Nadbiskup se u propovijedi osvrnuo na lik sv. Šimuna Bogoprimca koji je „u svoje staračke ruke, pun vjere, primio dijete Isusa u trenutku kada su Marija i Josip, prema židovskom običaju, četrdeset dana nakon Marijinog poroda, prinijeli dijete Isusa u jeruzalemskom Hramu“ te pozvao vjernike da promotre njegov lik onako kako ga predstavljaju evanđeoski tekstovi svetoga Luke.

„Oni nam, naime, predstavljaju sv. Šimuna kao ikonu – svetu sliku – pred kojom se možemo moliti i koja privlači našu pažnju te osvaja srca. Da bismo mogli razumjeti pojedinu ikonu, morali bismo dugo ostati pred njom i promatrati svaku pojedinost koja se na njoj nalazi. Ikona nastaje iz molitve, pokore i u dubokom proživljavanju određene Bogu bliske osobe ili otajstva vjere koje nam predstavlja. Ikona uvijek u sebi sadrži ono mistično jedinstvo između Kristove ljudske i božanske naravi, što u teologiji nazivamo ‘hipostatsko sjedinjenje’, koje se prikazuje na pojedinom liku ikone“, istaknuo je nadbiskup.

Za ikonu se može, dodao je, slikovito reći da ona otvara prozor prema transcendentalnom. „Otvara prostor onome što nas nadilazi, onome što je neprolazno i vječno; prozor kroz koji možemo promatrati božansko. Kroz ovaj otvoreni prozor, u isto vrijeme, prodire mistično svjetlo koje nam omogućuje vidjeti nas same, svijet oko nas na novi način i u novom sjaju. Ikona nam tako omogućuje pogled duha, pogled od ovozemaljskog prema vječnom i ljudskom, prema božanskom“, naglasio je propovjednik te dodao da sv. Šimun i danas progovara po svome životu.

Nadbiskup se zatim osvrnuo na tri pojedinosti iz evanđeoskog teksta, ističući da sv. Šimuna vodi Duh Sveti, da sv. Šimun gleda Krista i da ga prima u svoje naručje. „Sv. Luka nam kaže da je Šimun potaknut Duhom došao u Hram. Duh Sveti je glavni protagonist Šimunovog života, odnosno događaja u Hramu. Sv. Luka čak tri puta u ovom kratkom tekstu spominje Duha Svetoga: ‘Duh Sveti bijaše na njemu’ (Lk 2, 25), ‘Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti’ (Lk 2, 26) i ‘Potaknut od Duha dođe u Hram’ (Lk 2, 27). Duh Sveti potiče Šimunovo srce. Njegovo ime Šimun pristaje njegovoj naravi, njegovoj vjeri. Biblijska riječ ‘šimʿon’ znači ‘on je čuo’. Šimun čuje u srcu poticaje Duha, oživljava njegov duh dok čeka, a čeka godinama, do svoje starosti, i odlazi u Hram, ne znajući što ga tamo očekuje. Šimunu zasigurno to nije prvi put da sluša poticaje Duha i odlazi u Hram“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Dodao je da Duh Sveti svakog vjernika potiče u srcu te da se to u duhovnosti nazivaju ‘duhovni poticaji’. „Često nas vodi duh želje za posjedovanjem, uspjehom, ugledom, ljudskim obzirima… U srce nam se uvlači duh hedonizma, nemara, nebrige, ravnodušnosti prema Bogu i bližnjemu, duh umora i zasićenosti… Teško se oduprijeti ovom duhu svijeta koji nas vodi u pohlepu, zavist, ljubomoru, ispraznost, nemir srca, nezadovoljstvo, mrmljanje, ljutnju“, rekao je, među ostalim, nadbiskup te dodao da je potrebno razlučiti poticaje u srcu.

