvišnima.

„Promiče se život kao da Boga nema. Čovjek koji ne osluškuje poticaje Božje mudrosti i kojemu ona nije vodič života, svodi se samo na naravnu, horizontalnu stvarnost. Čovjek se lišava nadnaravne stvarnosti koja ga motivira i osnažuje u dobru, ali i u poteškoćama života te vodi prema smislu i punini života. Lišavajući se Božje mudrosti, otvaraju se prostori za ‘diktaturu relativizma’ i višeznačno shvaćanje slobode, koja umjesto da čovjeka učini slobodnim, vodi ga prema klanjanju idolima: tijelu, novcu, zabavi, materiji, hedonizmu“, upozorio je mons. Zgrablić, stoga poručivši: „Slavlje sv. Krševana prigoda je da se suočimo s pogledom na svijet, sa samim sobom i da po njegovom primjeru potvrdimo istinu o čovjekovoj vrijednosti i konačnom određenju“.

Nadbiskup je rekao da sv. Krševan i svi drugi mučenici i sveci svojim životnim stavom svjedoče misao iz koncilskog dokumenta Radost i nada: „Posebno bitna crta ljudskog dostojanstva je u čovjekovoj povezanosti u zajedništvo s Bogom. Već od svog postanka, čovjek je pozvan na razgovor s Bogom: on, naime, postoji samo zato što ga je Bog iz ljubavi stvorio i što ga uvijek iz ljubavi uzdržava“ (Br. 19).

„Zagovor sv. Krševana, sv. Stošije, sv. Šimuna, sv. Zoila i drugih svetaca i ugodnika Božjih Zadarske nadbiskupije, neka nam pomognu da osluškujemo i upijamo mudrost Božju kao istinu i put života“, potaknuo je mons. Zgrablić. Na kraju mise, nadbiskup je blagoslovio puk relikvijarom sv. Krševana u kojem se nalaze svečeve moći.

Na misi su bili i Branko Dukić, gradonačelnik Grada Zadra te članovi Katoličke karizmatske obnove u Duhu Svetom čiji su voditelji zajednica iz Hrvatske sa svećenicima koji ih prate na svom godišnjem susretu u Zadru, među kojima je i p. Sebastijan Šujević, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, koji je također koncelebrirao u misi. Pjevanje je predvodio Katedralni zbor sv. Stošije pod ravnanjem mo Žana Morovića i u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića. Prijepodne na blagdan sv. Krševana, nadbiskup Zgrablić sudjelovao je na Svečanoj sjednici Gradskog vijeća u zadarskom HNK.