Đakovo, (IKA/TU) – U koncelebraciji generalnog vikara mons. Ivana Ćurića te još četrnaestorice svećenika, Misu večere Gospodnje u đakovačkoj katedrali Sv. Petra 29. ožujka predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. U homiliji podsjetio je na detalje Posljednje večere: na kruh u kojemu je Isus dao sama sebe, na vino koje poistovjećuje sa svojom krvlju, koju je prolio iz ljubavi prema čovjeku: „Pijući to vino mi postajemo jedno s Isusom. Isus vidi u krvi ponajprije izraz svoje ljubavi, a zatim govori o krvi saveza. Podsjeća na savez koji je Bog sklopio sa svojim izraelskim narodom. U svojoj smrti na križu on obnavlja taj savez i poručuje nam da se Bog u njemu zauvijek povezuje s ljudskim rodom. Krvlju svoga Sina on pečati savez s čovječanstvom. Uz nas se veže zauvijek, ljubavlju koja nikada ne prestaje.” Kazavši kako nas Posljednja večera sjedinjuje ne samo s Isusom, nego i s drugim vjernicima koji zajedno s nama slave Euharistiju, nadbiskup je pojasnio kako je euharistijska gozba početak Crkve: „Oni koji zajedno slave euharistiju postaju u Kristu Isusu jedno. Tako je Posljednja večera Velikoga četvrtka mjesto na kojemu crkvena zajednica slavi svoj pravi temelj: Sam Isus Krist je spona koja međusobno povezuje ljude. To je božanska spona koja trajno kroz povijest međusobno sjedinjuje najrazličitije ljude.”
Ponavljajući riječi pape u miru Benedikta XVI. kako iz blagovanja euharistije izlazimo tajanstveno izmijenjeni – Krist nas hrani sjedinjujući nas sa sobom, on nas „privlači u sebe”, nadbiskup je istaknuo: „Mi postajemo na Isusovu sliku. Postajemo jedno s njim. Isus kojega primamo postaje naše nadahnuće i naša pokretačka snaga. On nas suobličava sebi. Euharistija tako donosi novost u naš život, ona nas mijenja i postaje kriterijem vrednovanja svih naših osobnih, ali i društvenih odnosa. Isus ustvari postaje kriterij našega gledanja na druge ljude i na stvarnost oko nas.”
Nastavljajući homiliju, nadbiskup je pozornost stavio na pranje nogu, koje za evanđelista Ivana predstavlja oproštajni obred kojim Isus još jednom sažima čitav svoj život i izražava najdublju namjeru svoga djelovanja. „Isus odlaže haljinu svoje božanske naravi i pojavljuje se s lanenim platnom kao rob. Bog postaje čovjekom i djeluje prema nama ljudski. Perući nam noge iskazuje nam služenje u ljubavi. Pere nas i ozdravlja od zla, od oholosti, od nadmenosti nad drugima i poziva nas na poniznu ljubav i velikodušno služenje”, rekao je nadbiskup, dodajući kako se Isus na križu prigiba najdublje k nama ljudima – prigiba se do u prašinu smrti; u svojoj smrti na križu dodiruje naše rane i ozdravlja ih svojom ljubavlju.
Zaključujući homiliju, nadbiskup je podsjetio kako je Isus na Posljednjoj večeri uputio apostole da i oni jedni drugima trebaju prati noge te je potaknuo okupljene vjernike da se poput Isusa prignu k svojoj braći i sestrama, dodirnu ih ondje gdje su uprljani, gdje sami sebe ne mogu prihvatiti. Naglasio je: „Trebamo ih prihvatiti, očistiti svojom ljubavlju, poljubiti njihovu ranu, njihovu slabost i bol.” Nakon homilije nadbiskup je oprao noge dvanaestorici „apostola”, a po završetku misnog slavlja u svečanoj procesiji prenio je Presveti Oltarski Sakrament na pokrajnji oltar sv. Dimitrija, gdje je nastavljeno klanjanje, kojemu su pristupili brojni vjernici. Misno slavlje animirao je Mješoviti katedralni zbor i Zbor bogoslova, pod vodstvom mo Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo Vinka Sitarića.

.