Postira, (IKA) – Svećenik Hvarsko-bračko-viške biskupije Ivica Matulić, koji je nakon kratke i teške bolesti preminuo 18. siječnja u Kliničkomu bolničkom centru u Splitu, pokopan je u subotu 20. siječnja u rodnoj župi sv. Ivana Krstitelja u Postirima na Braču. Preminuo je u 75. godini života i 50. godini svećeničke službe. U nazočnosti vjerničkoga mnoštva iz njegove rodne župe te pristiglih vjernika iz župa gdje je obnašao povjerenu mu službu, misu zadušnicu u crkvi Sv. Ivana Krstitelja, u kojoj je kršten i zaređen za svećenika, predvodio je dekan Bračkoga dekanata Toni Plenković. U sprovodnoj misi koncelebrirali su generalni vikar Hvarske biskupije mons. Stanko Jerčić, dekan Hvarskoga dekanata i kanonik Stolnog kaptola u Hvaru preč. Emil Pavišić i više svećenika, među kojima i franjevci i dominikanci koji pastoralno djeluju na otoku Braču iz samostana Sv. Martina u Sumartinu i Sv. Marije Milosne u Bolu.
Sprovodni obredi započeli su u dvorani Pastoralnoga centra Sv. Josip gdje je pred lijesom preminuloga svećenika molitvu odrješenja predvodio dekan Plenković u zajedništvu s okupljenim svećenicima. Uslijedila je, zatim, povorka s lijesom do župne crkve u kojoj su sudjelovali svećenici, pokojnikova rodbina, a uz domaće ministrante i ministranti iz pokojnikove župe sv. Antuna opata u Pražnicama te Božji puk. Na početku mise zadušnice postirski župnik Jure Martinić prenio je izraze sućuti mjesnoga biskupa mons. Slobodana Štambuka koji nije mogao predvoditi obrede zbog oporavka nakon bolničkoga liječenja.
„Iskreno je volio i osobito bio ponosan na različita događanja koja su se tijekom liturgijske godine događala u župskoj crkvi u kojoj je kršten. U toj istoj župskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja zaređen je za svećenika 12. srpnja 1968. godine. Kao svećenik vršio je dušobrižničku ulogu u različitih mjestima Hvarsko-bračko-viške biskupije. Kao svećenika i župnika posebno ga je obilježila želja da ministrantima dotične župe dada zapaženo mjesto u svome svećeničkom djelovanju. Jedna od njegovih osobitosti bile su njegove propovijedi. Tome također svjedočim da je davao uvijek potrebitu pažnju pripremi te su njegove propovijedi bile korisna hrana vjernicima”, poručio je hvarski biskup. Izrazio je u poruci sućut njegovoj rodbini, zatim subraći svećenicima, a posebno onima rodom iz Postira, čiji broj, kako je rekao, „postaje sve manji”. „Neka i ovaj sprovod posluži za dobro promišljanje o ulozi svećenika i time dakako želja da nove mladice u vrtu Gospodnjemu procvjetaju za dobro Crkve na našim otocima i radost za dobro župa unutar mjesne Crkve. Kao tvoj biskup zahvaljujem za svaku dobru spremnost u služenju narodu Božjemu, a dobri Bog neka ti bude milostiv i dade ti poželjno mjesto među Kristovim uzvanicima na njegovoj Gozbi u vječnosti”, istaknuo je mons. Štambuk u poruci sućuti.
Dekan Plenković na početku homilije podsjetio je da je preminuli svećenik ove godine trebao 12. srpnja proslaviti svoju svečanu misu uz 50. obljetnicu svećeničke službe. „Svit vidi i čeko popa. A jo, oni isti ko malo pri. Imo jedna rozlika velika. On mi govori: Voliš me! A jo mu životon odgovoron: ‘Ti znoš da te volin’. I čujen riči: ‘Mladiću, tebi kažen ustani’. I dižen se, isti ko če san bi pri, ništa se ni prominulo, ni krv ni meso, somo čujen njegovu rič: ‘Pođi’. I išo san. Raspet izmeju mene somega i popa čega svit čeko, a drži me njegova rič: Ja sam s vama do svršetka svita. I izduro san, četrdeset godišt”, riječi su kojima je preminuli opisao o 40. obljetnici svećeničke službe svoj doživljaj trenutka svećeničkoga ređenja u postirskoj župnoj crkvi.
