Đakovo, (IKA/TU) – “Crkvene pučke pjesme Slavonije, Baranje i Srijema kao kulturno dobro” bila je tema seminara kojega je 25. veljače na KBF-u u Đakovu organiziralo Povjerenstvo za pastoral tradicijske kulture Đakovačko-osječke nadbiskupije. O temi je govorila mr. Miroslava Hadžihusjenović-Valašek, etnomuzikologinja, vanjska suradnica Hrvatskog radija u uredništvu narodne glazbe i autorica projekata na temelju kojih je crkvena pučka popijevka iz Baranje i Brodskoga Posavlja uvrštena u Registar zaštićene nematerijalne kulturne baštine RH. Koordinator drugoga predavanja bio je Antun Božić, a s po dvije crkvene pučke pjesme sudjelovala je i MPS KUU “Naša grana”, Budrovci i Pučki pjevači župe Sv. Lovre, Baranjsko Petrovo Selo.
Seminaru je prisustvovao i đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić koji je izrazio nadu da će susret potaknuti njegovanje i čuvanje baštine koju imamo. “Popijevka je izrasla iz redovitog liturgijskog života Crkve, treba ju približiti, kako bi doista bila pučka, te ju njegovati prije svega u župnim zajednicama, u redovitom liturgijskom životu, kako nam vjernici u Crkvi ne bi bili na koncertima, nego kako bi doista djelatno sudjelovali u liturgiji”, rekao je biskup i zahvalio na predanom radu etnomuzikologinji Hadžihusjenović-Valašek. Ovim seminarom želimo voditelje pjevačkih skupina KUD-ova, kao i voditelje, animatore ili počimalje župnih pučkih pjevačkih skupina usmjeriti na promišljanje o pučkoj crkvenoj popijevci, rekla je Marija Maslov, povjerenica Pastorala tradicijske kulture te istaknula: “Želimo razmišljati što crkvena pučka pjesma kao kulturno dobro može i treba značiti, te sve prisutne potaknuti na istraživački rad, traženje možda do sada neizvođenih pjesama, kao i vrednovanje pučkog pjevanja u liturgiji.”
Mr. Hadžihusjenović-Valašek govorila je o staroj i novoj crkvenoj pučkoj glazbi, crkvenoj pučkoj pjesmi u prošlosti i danas, terenskom istraživanju i dokumentiranju, ulogama pjesmarica u životu crkvenih pučkih pjesama, te o crkvenoj pučkoj pjesmi u zagrljaju folklora, pozornice, estrade i masovnih medija. Crkvena pučka pjesma najdemokratskiji je i najhumaniji oblik glazbe kojime se svaki pojedinac prema osobnom nahođenju, religijskim osjećajima, glazbenoj sposobnosti obraća Bogu, moli ga i slavi. Omogućuje pojedincima, sudionicima religijskog čina da budu aktivni, osobno se obraćaju Bogu bez obzira na mogućnosti i sposobnosti koje se utapaju u masi i snaže osjećaje zajedništva. Takav položaj sudionika u glazbenim događanjima u crkvi je jedinstven, istaknula je etnomuzikologinja. Crkvena pučka popijevka živi kroz generacije, ali se i mijenja, no njezina bit ostaje bez obzira na stilove, ukuse, glazbene i crkvene norme i zakone.
Neke pjesme koje se danas izvode veoma su stare, ponekad starije od 200 godina, rekla je Hadžihusjenović-Valašek i upozorila: „U današnje vrijeme glazba se u crkvi djelomično odijelila od puka koncertnim izvedbama i novom glazbom, čime je vjernicima umanjena mogućost sudjelovanja i osjećaj spontanosti, slobode u zajedništvu. Crkvena pučka pjesma rasprostirala se najčešće usmenom predajom, a obzirom da ne postoji nijedna obrazova ustanova koja u svom programu ima odgovarajuću izobrazbu za crkvenu pučku popijevku, hvalevrijedna je inicijativa poput ove Pastorala tradicijske kulture.” U novije doba važnu ulogu u čuvanju i prenošenju popijevki odigrale su tekstovne pjesmarice koje je u prošlosti imala svaka kršćanska kuća, rekla je predavačica i pobrojala najvažnije pjesmarice koje su utjecale na pučku crkvenu popijevku te naglasila nedostatak pjesmarica s notnim zapisima.
Tijekom 17 godina rada mr. Hadžihusejnović-Valašek dokumentirala više od 500 crkvenih pučkih pjesmama iz Klakara, Slobodnice, Lipovca, Šumeća, Podgajskih Podgajaca, Lovasa i drugih, a pokrenula je i novi projekt pri Ministarstvu kulture “Crkvene pjesme iz Baranje” snimajući popijevke baranjskih mjesta Draža, Topolja, Torjanaca, Luča i Baranjskog Petrovog sela.
Kako bi crkvena pučka pjesma zaštićena kao dio nematerijalne baštine potrebno je osigurati njezinu dostupnost javnosti, poticati sudjelovanje zajednice, grupa i pojedinaca u identificiranju, definiranju, izvođenju i prenošenju crkvene pučke pjesme, popularizirati ju i promovirati održavanjem izložbi, stručnih skupova, smotri folklora, festivala, putem elektroničkih medija, audio i video zapisa te poticati njezino prenošenje i njegovanje u izvornim i drugim sredinama. Vrlo važno je i štititi crkvenu pučku popijevku u procesima globalizacije i društvene transformacije, kako bi se izbjegla opasnost od nestajanja ili uništenja, rečeno je na seminaru, a svi prisutni pozvani su pridružiti se istraživanju i promoviranju crkvene pučke popijevke kraja iz kojega dolaze.