Zagreb, (IKA) – Nastavljajući se na predavanje dr. Josipa Bošnjakovića drugoga dana 58. teološko-pastoralnog tjedna u Zagrebu, 24. siječnja, osvrt na temu „Uloga i doprinosi žene u izgradnji kulture dijaloga i suradnje u Crkvi” iz kuta laikinje dala je doc. dr. sc. Silvija Migles. Razmišljanje o ovoj temi proizlazi kako iz osobnog ljudskog i vjerničkog doživljaja kojim intuiram crkvenu stvarnost tako i iz dubokog uvjerenja u snagu crkvenog potencijala i onoga što muškarci i žene Crkve zajedno mogu ponuditi. Ova tema se nameće između ostaloga i stoga što papa Franjo kontinuirano govori o ulozi žene u Crkvi i poziva čitavu Crkvu da razvija teologiju žene kako bi njezina prisutnost bila istinski osvijetljena, vrednovana i produbljena, jednako u Crkvi i u društvu. No, nerijetko se čuje pitanje što još Crkva može reći o ženi? Nije li sve već rečeno i nije li već žena pokrila sve prostore koji traže njezinu prisutnost? Što se tu novoga može reći? Štoviše, nije li žena prisutnija više nego ikad, i u crkvenom i u društvenom životu? Dakako, tu je i problem dijela svekolike javnosti koja iskrivljava pogled Katoličke Crkve na ženu, pa se mnogima čini da je bolje ne poticati ove rasprave kako se nepotrebno ne bi otišlo u pogrešnom smjeru, rekla je uvodno dr. Migles, te naglasila kako ključni razlog bavljenja ovom temom vidi u tome što „tema žene poziva na produbljivanje i drugih važnih pitanja za istinski razvoj ljudi i ljudskih zajednica, uključujući i Crkve. Riječ je o pitanjima suradnje, različitosti i zrelosti. Riječ je o međuljudskim odnosima, odnosima muškaraca i žena”.
Osvrnula se na crkveno-teološku poziciju ‘između klerikalizacije žene i besplodnog feminizma’ unutar koje se nudi razmišljanje o ženi i odnosima. „Ova crkveno-teološka pozicija vodi računa o dvjema krajnostima koje označujemo pojmovima klerikalizacija žene i besplodni feminizam. Riječ je o izrazito snažnim pojmovima kojima se ponajprije želi dozvati u svijest jedno šire ozračje koje predstavlja kočnicu plodnog dijaloga o međuljudskim odnosima i suradnji. Riječ je prije svega o kritizerskom ozračju koje ni u čemu ne vidi napredak pa ni kada je riječ o prisutnosti žene u Crkvi”.
Dr. Migles važnim je istaknula i činjeničnu stvarnost muško-ženskih odnosa u Crkvi i njihove međusobne suradnje koja je nedovoljno prisutna tema u crkveno-teološkom govoru. Temeljno pitanje je „pitanje mogućnosti ostvarenja istinske komunikacije i suradnje u odnosima muškaraca i žena; mogućnosti ostvarenja odnosa na višoj razini, koja se neće zadovoljavati površnim i čisto funkcionalističkim pristupima; mogućnosti izdizanja nad sumnju i nepovjerenje; mogućnosti jedne poželjnije i plodnije suradnje”. Ukazala je na primjer eksperimenta u Milanskoj nadbiskupiji gdje je kardinal Carlo Maria Martini još 1990. godine uspostavio opservatorij o muško-ženskim odnosima. „Duboka svijest o važnosti autentične komunikacije dovela ga je do odluke da u dvogodišnjem razdoblju povede biskupiju na pastoralno putovanje s temom komunikacije koja nije, kako on kaže, pitanje ‘luksuza’ već pitanje ‘biti muškarac i žena’, pitanje ‘biti Crkva'”.
Žene i muškarci zajedno mogu mnogo toga učiniti, dakako, utoliko ukoliko, riječima teologa Bajsića „svatko na sebe preuzme svoj dio ljubavi”. Žene i muškarci pozvani su ostvarivati ono što je papa Franjo nazvao „savezom muškarca i žene”, a zagrebački kardinal Josip Bozanić u svojoj Božićnoj poruci „savezom u dobru”. Žene u taj savez ne unose samo svoju ženstvenost kako je ona nerijetko mišljena u odnosu na osobine svojstvene njezinoj naravi. Njihov doprinos nije uvjetovan samo spolom, i socijalno uvjetovanim karakteristikama spola, već svime što one zapravo jesu, njihovom osobnošću, karakterom, životnim iskustvom, osobnom poviješću. Riječ je o savezu muškaraca i žena u izgradnji crkvenoga života. Na osobit način u pastoralnom životu riječ je o izgradnji saveza između žena koje su većina u Crkvi a time i najvećim dijelom aktivne suradnice, i muškaraca, koji su svećenici. U Crkvi, u našoj Crkvi u Hrvatskoj osjeća se velika potreba za izgradnjom kulture dijaloga i istinski suradnje. To je zadaća svih vjernika, i žena i muškaraca. Žena vjernica u tome može dati svoj nezamjenjivi doprinos isto tako kao što i muškarac vjernik želi dati svoj doprinos. No, put do više dijaloga i plodnije suradnje je u uzajamnosti odnosa žena i muškaraca u kojem će biti mjesta i za ženu i za muškarca i u kojem oni neće biti jedno drugom ni opasnost ni konkurencija već obogaćenje u izgradnji Božjega kraljevstva na zemlji, zaključila je dr. Silvija Migles.