Biskup Uzinić predvodio misu kojom je zaključena inicijativa „24 sata za Gospodina"
Biskup Uzinić predvodio misu kojom je zaključena inicijativa „24 sata za Gospodina"
Dubrovnik (IKA )
Dubrovnik, (IKA) – Inicijativa „24 sata za Gospodina”, koja se peti put organizira u Dubrovniku, završena je u subotu 10. ožujka navečer misnim slavljem koje je u crkvi Male braće predvodio dubrovački biskup Mate Uzinić. Ovogodišnja inicijativa „24 sata za Gospodina” odvijala se pod geslom „U tebe je praštanje (Ps 130,4)”, čime se upravo u korizmenom vremenu željela naglasiti potreba pomirenja s Bogom, samim sobom i drugim čovjekom, a dodana joj je i biskupijska nakana molitve Bogu kao naknade za nedavni čin obeščašćenja crkve Sv. Ignacija.
U propovijedi biskup je govorio o važnosti nakane s kojom pojedina osoba radi neki čin. Prvo je protumačio evanđeoski ulomak o farizeju i cariniku koji su se uspeli u hram na molitvu. Isus je u prispodobi istaknuo bitnu razliku među njima, koja nije u njihovim profesijama nego u nakanama. Nakana farizeja nije bila molitva u poniznosti pred Bogom nego je on sam sebi bio na prvom mjestu, došao se u „molitvi” hvaliti pred Bogom a o drugima je govorio s prezirom i podcjenjivački. Za razliku od njega carinik, koji je u židovskom društvu bilo omražen i prezren jer je skupljao porez za okupatora i bio doživljavan kao pokvarenjak i lopov, uspeo u hram da bi molio, ponizan i skroman pred Bogom i njegovom veličinom. Ta njegova nakana izražena u rečenici: Bože, milostiv budi meni grešniku! je ono što mijenja perspektivu. Njegova nakana bila je od Boga moliti milost i oproštenje – pa iako će možda sutra opet pogriješiti – a ne hvaliti se pred Bogom. On je bio uslišan, što je u prispodobi potvrdio Isus. Iz perspektive takvih različitih nakana s kojima se nešto čini biskup Uzinić govorio je i o ovotjednim događanjima u Dubrovniku, koja su ponegdje bila pogrešno interpretirana. Kazao je kako se dubrovačka isusovačka crkva nalazi na maloj uzvišici pa se i u ovom slučaju kao i u evanđeoskom, može upotrijebiti slika uspinjanja prema hramu. I ovdje se može govoriti o dva različita pristupa. Prvo uspinjanje u hram, u crkvu, je bilo „s nakanom da se obeščasti, uvrijedi”, kazao je biskup i nastavio: „Ne smeta nama gola žena, ljudsko tijelo je sveto. Nije problem žensko tijelo, problem je nakana s kojom je to napravljeno. I to je ono što vrijeđa i obeščašćuje – nakana. Tu nakanu smo primijetili i to nas je uvrijedilo. Ali ne ni toliko što je uvrijedilo nas nego jer smo osjetili da to vrijeđa našeg Gospodina, svetost njegova prostora.”
Drugo uspinjanje u hram bilo je na onom klanjanju i misi nakon toga, na kojoj smo prije svega željeli ponizno u molitvi, ne osuđujući nikoga, moliti Boga, kazao je biskup. Da smo došli slučajno s nekom drugom nakanom onda bismo činili još gore. Ali nismo bili došli s krivom nakanom. „Naša nakana bila je zamoliti Gospodina za oproštenje i moliti za one koji su došli s krivim nakanama, sa željom da obeščaste, povrijede. Nakana je važna. Loša nakana je obeščastila, a ispravna nakana, nakana ispunjena ljubavlju, može ono što smo obeščastili ispraviti”, objasnio je biskup. Na kraju propovijedi biskup je pohvalio odaziv vjernika na inicijativu „24 sata za Gospodina”, te potaknuo okupljene da se ispitaju s kojim nakanama su dolazili. Jesu li došli u ovu crkvu da bi se hvalili i zahvaljivali jer nisu kao drugi, da bismo možda osuđivali i odbacivali druge, ili su došli ponizni, svjesni svoje slabosti i kao takvi svratili u ispovjedaonicu moleći ponizno od Gospodina oproštenje i moleći od njega ljubav i milosrđe? O nakani ovisi o tome jesmo li ili nismo uslišani, zaključio je biskup.
Inicijativa „24 sata za Gospodina” u sebi sažima otajstvo euharistije i otajstvo ispovijedi, odnosno pomirenja s Gospodinom. Ona ljubav kojom smo ljubljeni i kroz jedno i kroz drugo otajstvo obveza je nama, da ona po nama bude nošena drugima, da mi koji smo ljubljeni ljubimo, istaknuo je biskup Uzinić.
Na misi su koncelebrirali pročelnik Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju i dekan dekanata Dubrovnik 1 don Ante Burić i provincijalni vikar franjevačke provincije sv. Jeronima dr. fra Stipe Nosić. Pjevao je dječji zbor župe sv. Mihovila – Lapad pod vodstvom s. Veselke Grebenar.
U animiranju molitve pred Presvetim u crkvi Male braće svakog sata od jutra do večeri izmjenjivale su se župne, redovničke ili molitvene zajednice. Ove godine bile su uključene župe sv. Andrije i Velike Gospe – katedrala, župa sv. Obitelji – Nova Mokošica, župa sv. Petra – Boninovo, župa sv. Križa – Gruž, župa sv. Mihovila – Lapad. Od muških redovničkih zajednica predmolili su Mala braća, kapucini, dominikanci i dominikanski novaci, a od ženskih redovničkih zajednica Službenice Milosrđa – Anćele, Služavke malog Isusa, Franjevke od Bezgrešnog Začeća BDM – Dančarke, Družba kćeri milosrđa TSR sv. Franje, Školske sestre franjevke (Splitska i Hercegovačka provincija) i Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog. Bili su uključeni i članovi Trećeg reda sv. Franje i Trećeg reda sv. Dominika, molitvene zajednice Dva srca, Betlehem, Treće srce, Effatha, Hram Božji, Krvi Kristove, zatim Neokatekumenski put i Schönstattski pokret. Klanjanju pred Presvetim pridruživali su se i ostali svećenici, redovnici, redovnice, vjernici, ali i poneki turist u prolazu, a svi koji su željeli mogli su pristupiti sakramentu Pomirenja. Incijativa „24 sata za Gospodina” u Dubrovniku se organizira od samog početka inicijative na razini cijele Crkve. Ove godine trajala je od jutarnje do večernje mise istoga dana, pa se na taj način uključila u 24-satno klanjanje i mogućnost ispovijedi koje se u različitim trajanjima 10. i 11. veljače organiziralo diljem svijeta.
Program u Dubrovniku organiziralo je Vijeće za katehizaciju i novu evangelizaciju Dubrovačke biskupije.