Dragi podupiratelji Caritasa Zagrebačke nadbiskupije!

Predbožićni dani svake nas godine ispunjaju posebnim ozračjem prepoznatljivim, kako u izvanjskim stvarnostima, tako i u unutarnjoj preobrazbi svakoga od nas. Sve je zahvaćeno iščekivanjem Spasitelja koji je, rođenjem u priprostoj betlehemskoj štalici, došao k nama ljudima da bude s nama zauvijek kao naš Učitelj i Spasitelj. Ta spasenjska radost ispunja srca vjernika te neminovno dotiče i one koji još nisu upoznali i priznali Isusa.

Bliži se kraju još jedna kalendarska godina te nas sili na užurbanost da završimo poslove, vrednujemo učinke svoga rada, preispitamo propuste i zanemarene mogućnosti. Godina koju ćemo naskoro nazivati lanjskom bila je, poput prethodne, bremenita neizvjesnostima, strahovima, ograničenjima, nametnutim udaljavanjima i (ne)mogućim slobodama. Nimalo lako razlučivanje nužnoga i nametnutoga, potrebnoga i različitim interesima vođenoga, postavljalo je bezbroj pitanja bez odgovora i tako potrebnih traženja u šumi kojekakvih informacija kojima smo bili izloženi.

Neizvjesnost i pandemijske okolnosti odražavali su se i na rad našega Caritasa, ali bremenitost vremena se nadvladava vjerom i domišljatom ljubavlju. Koliko je bilo izazovno organizirati skrb o korisnicima u Caritasovim domovima, toliko je s druge strane bilo zahtjevno odgovoriti na potrebe mnogih koji su tražili našu karitativnu pomoć, podršku i utjehu. Unatoč ograničenjima i mjerama fizičkog distanciranja, Caritas je požrtvovnošću zaposlenika i volontera na svaki način nastojao biti blizu onima koji su u potrebi; posebno bolesnim, starijim i osamljenim osobama te onima koji još strepe pred neizvjesnošću povratka u svoje potresom oštećene domove.

Posebnu radost i probuđenu nadu donijeli su nam brojni mladi svojim uključivanjem u karitativne pothvate te povezivanje župnih zajednica i drugih karitativnih organizacija u Nadbiskupiji u zajedničko djelovanje sa svrhom da se što više pomogne potrebnima. Međugeneracijska solidarnost i povezanost unijela je osvježenje u živote najteže pogođenih pandemijom, a to su starije osobe i djeca.

Caritas Zagrebačke nadbiskupije i ovom prigodom izražava zahvalnost brojnim dobročiniteljima koji prate i podupiru njegov rad. Njihova pomoć stigla je do najpotrebnijih te unijela zraku milosne svjetlosti u tmurnu svakodnevicu s kojom su suočeni.

Nevolje i patnja nedužnih uvijek žaloste vjernike i ljude dobre volje, ali oni ne ostaju u tuzi, oni djeluju. Često smo iskusili solidarnost hrvatskih vjernika upravo u trenucima kad se nebo prijeteći nadvije nad nas ili koja druga nevolja udari iznenada. Zbližavanje i povezivanje rađa se upravo u takvim trenucima. Iako nam se sve češće čini da stojimo pred prijetećom provalijom uništenja, ne izgubimo nadu Božića – radost Spasiteljeva rođenja, koje može pobijediti sve naše tjeskobe i bojazni.

Božić nas poziva da razmotrimo možemo li darovanu blizinu i u sadašnjim ograničenjima očitovati drugima: ublažavajući trpljenja, pomažući u potrebama, moleći za one koji se brinu za bolesne, siromašne, osamljene i prognane (iz Božićne poruke zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića 2020.).

Budimo nositelji nade i Božje blizine, kako nas potiče naš Nadbiskup. Tako ćemo biti svjetlonoše i donositelji radosti u, nadamo se, boljoj novoj 2022. godini.

Neka Novorođeni Spasitelj bude lijek svim našim strahovima i tjeskobama te u nama rasplamsa vatru nade kojom se pobjeđuju i najteže okolnosti.

Svojom neizmjernom ljubavlju, kojom će nas pohoditi i ovoga Božića, pobijedit će sva ovozemaljska zla i nevolje. To vjerujmo i u toj nadi radosno, u zajedništvu sa svojim dragima, bez straha slavimo Božić. To Vam želim i radosno čestitam novu 2022. godinu!

s. Jelena Lončar
ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije

o Božiću 2021. godine.

Foto: Denis Stošić / Dio mozaika prikaza Isusova rođenja u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu, rad akademskog slikara Josipa Botterija Dinija