Zagreb, (IKA) – Već tradicionalni susret Hvarana nastanjenih u Zagrebu održan je u srijedu 24. siječnja u župi sv. Petra apostola u Vlaškoj ulici. Misno slavlje u crkvi Sv. Petra ap. predvodio je župnik Brusja i Veloga Grablja na otoku Hvaru Ivan Jurin. Koncelebrirali su dekan Hvarskoga dekanata i kanonik Stolnoga kaptola u Hvaru preč. Emil Pavišić, dekan Bračkoga dekanata Toni Plenković i nekoliko svećenika, među kojima i župnik domaćin Josip Golubić.
Skup Hvarana iz Zagreba održan je uz 58. teološko-pastoralni tjedan koji se održava u Međubiskupijskomu sjemeništu u Zagrebu od 23. do 25. siječnja. Na godišnjemu susretu okupili su se brojni Hvarani, a posebno mladi koji se u glavnome gradu nalaze na studiranju, a dio njih je i poslom u Zagrebu.
Na početku euharistijskoga slavlja mladi hvarski svećenik podsjetio je da Crkva pred vjernike stavlja primjer sv. Franje Saleškoga, biskupa i crkvenoga naučitelja, koji nam, kako je rekao, „želi poručiti da je svatko od nas pozvan na svetost”. „Ono zbog čega se okupljamo sadržano je u jednoj njegovoj rečenici koja savršeno otkriva što je misa i kršćanstvo uopće: Bog je Bog čovjekova srca, rekao je Franjo Saleški. Bog, dakle, nije Bog čovjekove emocije, nije Bog čovjekove nostalgije, niti prigodnoga susreta. Bog je Bog čovjekova srca. Bog traži mjesto u središtu čovjekova života kako bi se nastanio u nama te upravljao našim mislima, riječima i djelima”, poručio je, između ostaloga, predvoditelj slavlja. Potaknuo je pristigle vjernike na molitvu kako bi Bog oblikovao njihova srca prema srcu Isusa Krista.
Osvrnuvši se na evanđeosku prispodobu o sijaču, svećenik Jurin primijetio je kako evanđeoska prispodoba potiče na razmišljanje o tome što je od toga Božjeg sjemena ostalo na tlu današnjega svijeta. „Praktična nevjera, religiozna nezainteresiranost, kriza identiteta vjernika i svećenika, kriza prenošenja vjere, kriza shvaćanja sakramenata, bilo da je riječ o drastičnome nepoznavanju sadržaja vjere, ili raskoraku vjere i života, naše kršćanstvo čini tako neuvjerljivim. Iako to nije ništa novo, kršćanstvo kao da je ponovno postalo na izrazitiji način neprivlačno i nevjerodostojno ne samo za stvarnost naših suvremenika, već i mnoge koji se kulturološki osjećaju kršćanima”, istaknuo je župnik s Hvara. Pojasnio je kako problem nije ni u Sijaču ni u sjemenu jer „sjeme Božje riječi ne može biti uništeno, to je sjeme vječnosti, koje može preobražavati ovaj svijet i otvarati ga Kraljevstvu nebeskom”. Jedino u čemu može biti problem jest tlo. Sjeme očito pada na neplodno tlo koje mu ne dopušta rast i razvoj. Ustvari, svako tlo na koje sjeme pokušava pasti je jedan od načina življenja kršćanstva, primijetio je Jurin.
Podsjetio je na jednu od propovijedi pape Franje izrečenu u Domu Svete Marte. „Na prvome mjestu su oni koji se brinu samo za vlastiti odnos s Isusom, koji je zatvoren i egoističan, te stoga ne čuju vapaj bližnjega. Ta skupina ni danas ne čuje povik tolikih kojima je potreban Isus. To je skupina ravnodušnih: ne čuju i zadovoljni su u svojoj grupi, gluhi su na povik mnoštva kojemu je potrebno spasenje. Druga skupina su kršćani samo po imenu, oni koji žive svjetovno, a ne kršćanski. Takve je kršćane Papa usporedio s osobama u Hramu koje su se činile pobožnima, ali koje je Isus istjerao, jer su i u kući Očevoj jedino mislili o svojim poslovima. Takve osobe ne žele čuti za pomoć, već zlorabe narod i Crkvu radi vlastitoga probitka”, rekao je. Dodao je da su to oni koji Crkvu smatraju simpatičnom uslužnom djelatnošću, oni koji će svoju djecu kristiti, pričestiti i krizmati i to će tražiti svim silama, iako ne znaju zbog čega. Oni žele da u Crkvi sve bude simpatično te da se svi u njoj osjećamo dobro. I još će se ljutiti kada ta Crkva od njih želi tražiti i nešto više, poručio je propovjednik. Na kraju je ukazao i na treću skupinu kršćana koji pomažu približavanje Isusu. Oni su dosljedni svojoj vjeri i životu i pomažu drugima da se približe Kristu, pomažu osobama koje vape, traže spasenje, mole milost i duhovno izlječenje. To su oni koji čuju riječ te urode. Koji neprestano nude tlo svojega života sijaču i govore: Bože, ovo tlo bez tebe nema smisla. Ako se sjeme tvoje riječi ne nastani u ovome tlu, sve će propasti. Ako ti ne postaneš temelj i kompas mojega života, onda od mene ništa neće biti, istaknuo je. Evanađelje pred nas stavlja samo jedno važno pitanje: Jesam li u svojemu kršćanstvu zaorao pravu brazdu. Brazdu konkretnoga života, preobraženoga Bogom, Bogom koji jedini može stvoriti oazu i dati da naš život urodi, zaključio je Jurin.
Na kraju euharistijskoga slavlja hvarski dekan preč. Pavišić pozdravio je okupljene Hvarane uime Hvarskoga dekanata te prenio pozdrave hvarsko-bračko-viškoga biskupa Slobodana Štambuka. Vjernike je pozvao da se u molitvama sjete Hvarske biskupije te mole „Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju”. „Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva. Svako vam dobro i od Boga blagoslov vama i vašim obiteljima”, poručio je hvarski dekan.