„Ovaj današnji oproštaj je slavlje. Slavlje u Onome kome je pošao don Ivica, onome koji je obećao da je s nama do svršetka svijeta. Koji je rekao: ‘Ja sam put i idem pripraviti vam mjesto.’ On je taj koga navještamo. Isus Krist Sin Oca, rođen od Marije Djevice, raspet i pokopan, Uskrsli koji sjedi s desne Očeve. Zbog njega, zbog njegova života, smrti i uskrsnuća mi danas s pouzdanjem don Ivicu preporučujemo milosti Božjoj”, rekao je brački dekan. Govoreći o životnome putu preminuloga svećenika, ustvrdio je da smo svi pozvani na tome putu prepoznati Isusa kao Put. „Isus je došao da nas povede. On zna da mi često teturamo ovom zemljom pokušavajući pronaći i stvoriti sebi dom ovdje, stvoriti ovdje vječnost, naći ovdje na zemlji totalnu sigurnost. On zna da se mi tako lako zalijepimo za ono što je samo zemaljsko. I dok hodamo ovom zemljom stalno smo u opasnosti da izaberemo i poneki krivi put, ili stramputicu, da nas zaslijepi privid istine, privid, a ne istina. Da nam život postane borba za vlastite interese i ostvarenje svojih ambicija. A Krist nas neprestano zove. On zna kamo trebamo doći i kako ćemo tamo doći. Pokojni don Ivica ‘raspet izmeju sebe somega i popa čega svit čeko’ pokušavao je hodit za Gospodinom. Putovi svećeničkoga života vodili su ga neobičnim putanjama”, ustvrdio je vlč. Plenković. U osvrtu na svećenički život i poslanje dekan je istaknuo da je osim župničkih službi u župama mjesne Crkve radio i u Austriji među gradiščanskim Hrvatima, a po povratku opet vršio župničku službu, i to u nekim župama Bračkoga dekanata.
„Bio je nadasve originalan svećenik. Prvi u biskupiji počeo je s izdavanjem župnoga lista još u Brusju. Radio je s neobičnom energijom koja baš nikoga nije ostavljala ravnodušnim. Posebnu je brigu i smisao imao za rad s ministrantima i to sve do kraja svoga života. Silno je volio i posebnu pozornost poklanjao čuvanju otočkih liturgijskih osobitosti, pučkome pjevanju i procesijama, devetnicama i večernjama i nemalo se je brinuo i žalio što se uslijed različitih okolnosti urušava taj neobični otočki duhovni svijet iz kojega je iznikao. U digitalnome svijetu bio je prvi među nama. Prepoznavao je dobru priliku evangelizacije, pa je godinama uređivao svoju internetsku stranicu, pa facebok profil i javljao se po brojnim forumima. Gdje god je djelovao pokretao je uvijek nove inicijative i načine u navještaju evanđelja. Neumoran je bio i u borbi za povrat crkvene imovine oduzete u vrijeme komunizma”, poručio je dekan.
„Nosio je svugdje samoga sebe, svoju ljudsku narav, zgodne i karakterne osobine, ali i ljudske slabosti i nedostatke koji su ga često vodili u sukobe i napetosti i sa župljanima, i sa svećenicima i s ordinarijem. Često ga nismo razumijeli. Čudili smo se njegovim procjenama i postupcima. Često se činilo da je izvorištem mnogih naših nerazumijevanja i nesporazuma bilo u tome što su mnoge njegove zamisli podrazumijevale neke druge uvjete, drugačije okolnosti. A ljude, uvjete, okolnosti ne možemo silom nacrtati, a ni precrtati. Možemo ih samo uzeti takve kakvi jesu i na tome graditi navještaj i činiti bolje unutar postojećega kontekta”, primijetio je svećenik Plenković.
„Bog je silan zadatak, dragocjeno blago evanđelja stavio u ruke i povjerio nama svećenicima, ‘raspetima izmeju sebe somega i popa čega svit čeko’. I tako ograničenima vlastitim nedostacima, slabostima, manjkavostima i grijesima. Uslijed te raspetosti između visokoga, vrlo visokoga Božjega ideala i naše ljudske ograničenosti, nerjetko mi iskrivimo melodiju evanđelja i trasiramo neke svoje putove. No, On uvijek ipak iznova računa s nama, On koji je tu s nama do svršetka svijeta. I uvijek iznova nas podiže, čisti od prašine i rana grijeha i uvijek iznova hrabri. Pođi za mnom. Ja sam Put”, poručio je brački dekan Toni Plenković.
Pred kraj mise zadušnice od preminuloga svećenika uime župljana župe sv. Antuna opata u Pražnicama oprostio se tamošnji orguljaš Petar Mihovilović. „Vijest o vašoj smrti, proglašena zvonjavom velikog zvona u Pražnicama, ražalostila nas je. Posljednjim dekretom potpisanim od Svevišnjega premiješteni ste iz župe Pražnica u župu zvanu općinstvo svetih. Aktivni ste bili do kraja. Znali smo da se pripremate za 50. obljetnicu misništva. Radovali smo se tome događaju. Ipak, vjerujemo da ćete to učiniti na boljemu mjestu. Zauzmite se za našu župu. Izmolite Svevišnjega za učvršćenje vjere pražničkoga puka koju su od davnih vremena naslijedili od svojih predaka”, rekao je u oproštajnom govoru pražnički orguljaš.
Poslije mise zadušnice lijes sa zemnim ostacima bračkog svećenika ispraćen je do mjesnoga groblja u Postirima. U pogrebnoj povorci sudjelovalo je mnoštvo vjernika koji su tiho i dostojanstveno ispratili pokojnika. Na groblju je prije ukopa održana molitva odrješenja za preminuloga.
Don Ivica Matulić rođen je 10. svibnja 1943. godine u Postirima. Osnovnu školu završio je u rodnim Postirima 1957. godine. Visoku bogoslovnu školu u Đakovu pohađao je od 1961. do 1967. godine. Posljednju godinu teološkoga studija završio je u Zadru 1968. godine. Sveti red prezbiterata primio je 12. srpnja 1968. g. u Postirima. Mladu misu slavio je 14. srpnja 1968. u rodnoj župi.