U koncelebraciji su sudjelovali gvardijan samostana, rektor bazilike i upravitelj svetišta fra Marinko Vukman, župnik Župe Gospe Sinjske fra Antonio Mravak, ekonom Provincije fra Boris Čarić, profesor na KBF-u u Splitu fra Ante Vučković te fra Gabriel Hrvatin Jurišić. U misnom slavlju kao đakon služio je fra Mate Šakić, a ministrirali su franjevački sjemeništarci.

Misnom slavlju nazočilo je mnoštvo vjernika iz sinjske župe, kao i brojni Gospini štovatelji te prijatelji samostana. Među uzvanicima bili su i gradonačelnik Sinja Miro Bulj, arhitekt i projektant Ivan Vučković, Ivan Bota iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije te Mate Paštar iz Javne ustanove za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije. Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor mladih Gospe Sinjske pod ravnanjem s. Anđele Crnjac.

U homiliji je fra Siniša Blajić, osvrćući se na Nedjelju Dobrog Pastira, istaknuo važnost molitve za nova duhovna zvanja te potrebu autentičnog svjedočenja posvećenog života u današnjem svijetu.

Na završetku misnog slavlja okupljenima se obratio fra Marinko Vukman, uputivši riječi zahvalnosti župljanima, dobročiniteljima i svima koji su pridonijeli izgradnji nove kapele i dvorane. Istaknuo je kako je kapela izgrađena u godini obilježavanja 800. obljetnice smrti sv. Franje Asiškog, čime projekt dobiva dodatnu duhovnu i simboličku vrijednost.

Posebno je zahvalio Provinciji, braći franjevcima na službi u Njemačkoj, Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije, lokalnim jedinicama Cetinske krajine, Viteškom alkarskom društvu Sinj, izvođačima radova te suradnicima na projektu. U svom obraćanju iznio je i tijek izgradnje te posebno pohvalio arhitekta Ivana Vučkovića za još jedno vrijedno arhitektonsko ostvarenje u Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske, nakon izgradnje samostanskog klaustra. Za umjetnički doprinos zahvalio je akademskom umjetniku Antonu Vrliću.

Drugi dio slavlja nastavljen je u novoj kapeli i dvorani, gdje je obred blagoslova predvodio fra Siniša Blajić. Tom je prigodom istaknuo kako se novi prostori stavljaju u službu liturgijskog i pastoralnog života svetišta i župe, a okupljeni vjernici spontano su to popratili pjevanjem himne Gospi Sinjskoj.

Rekonstrukcija i prenamjena prostora nekadašnje kapele sv. Križa u novu kapelu sv. Franje, smještenu u sklopu Franjevačkog sjemeništa u Sinju, započela je u listopadu 2024. godine te je obuhvatila arhitektonske, građevinske i umjetničke zahvate s ciljem uspostave funkcionalnog i liturgijski primjerenog prostora.

Izgradnjom nove zgrade Franjevačkog sjemeništa 1990. – 1992., izvorni prostor kapele sv. Križa prenamijenjen je u vjeronaučnu dvoranu. Tijekom vremena prostor je doživio više funkcionalnih promjena, čime je postupno izgubio svoju prvotnu i kasniju namjenu.

Zbog izravne povezanosti s bazilikom i samostanskim dvorištem, prostor se djelomično koristio kao spremište liturgijskih predmeta, dok je drugi dio služio za održavanje vjeronaučnih i molitvenih susreta.

Radovi na rekonstrukciji započeli su u listopadu 2024. godine, a u početnoj fazi provedeni su nužni sanacijski zahvati na instalacijskom sustavu zgrade, uključujući zamjenu dotrajalih odvodnih cijevi koje su uzrokovale vlagu i kapanje.

U drugoj fazi izvedeni su građevinski zahvati prilagodbe visinske kote poda kapele, koji je spušten na razinu prezbiterija bazilike, čime je osigurana prostorna i liturgijska povezanost dvaju prostora.

Paralelno s uređenjem kapele realiziran je i projekt rekonstrukcije te izgradnje nove, suvremeno opremljene dvorane namijenjene susretima vjerničkih skupina i hodočasnika, čime je dodatno unaprijeđena funkcionalnost i pastoralna djelatnost samostanskog kompleksa.

Uprava samostana definirala je ključne smjernice projektiranja nove kapele, koje su uključivale postizanje interijera obilježenog svježinom, jednostavnošću, funkcionalnošću, intimnošću i jedinstvenošću.

Projekt je povjeren arhitektu Ivanu Vučkoviću, koji je oblikovao prostor kroz uravnotežena rješenja poda, zidova, stropa i oltarnog prostora, uz integraciju umjetničkih elemenata u zadane prostorne i dimenzijske okvire, s ciljem stvaranja ambijenta koji će diskretno služiti liturgijskoj funkciji i omogućiti sabranost.

Kapela je od hodnika odijeljena transparentnom pregradom koja reinterpretira ritam lukova, čime se postiže vizualna povezanost uz očuvanje intime prostora. Pod je izveden u toplom travertinu, u koji su implementirani motivi „plamenih jezika“ kao simbol Duha Svetoga, čime se naglašava teološka poruka o utemeljenosti čovjeka u Stvoritelju i daru života.

Cjelokupno materijalno i oblikovno rješenje usmjereno je na smirivanje prostora i smanjenje vizualnih distrakcija.

Za umjetničko rješenje interijera angažiran je akademski slikar Anton Vrlić. Strop kapele definiran je geometrijski reduciranim križem koji simbolizira stradanje i povijesno iskustvo vjerničkog puka Sinja i Cetinskog kraja. Taj je motiv integriran u stilizirani TAU križ sv. Franje, naglašen liturgijskim bojama, čime se dodatno produbljuje simbolički sloj prostora.

Oltarnim prostorom dominira stakleni mozaik izveden posebnom tehnikom, u koji je integrirano svetohranište. Ovaj element usmjerava duhovnu percepciju prema euharistijskoj prisutnosti te simbolički povezuje vjernike, osobito one koji žive izvan domovine, s Kristom.

Rekonstrukcijom i uređenjem prostora ostvarena je funkcionalno i simbolički cjelovita kapela, prilagođena suvremenim liturgijskim potrebama. Arhitektonsko rješenje odlikuju suzdržanost, jasnoća i promišljena integracija umjetničkih elemenata, čime je ostvaren prostor koji potiče sabranost i duhovno iskustvo.