Na rimskom Papinskom sveučilištu Svetog križa posebnim međunarodnim simpozijem prošlih je dana obilježena 1550. obljetnica Kalcedonskog sabora. Na saboru, održanom u Kalcedonu od 8. listopada do 1. studenog 451., stvoren je dogmatski nauk o Isus Kristu, Bogu i čovjeku. Čovještvo i božanstvo Isusa Krista ujedinjene u jednu jedinu osobu Riječi. Na taj jednostavni i radikalni način Kalcedonski je sabor izrazio vjeru Crkve i zbog toga je to – kako je istaknuo rektor papinskog sveučilišta Svetog križa, Lluis Clavel – kamen temeljac povijesti kršćanstva. Na taj se sabor i danas pozivaju teolozi i Papa Ivan Pavao II. kada govore o Kristovoj središnjosti, o Riječi, koja je postala čovjekom, u kršćanskoj vjeri. I u najnovijem apostolskom pismu “Na početku trećeg tisućljeća” Papa polazi upravo od Kalcedonskog sabora, kada tvrdi da moramo produbiti Kristovo otajstvo. “U intimnom i neodjeljivom jedinstvu: Riječi i tijela, nazočan je Kristov identitet, a to je – kaže Papa – prema formulaciji Kalcedonskog sabora: osoba s dvije naravi. Papa nadodaje: “Svjesni smo ograničenosti naših pojmova i naših riječi. Ova je formulacija – prema Papinim riječima – iako ljudska, vrlo uravnotežena u svom doktrinalnom sadržaju te na neki način omogućuje da pogledamo u dubine otajstva. Iz toga je očito da je Kalcedonski sabor važan i nakon 1550 godina u suvremenom crkvenom nauku. To je potvrdio sam Papa Ivan Pavao II., kada kaže: “U Kalcedonskom ćete saboru naći pomnu i uravnoteženu formulaciju, koja će vam pomoći u intelektualnom poletu, ali i mističnom zanosu i molitvi”. Još uvijek postoje međutim brojni izazovi s kojima se kršćanska vjera mora suočiti. Među njima rektor sveučilišta je posebice istaknuo gubitak povjerenja u sposobnost razuma da može shvatiti vjerske istine, zatim svijest o našim ograničenjima u doktrinalnim formulacijama, koje su istrošene vremenom i na kraju iskustvo višestrukosti vjerskih tradicija čovječanstva. Sve se to na neki način – prema njegovim riječima – suprotstavlja temeljnim tvrdnjama kalcedonskog sabora. Nauk Kalcedonskog sabora nisu prihvatili svi predstavnici crkvenih zajednica. Zbog toga je došlo do podjela kršćanskih crkvi. Promatrajući danas s povijesnog stajališta te podjele možemo – prema riječima profesora Clavela – bolje shvatiti tamne i svijetle strane tog važnog crkvenog događaja. Postoje čak izgledi da se sporovi, do kojih je došlo na Kalcedonskom saboru, riješe. (ika-rv)