Rijeka, (IKA) – „S proslavom obljetnica započeli smo na blagdan Bezgrešne, a završit ćemo blagdanom Marije Pomoćnice. Neka Marija Pomoćnica koja je bdjela i koja i sada bdije budi i ubuduće nad radom salezijanaca i salezijanske obitelji u Rijeci, ali cijeloj okolici”, rekao je provincijal Hrvatske salezijanske provincije Sv. Ivana Bosca don Pejo Orkić, otvarajući u četvrtak 22. veljače u dvorani Salezijanske klasične gimnazije s pravom javnosti znanstveni simpozij u povodu stoljeća salezijanske prisutnosti u gradu Rijeci te 25 godina djelovanja Salezijanske klasične gimnazije s pravom javnosti.
Ravnatelj salezijanske zajednice don Dragutin Detić podsjetio je da se za dolazak salezijanca zalagao i biskup Mahnić, te da su u povijesti veliki doprinos dali mađarski, talijanski i slovenski salezijanci, osobito nakon II. svjetskog rata kada hrvatski salezijanci ulažu velike napore da bi se kao zajednica održali i ostali vjerni odgojnoj karizmi. Što više upoznajemo karizmatsku prisutnost salezijanaca kroz ovih sto godina, sve više čovjek dolazi do spoznaje kako je Bog velik u svojim djelima i kako je Marija Pomoćnica uvijek bdjela nad Rijekom i salezijanskim djelom svojim zagovorom, poručio je Detić. Riječi zahvale riječkim salezijancima za dosadašnji apostolat uputio je riječki nadbiskup Ivan Devčić. Poželio im je da ustraju u svome radu podsjetivši na hrabrost koju su imali u vremenima dolaska u Rijeku i osnivanja škole koja je danas respektabilna obrazovna ustanova u gradu Rijeci.
Salezijanci su u Rijeku došli 6. siječnja 1918., u vrijeme nepovoljnih društveno-političkih prilika, rekao je don Marinko Ivanković u uvodnom predavanju simpozija, govoreći o povijesti dolaska salezijanaca. U povijesnom presjeku podsjetio je da je prvi zapis o salezijancima u ovom kraju pronađen u oporuci riječkog župnika Gaetana Bedinija iz 1896. godine. On je ostavio veću svotu novca za izgradnju zavoda za odgoj siromašnih dječaka u Rijeci, a sa željom da tu ustanovu vode salezijanci. Kronike donose i izvještaje o pismu riječkog guvernera Ladislava Szaparyija, četiri godine kasnije, koji don Boscovu nasljedniku Mihovilu Ruiju piše da je čuo želje da se u Rijeci otvori odgojna ustanova. No, tek krajem 1906. godine dolazi do konkretnijih pomaka. Dobrotvorno društvo „Marija” riječkim salezijancima ustupa svoju kuću, kapelu i imanje na području današnje župe Marije Pomoćnice. Ključnu ulogu u pripremi dolaska salezijanaca imao je kateheta Mate Balas, koji je i osobno putovao u Torino i s vrhovnim poglavarom don Albertom i njegovim vijećem dogovarao korake potrebne za dolazak prvih salezijanaca: don Angela Melchiora, don Mihaela Kiša, Fiorella Albertinija i Giovannija Martinellija, rekao je između ostaloga don Ivanković. Nekadašnji učenik Salezijanske klasične gimnazije dr. Sven Maričić govorio je o salezijancima i znanosti, mr. don Ivan Marijanović predstavio je odgojno djelovanje salezijanaca u Rijeci i u Hrvatskoj, a mr. don Šime Zubović obrazovni rad salezijanaca u Hrvatskoj. Dr. don Rudi Paloš govorio je o salezijanskom izdavaštvu u našoj zemlji, don Stjepan Bolkovac o salezijanskim župama u Rijeci, a mr. don Petar Belina o temi “Salezijanska obitelj u Hrvatskoj”.

