“Sa stajališta kanonskog prava biskup ili poglavar nisu ni moralno i pravno odgovorni za kažnjive radnje koje počini neki klerik”, piše stručnjak za kanonsko pravo o. Gianfranco Ghirlanda u članku posvećenom “dužnostima i obvezama u slučajevima seksualnog zlostavljanja koje su počinili klerici”, objavljenom u talijanskoj katoličkoj reviji “La Civilta Cattolica”. “Točno je da je klerik u podređenom položaju u hijerarhiji u odnosu na svog biskupa odnosno poglavara”, nastavlja o. Ghirlanda, no ipak “treba jasno znati da se taj odnos ni na koji način ne može uspoređivati, primjerice, s odnosom poslodavca i zaposlenika, u kojem je prvi odgovoran pred mjerodavnima za vladanje drugoga u radnim zaduženjima koja mu je povjerio”.

Sa stajališta građanskog zakona, međutim, neki američki pravnici, u ime “common law”, čak su uključivali Papu u pogledu naknade šteta zbog spolnih zloporaba za koje su bili optuženi neki svećenici. Za o. Ghirlandu, osim toga, “nije primjereno da se žrtva obraća, primjerice, tajništvu kurije ili nekom ad hoc ustanovljenom uredu”, kao što su to predložile neke biskupske konferencije poput austrijske i Engleske i Walesa, koje su stvorile i posebne strukture. Pitanje eventualnih seksualnih zlostavljanja koje su počinili svećenici “ima pastoralni značaj”, pojašnjava o. Ghirlanda, “a ne birokratsko-administrativni, te su dakle pastir biskupije odnosno odgovorni vrhovni poglavar oni koji moraju biti informirani o činu u kojem je klerik počinio kazneno djelo”. “Sigurno da ne priliči pastoralnom ponašanju biskupa ili nekog poglavara da, nakon što budu obaviješteni, informiraju o tome krivičnom djelu građansku sudsku vlast, kako bi izbjegli da budu uključeni u civilni proces koji bi žrtva mogla pokrenuti”, piše o. Ghirlanda. Što se tiče naknade štete, zaključio je Ghirlanda, “ako je optuženik doista bio žrtva zloporabe, s kanonskoga gledišta, ima pravo na naknadu štete od strane klerika koji je počinio krivično djelo, ali ne od strane biskupa”. (ika-sa)