Susret je počeo misom koju je u varaždinskoj katedrali predvodio predsjednik Hrvatskog Caritasa varaždinski biskup Josip Mrzljak. S biskupom misu su slavili generalni vikar i predsjednik Caritasa Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić, kancelar Varaždinske biskupije preč. Ivan Rak, župnik u Ivancu Zoran Gložinić, župnik u Reki Mario Križanac, župnik u Đurđevcu Marko Rac, te tajnik varaždinskoga biskupa vlč. Marko Domiter.

Na početku misnog slavlja biskup je rekao kako susret Caritasovih župnih suradnika započinje misom, jer je upravo euharistija izvor i središte svakog kršćanskog djelovanja, pa tako i onog karitativnog.

U homiliji, biskup je podsjetio na nedavnu proslavu Božića te radost zbog dolaska Boga među ljude i utjelovljenja Božje riječi, dok nakon božićnog vremena počinjemo razmišljati kako je ta Božja riječ dalje rasla u svijetu. Što se po njoj kasnije događalo te kako je ona prihvaćena ili neprihvaćena u svijetu.

Promatramo sudbinu Božje riječi koja je došla na zemlju. Upravo na početku godine kada slavimo nekoliko blagdana, možemo promatrati kako se Crkva rađala i počinjala živjeti. Proslavili smo jučer blagdan Obraćenja svetoga Pavla, jednog od najvećih apostola i širitelja kršćanstva. On je doživio obraćenje jer ga je milost Božja pogodila te je od velikog progonitelja Isusa postao njegov najgorljiviji sljedbenik. Danas pak slavimo spomendan Pavlovih učenika, Timoteja i Tita. Prva Crkva je nastojala živjeti tako da Božja riječ bude utjelovljena na svakom području kršćanskog života. Za Tita je tako zapisano da je prikupljao pomoć za siromašne u Jeruzalemu. Dakle, karitativna svijest pomaganja onima koji su u potrebi vidljiva je već od samih početaka kršćanstva. Od samih početaka Crkva je bila svjesna svoga zajedništva te kako treba biti uz one koji su najpotrebniji. To je i Isus pokazao kada je išao zemljom čineći dobro upravo onima u potrebi.

To nam je važno i u ovom našem vremenu u kojem želimo da Crkva bude autentična, prava Isusova Crkva. Želimo da ne ostane sve samo na riječima ili tradiciji, već da bude živa utjelovljena Božja riječ te da se prepoznaje po svome djelovanju.

Pavlovo misionarenje nije bilo samo propovijedanje, već primjer života, a upravo je taj primjer privlačio. Učeništvo je neprestano prisutno među kršćanima. Mi smo neprestano učenici. Možemo završiti mnoge škole, ali biti kršćanin to je neprestana škola i ona nema diplome na zemlji. Ta nas škola vodi prema onoj konačnoj diplomi – vječnosti.

Svjesni smo da moramo učiti i djelovati kao kršćani. To je bitna oznaka svakog kršćanina. Često imamo osjećaj da nismo najgorljiviji, već mlaki kršćani. Kada govorimo o Caritasu, to sigurno nije samo djelovanje na materijalnom planu, nego općenito naš odnos prema ljudima, prema čovjeku. Caritas uvijek pronalazi način kako će djelovati u pojedinoj župnoj zajednici, biskupiji ili pak na području cijele Crkve. Neprestano moramo biti otvoreni, baš poput svetoga Pavla koji je bio pogođen Božjom milošću te je bio otvoren toj svjetlosti i svemu što je Bog od njega tražio. Pavao je isprva bio slijep, ali je potom otvorio oči vjere. Zato nam je prva Crkva neprestano uzor, a kada spominjemo sve te ljude iz prvih vremena kršćanstva, oni su nam itekako poticaj da ih slijedimo, poručio je u propovijedi biskup Mrzljak.

Tema ovogodišnjeg susreta voditelja i suradnika župnih Caritasa Varaždinske biskupije bila je „Vjeroučiteljski i pastoralni rad među Romima na području Varaždinske biskupije”, o kojoj je govorila vjeroučiteljica Kristina Čačić, tajnica Povjerenstva za pastoral Roma Varaždinske biskupije.