Simpozij se održava u Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji, zgradi koju su salezijanci godine 1934. preuzeli od talijanskog Crvenog križa i kao odgojno-obrazovnu ustanovu otvorili 1960. godine. Do 1992. g. djelovala je kao Salezijanska srednja vjerska škola za pripremu svećenika. Godinu dana kasnije otvara se i za ostale učenike, a službeni naziv dobiva 1995., kazao je ravnatelj Gimnazije don Niko Tunjić. Školu pohađa 280 učenika i u tijeku je nadogradnja Škola koja će omogućiti da ovu priznatu srednjoškolsku obrazovnu ustanovu pohađa više od 300 učenika. „Dovršetak gradnje i blagoslov će biti u svibnju kada će nam doći i vrhovni poglavar. Proslavu obljetnica nastavit ćemo i narednih mjeseci. U ožujku ćemo imati Okrugli stol, u travnju susret svih bivših učenika Gimnazije, početkom svibnja nadamo se da ćemo imati promociju Spomenice koja je u pripremi, a 25. i 26. svibnja imali bi proslavu na kojoj bi vrhovni poglavar blagoslovio Školu i ohrabrio nas za dalji rad.”
Ravnatelj Tunjić predvodio je i svečano euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Marije Pomoćnice u petak 23. veljače, u povodu završetka simpozija „Stoljeće salezijanske karizme u Rijeci (1918.-2018.)”. Istaknuo je da je „salezijanac pozvan od Boga na služenje”. Vjernicima je poručio da Bog ne poziva masu, kako su to činili tijekom povijesti različiti demagozi, nego svakog čovjeka posebno kao jedinog svog sugovornika. Na početku Božje spasiteljske ekonomije ne stoji kolektiv, nego osoba. Naravno da Bog odabire pojedince kako bi ih poslao u zajednicu, poput Abrahama, Mojsija ili apostole, ali poziva i nas da prizovemo mlade u Božje Kraljevstvo. Osim toga, nema pravog zajedništva u poslanju ako pojedinac nije osjetio vlastiti Božji poziv, kazao je propovjednik. „Time što Bog poziva pojedinačno, ne povlađuje sebičnoj zatvorenosti u ljudski ‘ego’, nego zasniva kršćanski personalizam – koji je jedan od bitnih načela katoličkog socijalnog nauka – kao i dijalošku osobnost čovjeka. Samo osobe ili zrele ličnosti mogu dati partnerski odgovor na Božji poziv.” Kao primjer istaknuo je don Bosca koji je u svakoj mladoj osobi gledao Božji poziv koji smjera u srce. Da Bog ljubi pojedinca primjetno je i kod svih svetaca jer je to bio preduvjet njihova pastoralnog pohoda i uspjeha. To uvjerenje omogućilo je don Boscu da se u Oratoriju posveti svakom pojedincu, kazao je Tunjić. Na tom tragu potaknuo je vjernike na iskreniji odnos prema bližnjima. S tim u vezi, srž salezijanske pedagogije je prevencija koja se sastoji u praćenju pojedinca na njegovu putu. On je najvažniji i najdragocjeniji od svih projekata. Tako je postupao i Isus o čemu svjedoče brojne prispodobe, poput one o dobrom pastiru i izgubljenoj ovci, rekao je don Tunjić. „Don Bosca su njegovi mladi na ramenima nosili iz Oratorija. Toliku simpatiju uživa samo onaj koji zaista ljubi.” Zaključujući propovijed istaknuo je važnost subjektivnosti zajedništva za izgradnju pojedinca i kao primjer naveo orkestar u kojemu muzicira 100 glazbenika. Da bi njihovo zajedničko djelo uspjelo, svaki od njih prošao je ne samo dugo i naporno obrazovanje, nego je i vrijedno vježbao na svom instrumentu. Tako je i u zajedničkom životu zajednice s velikim ciljevima. Potrebno je da svatko od nas radi na svom usavršavanju i svojoj moralnoj i duhovnoj zrelosti. Svatko je pozvan da prinese svoj dio, zaključio je don Tunjić.
Proslava obljetnica nastavit će se narednih mjeseci. Riječki salezijanci u ožujku će organizirati okrugli stol, u travnju susret svih bivših učenika Gimnazije, početkom svibnja imat će promociju Spomenice koja je u pripremi, a 25. i 26. svibnja proslavu na kojoj će sudjelovati vrhovni poglavar Družbe.