Zagreb, (IKA) – Na Veliki četvrtak, 29. ožujka, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u zagrebačkoj prvostolnici Misu večere Gospodnje u zajedništvu s pomoćnim biskupima Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim, te kanonicima i drugim svećenicima na službama u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Ukazujući na znakovitost toga slavlja, kardinal Bozanić uvodno je naglasio kako je to misa zahvale Bogu za njegovu trajnu prisutnost među nama u Isusu, u euharistiji.
U homiliji biskup Šaško napomenuo je kako se „današnji spomen ustanovljenja euharistije i Isusovu euharistijsku gestu pranja nogu nerijetko pokušava tumačiti isključivo društvenim kategorijama izlaženja ususret potrebnima, prihvaćanja čovjeka i solidarnosti sa siromašnima i s onima koji trpe”. No, ta je gesta puno više od crkvenoga pristupa rješavanju socijalnih pitanja. „Mi smo danas radosni, jer slavimo Božji dar koji je pokretač i kršćanske kulture solidarnosti. Danas u središtu nisu problemi i pitanja nego rješenje i odgovori. Danas više nego u ostalim slavljima osjećamo da smo zajednica koje nije okupljena zbog zemaljskih razloga, nego nas Gospodin okuplja po ljubavi koja je u nama, snagom svoje prisutnosti u istini živoga Kruha i prolivene Krvi koja ispire naslage neistine i vraća radost Saveza s Bogom”. U tom je duhu upitao „što bismo bili bez dara euharistije; što bez Kristova dolaska i njegove žrtve kojom nam otkriva odakle život ljudi i svijeta, kamo smo upućeni i gdje je punina radosti i smisao svih naših traženja i čežnja?” Posebno ukazujući na početak misnog evanđelja, biskup je rekao kako tu nalazimo na temelj na koji upućuje Isus: „Budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.” Propovjednik je pojasnio da taj „do kraja” trebamo shvatiti ponajprije vremenski: dakle, do zadnjega daha u kojemu predaje svoj duh. No, trebamo ga shvatiti i načinski – kako nas je ljubio. Ljubio nas je do krajnjih granica, do trenutka najveće boli, kada bi se svaki čovjek povukao. Tu ljubav nam ostavlja u euharistiji, u sakramentu koji zahvaća cijelo naše biće i preobražava ga ljubavlju. Taj dar osjećamo svim osjetilima, sa svim što označuje našu ljudskost, ali nam je dan da bismo ga prihvatili i ondje do kuda ne dopire naš uvid, nego je djelo Božje ljubavi u nama, čudesno i neizrecivo. Jer, euharistija nas mijenja i vodi putem od naših očekivanja do ostvarenja Božjega plana.
Euharistija na tako jednostavan i dubok način očituje tko je čovjek, kako živjeti čovještvo, kako prihvaćati druge i zašto čovjek bez Boga, bez Boga objavljenoga kao ljubav, u Isusu Kristu, ostaje u nerazumijevanju pred običnom gestom služenja drugima. Upozorio je da bez izvorišta u ljubavi i bez vječnosti u kojoj ljubav ima smisao, svijet i čovjek se ne mogu razumjeti, te podsjetio da to lako vidimo u onome što pokušava svaka ideologija, stara ili nova, svejedno. Ideologija redovito ostaje zatvorena u zemaljske razloge, u sebičnost prolaznosti. I nije čudno da svaka ideologija ima poteškoća s kršćanstvom, s jezgrom kršćanske vjere koju slavimo u ovim danima svetoga Trodnevlja. Naime, budući da ne daju odgovor na pitanje postojanja i smrti; budući da im ostaju nedokučive zadnje stranice Evanđelja i zadnje stranice Svetoga pisma, ideologije redovito ulažu neskriven napor i sredstva da bi osporile prve stranice Biblije, poglavito one o Božjemu stvaranju čovjeka, o čovjeku koji živi kao muško i žensko, u očitovanju otajstva ljubavi. U tome pokušaju mijenjanja judeo-kršćanske antropologije, koristeći danas umivena ideološka sredstva, koja u konačnici vode u neki od oblika totalitarizama, zapravo vidimo izbjegavanje nužnosti odgovora na pitanje o ljudskoj ograničenosti, o ljudskoj smrtnosti i življenju, koje bez vječnosti ostaje nerazumljivim izvorom nezadovoljstva. Niti jedna ideologija ne uspijeva dati odgovor na pitanje vječnosti, a da pritom imaju smisla: poštovanje čovjeka, žrtva za bližnje, briga za stvoreni svijet, ljudska tjelesnost, sloboda i savjest, posvijestio je propovjednik.
Na kraju homilije biskup Šaško je ukazujući na važnost euharistije podsjetio kako nam je ona darovana, da bismo bili darovani Bogu i jedni drugima. „Euharistija nam omogućuje da s ovoga slavlja izađemo preobraženi ljubavlju kojom nas Isus ljubi – do kraja. U toj se ljubavi prepoznaje veliki Božji plan i malene geste, jednostavna djela, pozornost i osjetljivost u svakidašnjemu životu. Večeras smo pozvani u zajedništvu svojih bližnjih čuti i vidjeti, dodirnuti, osjetiti mirisom i okusom blizinu Boga i dopustiti Gospodinu da nam opere noge u svojoj ljubavi. Koliko god naslage života izgledale teške, one su samo prašina pred Gospodinom koji nam je darovao vječnost.”
Po završetku homilije kardinal Bozanić oprao je noge dvanaestorici bogoslova. U molitvi vjernika spomenuli se i biskupa Šaška koji je na današnji dan prije deset godina zaređen za biskupa. Nakon popričesne molitve, Presveto je u procesiji prenijeto na pomoćni oltar pred kojim su se vjernici zadržali u molitvi.