Zagreb, (IKA) – Nastavljajući 34. ekumenski molitveni hod zagrebačkim crkvama u sklopu ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana, druga postaja je u petak 19. siječnja bila u reformiranoj kršćanskoj crkvi. U nagovoru temeljenom na pročitanim odlomcima iz Svetoga pisma iz Knjige Otkrivenja (21,9-22,5) i Markova evanđelja (1,14-15) domaćin vlč. Branimir Bučanović posvijestio je kako oni govore o Božjemu kraljevstvu. Mi se prvenstveno okupljamo jer želimo biti djelom toga Božjeg kraljevstva, i zato što jesmo dio toga. Sveto pismo nam vrlo jasno kaže da je naš Gospodin Isus Krist naviještao važnost obraćenja i govorio o blizini Božjega kraljevstva. Taj navještaj o Božjemu kraljevstvu je evanđelje, ili Radosna vijest. Iz toga možemo zaključiti kako je temelj Kristova nauka nauk o Božjem kraljevstvu, a to je poziv da se živi s Bogom, da se Bogu okrene i da Bog bude središte našega života, rekao je uvodno Bučanović. U tom vidu važnom je istaknuo središnju evanđeosku poruku da se treba pokajati i duhovno okrenuti Bogu, odnosno obratiti se Bogu. Ljudi pokušavaju pronaći smisao i svrhu u različitim prolaznostima koje nudi ovaj svijet. Velika većina njih zapravo su razočarani, a u dubini svoje duše prazni. I upravo je zbog toga ova Kristova poruka toliko bitna za ljude današnjeg vremena. I mi smo prečesto i previše usredotočeni na svoje ideje, svoje želje i zaboravljamo ono što je bitno, izvorno, a to je taj Kristov nauk koji nas poziva da dođemo k Njemu, da se susretnemo s Njim u Njegovu kraljevstvu. Dakle, Kraljevstvo Božje ima različite aspekte, a ono će se u punini očitovati u Eshatonu, rekao je, te podsjetio kako se danas Božje kraljevstvo očituje u različitim segmentima, prvenstveno u duhu čovjeka. Božje kraljevstvo nalazi se u našoj nutrini, u srcu čovjeka, ako se osoba stvarno predala Kralju koji vlada u tomu kraljevstvu. No, koliko je stvarno Bog naš kralj, koliko je naš život stvarno usmjeren ka Bogu, odnosno što možemo učiniti više, dublje i bolje da naš život stvarno bude prožet Božjom vladavinom? Prečesto i previše različite ideje, ideologije, misli i želje i ambicije vode nas kroz život. Međutim, Kristov poziv upućen je upravo tako da trebamo tražiti to kraljevstvo Božje u nama, biti podređeni Kristu Kralju koji je vladar toga kraljevstva.
Bučanović je podsjetio da je na zemlji predstavnica Božjega kraljevstva Crkva u onom izvornom smislu te riječi, zajednica, odnosno Božji narod. Sveto pismo jasno kaže da je Crkva zapravo zajednica Božjega naroda, ljudi koji vjeruju Krista, koji žive s Kristom, kojima je Krist središte života. To je jedini i jedinstveni pokazatelj Božje istine, Božje slave na ovoj zemlji. Moramo se upitati koliko mi pridonosimo da ta Crkva na zemlji, Božje kraljevstvo, bude vidljivo. Mi često puta, možda je to dio kolektivne svijesti koju smo naslijedili od ko zna kojih i kakovih vremena, mislimo da institucije, organizacije, pa nekakvi ljudi gore visoko trebaju raditi nešto i promicati Božji sustav vrijednosti, i zaboravljamo da je naša odgovornost, svakoga od nas po imenu i prezimenu, dati svoj doprinos da izvorna Kristova Crkva bude vidljiva tamo gdje živimo, poručio je vlč. Bučanović.
Uime Katoličke Crkve okupljenima se obratila članica Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog Marija Znidarčić, koja se kratko osvrnula na kontekst ovogodišnje molitve koja je nastala na Karibima. Geslo osmine „Desnica tvoja, Gospodine, snagom se prodiči” (Izl 15,6) meni je asocijacija da je čitav naš život zapravo jedan izlazak. Ljudska povijest na zemlji jedan je izlazak. Naš put je poput izlaska naroda Božjega iz ropstva egipatskoga kroz Crveno more. U našem slučaju to je put iz ropstva grijeha po žrtvi Isusovoj kao kroz more, pravo more otkupljenja u slobodu. Zašto je to bilo toliko važno naglasiti piscima ove Molitvene osmine? Zato što je povijest naroda tih krajeva strašno ranjena kolonijalizmom, ropstvom. Kolonizatori su sa sobom donijeli i nešto dobro, Riječ Božju po kojoj je porobljeni narod u toj Riječi primio snagu da se bori za slobodu. Ta riječ i nama danas daje istu snagu da izlazimo iz čitavog niza ropstava u kojima današnji svijet grca, poput trgovanja ljudima, dužničkog ropstva, ropstva neznanju krivim ideologijama koje žele srušiti sve kršćanske vrijednosti, droge, alkohola, Interneta, igra na sreću, traženja sreće bez Boga. Tko se može od toga osloboditi? Samo oni koji vjeruju u Spasitelja, Osloboditelja, rekla je Znidarčić. Upitala je svjedočimo li mi uopće ono najbitnije što je On ostavio kao testament, a to je jedinstvo, jedinstvo s Njim i jedni s drugima, te zaključila: „Jako me je dirnuo na početku pročitan Psalam 51 u kojem zajedno sa psalmistom molimo Boga da oprosti naše grijehe i prijestupe, koji nas poziva da budemo ponizni i skrušeni pred Bogom, te da nikad ne zaboravimo da smo mu se dužni kajati za svoje i za tuđe grijehe. Prošlost ne možemo promijeniti, nismo za nju čak niti odgovorni, ali sadašnjost je naša odgovornost”.
Prenoseći pozdrave metropolita zagrebačko-ljubljanskoga Porfija, o. Mihailo Majk Žikić iz Srpske pravoslavne Crkve naglasio je kako je iskustvo pravoslavnih da kada se govori o Božjoj slavi na pameti imamo našu nemoć. „Geslo ovogodišnje osmine govori o Božjoj snazi, ali mi vrlo često tragajući za našom snagom i ostvarenjem naših želja negdje izgubimo Gospodina. Onog trenutka kad shvatimo svu svoju nemoć i kad shvatimo koliko smo sami nebitni i kada dođemo do stupnja pokajanja onda ćemo vidjeti veliku Božju moć. Božja desnica iskazuje pravu moć po mjeri našega pokajanja. Psalam 51 sve nas potiče na pokajanje. David je bio poznati vladar, ali je bio čovjek sklon grijehu, padu. Taj psalam je spjevan poslije jednog strašnog grijeha koji je učinio. I naše je da se pokušamo sjetiti svih naših nemoći, svih naših zala koje činimo na bilo kojem području i da dopustimo da Kraljevstvo nebesko uđe u nas tako da ćemo ostaviti i vrijeme i prostor da Bog djeluje, a onoga trenutka kad Bog djeluje on će nas pomiriti s Njim. A ako sam pomiren s Njim, bit ću pomiren sa svim onim što je On stvorio, jer ne trebamo se zavaravati: ja volim onoliko Boga koliko sam spreman voljeti sve ono što je Bog stvorio”.
Po završetku molitvenog dijela koji je na orguljama pratio Javor Valjak, susret je nastavljen zajedničkim agape.