Na početku drugog dijela susreta, koji je bio u Pastoralnom centru biskupije, okupljene je pozdravio mons. Perčić koji je predvodio i molitvu. Kazao je kako je jedna od karakteristika naše kršćanske vjere djelotvorna ljubav, odnosno Caritas. Čestitao je volonterima u župnim Caritasima novu godinu te istodobno zahvalio na spremnosti što u svojim župama svjedoče i potiču druge na tu karitativnu ljubav.

Ravnatelj Caritasa Varaždinske biskupije mr. Ante Šola, pridružio se pozdravima i čestitkama te naglasio kako se u Caritasu uvijek trude stvarati zajedništvo i povezanost.

Potom je predavanje održala vjeroučiteljica Kristina Čačić. Poručila je kako bismo uvijek trebali biti na usluzi bližnjima u potrebi, a kao najbolji primjer toga pročitala je prispodobu o milosrdnom Samarijancu, koju teolozi vide kao alegoriju. Čovjek koji je pao među razbojnike jest čovjek općenito. Isus je milosrdni Samarijanac, a gostinjac je Crkva. Milosrdni Samarijanac (Isus), koji je za ljude bio stranac i dalek, našao je izranjenog čovjeka i jedino ga je On mogao spasiti. Rane mu je polio uljem i vinom, što je simbol svetih sakramenata. Odveo je izranjenog čovjeka u gostinjac (Crkva), kojoj Isus prepušta izranjene ljude na duhovnu njegu. Isus je prispodobom želio poručiti, da je bližnji svaki čovjek u nevolji, premda bio i neprijatelj i stranac. Židovi su za svoje bližnje držali druge Židove i pripadnike drugih naroda, ako su živjeli sa Židovima i poštovali ih. Samarijance nisu smatrali bližnjima. No, iskazati milosrđe u Novom zavjetu znači sažaliti se nad onim tko je u potrebi i pomoći mu, premda on to samo po sebi nije zaslužio niti će to nečim kasnije platiti; dobrotu općenito možemo definirati kao spremnost činiti dobro, a milosrđe nužno uključuje sažaljenje kao poticaj za konkretnu pomoć.

Danas, svijet vapi za besplatnom ljubavi! Stoga su kršćani pozvani svojim osobnim svjedočanstvom života, brigom i zauzetošću za bližnjega pokazati primjer najispravnije ljubavi prema bližnjemu, poručila je u uvodu Kristina Čačić.

U predavanju je govorila je o Romima općenito, njihovoj povijesti, kulturi te načinu života posebice na našim prostorima, kao i o pastoralnoj brizi Crkve u Hrvatskoj prema romskoj zajednici.

„Značajne poticaje u evangelizaciji romske nacionalne zajednice u Hrvatskoj daje Odbor za pastoral Roma Hrvatske biskupske konferencije osnovan godine 1987., uvažavanjem različitih pristupa, ali je i bitan čimbenik u području odgoja i obrazovanja prema zajedničkom cilju: integriranju Roma u društvenu i vjersku zajednicu. Značajan iskorak u pastoralu Roma napravljen je 2005. godine objavljivanjem vjeronaučnog udžbenika ‘Na Božjem putu’ na hrvatskom jeziku te ne dva najraširenija romska dijalekta u Hrvatskoj i utemeljenjem nacionalnih susreta pastoralnih djelatnika. U okviru interkulturalnog pristupa odgoju i obrazovanju Roma, posebno se ističe program Romske odgojne zajednice Odbora za pastoral Roma, kazala je Čačić.

Varaždinska biskupija najveća je „romska biskupija“ u Hrvatskoj, a godine 2016. osnovano je Povjerenstvo za pastoral Roma Varaždinske biskupije kao pokazatelj konkretne brige mjesne Crkve za Rome. Kao biskupija s najvećim brojem pripadnika romske nacionalne manjine, a koji se izjašnjavaju kršćanima, naša je bratska dužnost približiti se romskom narodu, u svjetlu riječi pape Franje kako trebamo riječ Evanđelja donijeti svima koji su u društvu na bilo koji način marginalizirani ili isključeni.

