Požega, (IKA) – Sestra M. Pia od presvete euharistije, poglavarica Samostana sv. Klare u Požegi, pokopana je 17. ožujka na Groblju Krista Kralja u Požegi. Misu zadušnicu predvodio je uime spriječenog požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, generalni vikar Josip Krpeljević, u zajedništvu s o. Daliborom Renićem, provincijalom Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, fra Milanom Krištom, župnikom župe Duha Svetoga i gvardijanom franjevačkog samostana u Požegi, i Jozom Jurićem, župnikom požeške župe sv. Leopolda Mandića i dekanom, te četrdesetak svećenika, redovničkih i dijecezanskih. Oproštaju sa s. M. Pijom nazočile su i redovnice iz požeškog i drugih samostana te brojni vjernici, među kojima i skupina iz Virovitice. U uvodu u misno slavlje generalni vikar Krpeljević je sestrama klarisama, roditeljima, rodbini i prijateljima preminule s. M. Pije prenio izraze kršćanskog suosjećanja biskupa Škvorčevića, čiju je oproštajnu riječ predvoditelj slavlja pročitao za homiliju. U njoj biskup ističe: „Minule srijede, 14. ožujka, s dubokom tugom primio sam vijest da je sestra M. Pia od presvete euharistije, u svijetu Danijela Kozjak, poglavarica samostana sv. Klare u Požegi, nakon proslavljene jutarnje svete mise, iznenada prešla s ovoga svijeta k Ocu, u 45. godini života i 24. godini redovništva. Izražavam svoju ljudsku i vjerničku blizinu te svjedočim kršćansko suosjećanje svim sestrama požeškog samostana sv. Klare, roditeljima Krešimiru i Štefaniji Kozjak, kao i sestri Josipi, klarisi, braći franjevcima čijoj duhovnoj obitelji sestre klarise pripadaju, te ostaloj rodbini i prijateljima. Naša žalost na ovom zemaljskom oproštaju od s. M. Pije ispunjena je onom velikom nadom, zbog koje je mlada Danijela Kozjak postala redovnicom u strogoj klauzuri sestara klarisa: To je njezin i naš raspeti Gospodin Isus Krist, koji je slomio okove smrti i kao pobjednik ustao od mrtvih, da bi sve nas oslobodio od spona prolaznosti, preveo preko praga smrti, uveo u konačnu stvarnost našeg postojanja gdje je Ljubav ‘sve u svemu’. S. M. Pija cijelog je života služila svome raspetom Gospodinu, nepodijeljenog srca ga žarko ljubila i zacijelo u smrti postala posvema njegova za svu vječnost. Vjerujemo da se i na njoj ostvaruje riječ Apostola Pavla: ‘Ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem’ (Rim 8, 38-39).
Zajedno s vama koji ste se okupili ispratiti tijelo s. M. Pije do njegova zemaljskog počivališta, želim zahvaliti Bogu za dar njezina života i redovničkog poziva. Napose pak želim zahvaliti s. Piji što se u vrijeme brojčano narasle zajednice klarisa u zagrebačkim Mikulićima sjetila svoga profesora s Katehetskog instituta u Zagrebu, po odluci sv. Ivana Pavla II. imenovanog za prvog pastira Požeške biskupije, kojoj pripada i njezina rodna Virovitica, te se zajedno sa s. Celinom zauzela da u godini Velikog jubileja 2000. prvih pet sestara dođe u Požegu i otvore samostan sv. Klare. Započele su dragocjeno služenje, prikazivati molitvu i žrtvu za mladu požešku mjesnu Crkvu, za njezina biskupa, svećenike, redovnike i redovnice, za nova duhovna zvanja i za blagoslov domovine Hrvatske. Na Svijećnicu 2001. godine u požeškoj crkvi Sv. Lovre s. M. Pija položila je vječne zavjete. Obnašala je u samostanu službu zamjenice poglavarice, a nakon njezine smrti posljednjih devet godina i službu poglavarice. Zahvaljujem s. M. Piji što je prednjačila u duhovnosti, što je po uzoru sv. Majke Klare i sv. Oca Franje obdržavala zavjet siromaštva, poslušnosti i čistoće, svjedočeći jednostavnost, razboritost, vedrinu, blagost i velikodušnost u svom pozivu. Dok je kao poglavarica sestrama izgrađivala zemaljski dom, dograđivala samostan za njihove potrebe, ozbiljno se pripravljala za nebesku domovinu, duboko svjesna da je ‘Domovina naša na nebesima, odakle Spasitelja iščekujemo, Gospodina Isusa Krista’ (Fil 3,20). Nedavno mi je pisanim putem obznanila kako joj uskoro završava mandat samostanske poglavarice, zamolila vizitaciju zajednice i izbor nove uprave. Božjom se Providnošću preselila u zajedništvo vječnog života, odakle će molitvom pratiti daljnji život i poslanje klarisa u njihovu požeškom Samostanu.