Zatim se osvrnuo na oči i pogled sv. Šimuna. „Živa Šimunova vjera čini čuda: otvara mu oči, preobražava pogled, mijenja način gledanja. Šimun vidi u dubinu, ono bitno. U mnogim susretima Isusa s ljudima u Evanđelju doznajemo kako Isus suosjeća s njima, kako je pun milosrđa prema njima. U Kristovom pogledu otkrivamo pogled Boga koji počiva na čovjeku. Božji pogled razbija, razrješuje tvrda ljudska srca. Šimun moli: ‘Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru…’ (Lk 2,  29). Božji pogled mijenja naš pogled i čini da novim očima možemo gledati sebe, svijet, druge ljude. Kristovim pogledom možemo gledati i na teške životne trenutke novim pogledom. Kako li Kristov pogled razbija tmine našega grijeha i smrtnosti“, naglasio je nadbiskup.

Šimun, dodao je, moli: „Sad otpuštaš slugu svoga…“, pojasnivši da grčka riječ ‘otpuštati’ u hrvatskom prijevodu znači ‘razvezati zavezano’. „Šimun osjeća kako mu je Bog dao doživjeti vrhunac njegove molitve držeći u rukama Dijete, Krista i Otkupitelja koji donosi puninu mira, došao je Onaj koji razvezuje, razrješuje i raskida sve okove grijeha, prolaznosti i smrtnosti. Pogled na koji nas susret s Kristom osposobljava nije naravni pogled, biološki, već egzistencijalni, mudri pogled. Naše oči u pogledu na Isusa ‘vide iznutra’, ‘vide iznad, više’, ne zaustavljaju se samo na pojavnom. Ovaj pogled čak i u pukotinama života može nam pomoći da vidimo Božju nazočnost“, naglasio je nadbiskup te dodao da Šimunov pogled promatra novost koja dolazi s Isusom, on gleda spasenje, usmjeren u budućnost i zato blagoslivlja Boga.

Zatim se nadbiskup Zgrablić osvrnuo na  trenutak kada Šimun prima Isusa u naručje i blagoslivlja Boga. „Šimun prihvaća u naručje malo dijete. Njegova starost i nemoć nisu prepreka da u rukama drži Spasitelja, onoga kojeg očekuje čitavog života, onoga koji ispunja sva njegova očekivanja. Šimun ne drži u naručju Krista, Sina Božjega, od kojeg očekuje da čini čudesa i senzacije, diže pobune i revolucije, već malo, nejako dijete, slično svakom drugom djetetu njegove dobi. Ne gleda nešto izvanredno, već malog Isusa s Marijom i Josipom, koji ga skromno donose u Hram, kao siromasi, uz prinos dvije grlice ili golubića“, rekao je mons. Zgrablić.

Šimun gleda, prepoznaje i prihvaća nešto novo, Božju jednostavnost i nazočnost kao način otkrivanja Božjeg lica i djelovanja, dodao je propovjednik. „On od Boga ne očekuje nešto više od njegove nazočnosti, jednostavnosti i poniznosti. Primiti Isusa u naručje za njega je ono najveće u cijelom životnom tijeku. Izražava to molitvom predanja: ‘Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje…´“, naglasio je propovjednik te potaknuo vjernike da se preispitaju imaju li vjere diviti se Kristu, Bogu u pričesti. „Kad Isusa ne primamo u naše ruke, u naš zagrljaj, naše srce postaje gorko, ispunja se drugim stvarima i stvarnostima koje ostavljaju dušu i srce praznima. Kada primamo Isusa otvorenih ruku, primamo i braću otvorenih ruku i prepoznajemo odraz njegove slike u njima“, zaključio je nadbiskup te zazvao zagovor sv. Šimuna.

Na misnom slavlju sudjelovali su župljani Župe Uznesenja Marijina iz Poreča predvođeni župnikom vlč. Mladenom Pranjićem i župnim vikarom vlč. Tobijom Matijevićem. U toj je župi nadbiskup Zgrablić djelovao prije nego što je imenovan zadarskim nadbiskupom. Dodajmo da će svečano večernje misno slavlje u 19 sati predvoditi požeški biskup Ivo Martinović.

FOTO Mons. Zgrablić predvodio prijepodnevnu misu svetkovine sv. Šimuna u Zadru