„U pastoralnom radu s Romima, bilo s djecom ili s odraslima, važno je pastoralno nadahnuće i konkretna pastoralna mudrost, prilagodba i snalažljivost s obzirom na brojne izazove u radu s braćom i sestrama Romima. Cilj rada Povjerenstva je strpljivo izgrađivati kršćansko, bratsko zajedništvo u svjetlu evanđeoske istine kako smo svi djeca jednoga nebeskoga Oca. Takva pastoralna razboritost i prilagodba nužni su u radu s romskom populacijom na području Varaždinske biskupije jer su Romi u našem društvu i dalje najosjetljivija rizična skupina; socijalno su deprivirani, marginalizirani i isključeni prvenstveno zbog visoke stope nezaposlenosti, nedovoljnog obuhvata sustavom obrazovanja, neadekvatnih stambenih uvjeta te (ne)uređenosti prostora naseljenih Romima.

Crkva je pozvana prema braći Romima izgrađivati poseban pastoral, usmjeren njihovoj evangelizaciji i promicanju dostojanstva ljudske osobe vođena pastoralnim nadahnućem koje je utemeljeno na prilagodbi okolnostima, potrebama i zahtjevima svake skupine“, kazala je Čačić

te pritom pobrojala nekoliko konkretnih aktivnosti Povjerenstva na terenu poput proslave spomendana romskih blaženika Ceferina i Emilije u varaždinskoj katedrali, organizacije vođenja pobožnosti križnoga puta ulicama jednog romskog naselja, godišnjeg hodočašća majki i djece u nacionalno marijansko svetište Mariju Bistricu, itd.

Vjeroučiteljica Čačić govorila je i o izazovima, pa i problemima, s kojima se svakodnevno susreće u profesionalnom radu, budući da je zaposlena u jednoj od 20 osnovnih škola Varaždinske biskupije koje pohađaju učenici romske nacionalne manjine.

„Naša je velika pastoralna briga kako što kvalitetnije i odgovorno poučavati i odgajati u vjeri djecu Rome. Najveći je izazov, u školskom vjeroučiteljskom radu s njima, što djeca najčešće dolaze iz obitelji koje imaju minimalnu razinu vjerskoga znanja i iskustva pa smo mi vjeroučitelji pozvani u radu s njima biti prvi navjestitelji Radosne vijesti, prvi kreatori imidža Crkve i iskreni navjestitelji ‘kulture života’.

Vjeroučitelj je pozvan trajno osnaživati ljudsko dostojanstvo vjeroučenika Roma, posjetiti djecu u njihovim životnim sredinama i graditi odnos poštovanja prema romskim obiteljima. Temeljna svrha jest u komplementarnom suodnosu s drugim školskim predmetima promicati cjelovit i sustavan odgoj čovjeka, dok je naš globalni cilj zrelost u kršćanskoj vjeri i cjelovitost općeljudskog odgoja učenika.

Moj osobni i profesionalni život nepovratno se promijenio kroz susrete, rad i suživot s braćom i sestrama Romima. Od samih početaka vjeroučiteljskog rada s djecom Romima, a preko njih i susreta s njihovim obiteljima shvatila sam kako me drugi dio Božje zapovijedi ljubi ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe’ mogu jedino ispravno voditi, usmjeravati i snažiti u radu s Romima. U ovom obliku pastoralnog rada mnogobrojni su izazovi, ali nikada se iz vida ne smije izgubiti kako smo u ime Kristove Crkve pozvani trajno suosjećati i pružati podršku i utočište najranjivijima među nama“.

Na kraju predavanja svoje je životno svjedočenje prepuno topline i emocija s prisutnima podijelila Patricija Oršoš, učenica šestog razreda Osnovne škole Petrijanec.

Nakon predavanja uslijedila je predaja pismenih izvješća, uz otvoren i konstruktivan razgovor, a susret je završio u Caritasovoj Pučkoj kuhinji zajedničkim objedom.