Želim na ovom zemaljskom oproštaju sa s. M. Pijom ponoviti riječi koje sam joj uputio prigodom polaganja vječnih zavjeta 2001. godine: ‘Kad se netko posveti Bogu i sjedini svoje predanje s Isusovim, to ne može biti gubitništvo, nego dobitak koji je Isus Krist za nas ostvario na križu’. U svijesti Apostolove tvrdnje da mu je ‘živjeti Krist a umrijeti dobitak’ (Fil 1,21) polažemo njezino tijelo u grob pokraj smrtnih ostataka prve poglavarice požeškog samostana, s. Celine, uvjereni da će ono biti preobraženo o uskrsnuću mrtvih u posljednji dan. Ovaj grob trajno će nas podsjećati na spremnost kojom su njih dvije odlučile doći u Požegu i započele samostanski život, na žrtvu koju su kao prve poglavarice ugradile u sestarsko zajedništvo. To je zalog budućnosti i nade požeškog samostana sestara klarisa. U vjeri da je nebeski zaručnik, Isus Krist primio svoju vjernu zaručnicu s. M. Piju na svadbenu gozbu u nebesima, molim da Gospodin udijeli sestrama klarisama, roditeljima i svima koji za njom tuguju utjehu Duha Svetoga. Počivala u Božjem miru”.
Po završetku mise zadušnice, sprovodna povorka uputila se do obližnje samostanske grobnice u koju je uz molitvu i pjesmu „Kraljice neba, raduj se” položeno njezino smrtno tijelo. S. M. Pija preminula je nakon jutarnje s mise u srijedu 14. ožujka u 45. godini života i 24. redovništva kao opatica samostana sv. Klare u Požegi. Bila je na službi opatice posljednjih devet godina, a prije toga bila je zamjenica.
S. M. Pia od Presvete Euharistije (Danijela Kozjak) rođena je 8. travnja 1973. godine u Virovitici od oca Krešimira i majke Štefanije, koji osim nje imali još jedno dijete. Njezina rođena sestra također je klarisa (s. Josipa) i živi u samostanu sv. Klare u Požegi. U Virovitici je završila osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Pohađala je Katehetski institut na Katoličkom-bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stupila je na Svijećnicu 2. veljače 1995. godine u Mikuliće u Zagreb postavši redovnica u strogoj klauzuri sestara klarisa. 1. svibnja 2000. godine spremno se odazvala svome nekadašnjem profesoru s Katehetskoga instituta Antunu Škvorčeviću, požeškom biskupu, i došla u mladu Požešku biskupiju kojoj pripada i njezina Virovitica otvoriti samostan sv. Klare kao jedini kontemplativni samostan u Požeškoj biskupiji. Zajedno s još četiri redovnice došla je u Požegu u ulicu Eugena Kvaternika 85 otvoriti samostan sv. Klare. Tu je započela dragocjeno služenje, prednjačila je u molitvi i žrtvi za blagoslov naše Domovine i našega naroda, za Požešku biskupiju, za biskupa, za svećenike, za nova duhovna zvanja, za bolesne i za sve ljude. Svečane zavjete položila je u crkvi sv. Lovre u Požegi 2. veljače 2001. godine kao prva sestra klarisa koja je položila redovničke zavjete u Požegi.
Sestre su je birale za poglavaricu u tri mandata. Istaknula se u vodstvu mlade zajednice sestara. Bila je vrlo jednostavna, razborita, vedra, blaga, velikodušna i odgovorna. Gospodin joj je dao veliku ljubav prema molitvi, ljudima i duhovnom životu. Na svima koji su je poznavali ostavila je dubok i neizbrisiv trag zbog svoje malenosti i dobrote. Kako je sama znala reći, Gospodin joj je dao malo ime Pia želeći da mu služi u malenosti i čista srca. Često je s velikom ljubavlju ponavljala riječi iz Časoslova: „U srcu čistom nosimo otajstvo Božje blaženo.” Osobito je topla i srdačna bila prema ljudima koji su se u raznim potrebama preporučivali u molitve te pisala prekrasne čestitke i pisma brojnim ljudima u domovini i inozemstvu ne zaboravljajući nikada imendane i važne događaje u njihovim životima te nadasve izražavajući veliku zahvalnost za i najmanja primljena dobročinstva. Dodijeljeno joj je trpljenje u bolesti što je ulagala u duhovnu snage zajednice sestara, za Biskupiju i Domovinu.