Vinkovci, (IKA) – U župi sv. Euzebija i Polina u Vinkovcima, na 5. korizmenu nedjelju, Gluhu, 18. ožujka, proslavljen je Dan bogoslovije. Naime, tom prigodom su župu prijepodne pohodila dvojica bogoslova iz Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu: Nuštarac Marko Golub, student 1. godine, i Luka Ćosić iz Slavonskoga Broda, student 5. godine, u pratnji duhovnika Bogoslovnoga sjemeništa izv. prof. dr. Karla Višatickog. U poslijepodnevnim satima gosti ove vinkovačke župe bili su Bruno Diklić iz Slavonskog Broda, bogoslov 3. godine, Domagoj Brkić, bogoslov 4. godine iz Nijemaca i rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu maestro Ivan Andrić. Na središnjem misnom slavlju, koje je u suslavlju s domaćim župnim vikarom Nikolom Kaurinom, predvodio duhovnik Višaticki, o svom životnom putu i budućem pozivu za svećenika, svjedočila su oba studenta bogoslova. U homiliji je predvoditelj bogoslužja komentirao rečenicu iz nedjeljnoga Evanđelja: „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donos obilan rod”, i prisjetio se kako su početkom ovoga mjeseca vjernici Đakovačko-osječke nadbiskupije hodočastili u Krašić i Zagreb, na grob bl. Alojzija Stepinca, hrabra, svetoga čovjeka, koji je bio zrno koje je palo u zemlju, koje je umrlo za svoj narod i Crkvu, i donijelo ploda. „Danas ga častimo kao blaženika, ali za koji tjedan ili mjesec, ako Bog da, kao svetca cijele Katoličke Crkve. To zrno je dobilo ogroman plod. Da nije bilo tako, danas o njemu možda ne bismo ni govorili…On je bio čovjek koji je postao mučenik”, rekao dr. Višaticki. Spomenuo se i primjera Maksimilijana Kolbea, poljskoga franjevca, koji je dao svoj život za uznika, i čija smrt nije bila uzaludna. „Svatko od nas u životu treba nešto uložiti ako se nečemu nadamo. S Božjim blagoslovom imamo plodove svoga rada. Čut ćemo svjedočanstva dvojice bogoslova. Obojica ulažu u sebe, u svoj mladi život, za dobro ove mjesne, ali i cijele naše Katoličke Crkve”, rekao je propovjednik i poručio: „Molimo danas da taj urod donese odgovarajuće obilne plodove.” Marko je svjedočio o tome kako je odmalena išao u Crkvu i osjećao se povezan i s Crkvom i sa župom. U osnovnoj školi je osjetio Božji poziv. I dok je tražio svoj put na mnoge načine, na svojoj je krizmi dobio odgovor da je njegov životni poziv biti svećenik. Luka je pak posvjedočio kako to izvana djeluje kao lagodan hod i put, ali on nije takav. „Često sam doživljavao da to možda nije za mene, jer Krist je pravi svećenik. On ima odlike pravoga svećenika, mi ljudi smo slabi i ne možemo učiniti ništa. I često sam osjetio da svojim snagama nisam dozreo zahtjevima te službe. No, ono što mi je uvijek bilo poticajno u životu, to je podrška župne zajednice, obitelji, ljudi koje susrećem, pa i ovakvi susreti na koje smo znali ići. I kad mi se i učini da to nema baš nekog smisla, uvijek me zajednice i osobe koje vidim i susrećem, iznova ohrabruju da sve to što radimo i želimo ima smisla, jer smo pozvani za vas i vama, da jednoga dana budemo vaši župnici, župni vikari. Ovom prigodom vam ujedno, uime cijeloga Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, zahvaljujem na dugogodišnjim molitvama i odricanjima koje ste uvijek oduševljeno činili, te vam želim staviti na srce našu zajednicu bogoslova da i dalje molite za nas, kako ste to i do sada činili”, rekao je Luka. Nakon misnoga slavlja, koje je pjevanjem animirao domaći župni Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija” s voditeljicom i orguljašicom Dubravkom Vukovarac, prof., bilo je izloženo Presveto kada se, kako je rekao domaći župnik mons. Tadija Pranjić, „molilo za našu Bogosloviju i bogoslove, poglavare, profesore, nadbiskupe i sve ostale”. Maestro Andrić je predvodio večernje misno slavlje, suslavio je vlč. Kaurin, a svjedočili su bogoslovi Bruno u Domagoj.