Svjedočeći o svome pozivu i radu u Hrvatskoj i svijetu, istaknuo je kako je rođen prvog dana ljeta 1930. u Kalinovcu, kao petnaesto, najmlađe dijete u obitelji. Kao zanimljivost iz djetinjstva spomenuo je da je u verjanu, gdje se sprema kukuruz „služio misu“, a „ministrirali su“ djevojčice i dečki iz susjedstva. Od prvog razreda zapamtio je samo to da ga je ponavljao. Zašto? Ne zna. „Možda nisam znao pisati. No, kako god bilo, nakon puno godina u Sjedinjenim Američkim Državama imao sam niz predavanja na njihovim sveučilištima i posljednje sam imao na njihovom najslavnijem Sveučilištu Harvardu. Nakon predavanja i večere s profesorima, u hotelu sam umoran legao na krevet i sjetio sam se prvoga razreda i one stare škole i mislio sam, gle, Bog je tada vidio da će ovaj mali koji ponavlja prvi razred predavati u budućnosti na slavnim američkim sveučilištima i smijao se tada i vjerojatno se smije i sada. I tako sam puno put u životu dolazio do zaključka da se Bog smije“, rekao je profesor Golub.

Mons. Golub bio je dugogodišnji član Međunarodne teološke komisije. Gostujući u programu Hrvatskoga katoličkog radija istaknuo je kako je blisko surađivao s papom Ivanom Pavlom II. koji ga je imenovao članom komisije. Od brojnih sjećanja na papu Ivana Pavla II. prisjetio se onog s proslave 25. obljetnice Međunarodne teološke komisije. Papa im je tada rekao da je zadaća teologa i teologije danas pokazati ljepotu i učinkovitost spasenja. „Na prvom mjestu naveo je ljepotu. To je mogao reći samo papa koji je pjesnik i koji je umjetnik i meni je to bilo osobito blisko“, posvjedočio je prof. Golub.

Kada je odlučio biti svećenik, prof. Golub mislio je da će biti župnik. „No, tridesetpetogodišnji profesorski i predavački rad bila je moja svećenička misija”, istaknuo je mons. Golub. „Kako sam na Drugom vatikanskom koncilu bio s ruba pratitelj i upijao što se zbivalo, vidio sam da je Koncil rekao da sva teologija treba biti pastoralna i s druge strane da je Biblija duša teologije. E ja sam je u to ime studirao na Papinskom biblijskom institutu pa sam to gledao tako provoditi“, protumačio je prof. Golub. Govoreći o svome načinu rada, istaknuo je: „Možda je sve skriveno u rečenici koju sam rekao na zadnjem satu predavanja na Fakultetu u 35. godini i 70. semestru i glasila je ‘Sve se može raditi na različite načine. Jedan je na način prijateljstva. Tako je radio Isus’. Dakako, nastojao sam uzeti taj primjer i biti prijatelj ljudima s kojima radim. Ja sam zahtjevan profesor i valjalo je učiti, to je bilo poznato. Ali kad se srećem s bivšim studentima vidim koliko su radosni i kako nose lijepe uspomene i citiraju razne rečenice koje su ponijeli i zapamtili.”