Predstavljanju knjige nazočili su: vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić, generalni vikar mons. Slađan Ćosić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić te profesori na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu, redovnice koje djeluju u glavnom gradu BiH, bogoslovi, župljani Župe Novo Sarajevu u kojoj je vlč. Dražen župnik, kao i njegovi prijatelji.

Moderator predstavljanja knjige, koja je rezultat doktorske disertacije vlč. Kusture obranjene 27. listopada 2025. na Papinskom sveučilištu Sv. Križa u Rimu, bila je novinarka i ravnateljica programa BHT1-a Neda Tadić.

Moderatorica je prisutne upoznala sa sadržajem knjige. Spomenula je da je djelo sastavljeno od pet poglavlja, uz uvod i zaključak: u prvom je opisan povijesni kontekst; u drugom, trećem i četvrtom su predstavljene neke od najvažnijih poruka vjerskih lidera: pape Ivana Pavla II. i kardinala Vinka Puljića, reisul-ulema Jakuba ef. Selimoskog (do 1993.) i Mustafe ef. Cerića te srpskog patrijarha Pavla; a u petom je napravljena usporedba njihova načina i sadržaja komuniciranja.

O knjizi je iz socio-psihološke i političke perspektive govorila izvanredna profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu dr. Jelena Brkić-Šmigoc. Istaknula je da vođe u istraživanjima u političkoj psihologiji zauzimaju značajno mjesto, pri čemu se razlikuju oni koji su više usmjereni na zadatak od onih koji su usredotočeni na odnose među ljudima. „I upravo tu razliku Kusturina analiza, čitana pozorno, otkriva: u izjavama, dokumentima i postupcima, ali možda ponajviše u nečinjenjima i prešućivanjima, vjerski poglavari su rekli puno o tome gdje završava njihova vizija mira“, naglasila je dr. Brkić-Šmigoc te dodala da je uočljivo da je zalaganje za mir na općim razinama neupitno kod svih vjerskih lidera.

„No, zanimljivo je čitati kako se pozivi na mir, suživot i dijalog vrlo često završavaju s onim ‘ali’ – očekivanjem koje lideri iznose prema drugoj strani kako bi se mogao dogoditi pravi mir. I ovdje se pokazuje koliko su ljudski odnosi opterećeni percepcijom jednakog ulaganja u njih – i upravo Kusturina analiza pokazuje kako je ta percepcija bila suštinski različita kod svake od triju zajednica, što je izravno određivalo i kvalitetu i doseg njihove komunikacije mira“, ustvrdila je profesorica zaključivši da je knjiga „svjedočanstvo jednog vremena koje se može čitati tako da se prvo jasno iščitaju različitosti u tumačenju onoga što je sukob i što su djelovanja vjerskih lidera u tom vremenu – i da se tu ne zaustavi. Da se s tim ide dalje i traži prigoda za susret, za dijalog, za put na kojemu se čini dobro.“

Zatim je o djelu iz komunikološko-teološkoge perspektive govorio urednik Katoličkoga tjednika vlč. Josip Vajdner, uvodno istaknuvši da tema posjeduje veliki komunikacijski potencijal te predstavlja „intrigantno štivo“, koje će svoga čitatelja naći i u ozbiljnim znanstvenim krugovima, i među prosječnom publikom, kao i u novinarskim kuloarima.

Napomenuo je da iako je knjiga napisana na povijesno-analitičkoj i analitičko-kritičkoj metodi, njezin je rukopis „katolički“. Istodobno, „autor se nastojao držati kritičke distanciranosti, ali što je posebno vrijedno, nije koristio banalizirajuću ‘uravnilovku’ koja se ogleda u mantri ‘svi su griješili’, nego je na temelju analize komunikološkoga sadržaja išao razotkriti istinu“, rekao je vlč. Vajdner.

Naglasio je da je autor uspoređujući komunikaciju katoličkih, muslimanskih i pravoslavnih vjerskih lidera, uspio izbjeći ideološku redukciju, „odnosno ono što danas poznajemo kao svrstavanje u torove’ i rezoniranje na podlozi ‘naši i njihovi’“, predočavajući da je njihova komunikacija, „nerijetko izlazila iz determiniranoga okvira religije te prelazila i u područje političkoga“. Pri tomu dr. Kustura, kako je objasnio vlč. Vajdner, navodi i razlike u poimanju stvarnosti iz različitih kutova. „Na toj su podlozi promatrani, primjerice: početak i narav rata u BiH; zatim, uzroci i tijek sukoba između Hrvata i Muslimana/Bošnjaka s pojavom ‘džihada na Balkanu’; te genocid u Srebrenici, kao i sam kraj rata“, ustvrdio je.

Završno je pojasnio da je u knjizi razvidno što u praktičnom smislu znači medijatizacije religijskih autoriteta – da ne bivaju promatrani samo „snagom svoje službe“, nego i onime što komuniciraju u javnosti. „U ozračju kada su narodne mase izložene pristranim komunikacijama i medijskom zaglupljivanju satkanom na podlozi ‘naši i njihovi’, korištenje sadržaja i rezultata radnje zbilja može biti blagotvorno“, poručio je Vajdner.

Na kraju se nazočnima obratio i dr. Dražen Kustura, koji obnaša i službu glasnogovornika Vrhbosanske nadbiskupije te opisao put nastanka knjige: od izbora teme do realizacije – iščitavanja poruka u mnogobrojnim intervjuima i istupima koje su tijekom oružanoga sukoba u BiH u različitim medijima i prigodama davali katolički lideri sv. Ivan Pavao II. i kardinal Puljić te u glasilima Islamske zajednice u BiH (Preporod) i Srpske Pravoslavne Crkve (Pravoslavlje), koje su komunicirali muslimanski i pravoslavni vjerski predvodnici.

Predstavljanje knjige glazbeno su pratili bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod ravnanjem rektora vlč. Ivana Rake, izvijestila je Nedjelja.