Sveta godina i kalendarska godina dvijetisućita bliže se svome kraju. Prilika je to da se podsjeti i iznese bilanca svih onih milosnih događanja koji su se tijekom cijele ove jubilarne godine zbivali u svijetu osobito u Vječnome gradu kao središtu jubilejskih slavlja.
Vjernici su se u do sada nezapamćenom broju okupljali na slavljima svojih Jubileja. Njih stotine tisuća pohodilo je Vatikan od otvorenja godine Velikog jubileja upravo na prošlogodišnji Božić pa do posljednjeg Jubileja koji je u Vatikanu okupio osobe iz svijeta zabave. Gotovo je nemoguće iznijeti njihov točan broj. Svoj su Jubilej slavile sve kategorije vjernika. Najprije djeca, zatim osobe zavjetovanog života, bolesnici i zdravstveni djelatnici. Jubilej su slavili i umjetnici, novinari, radnici, svećenici, đakoni, biskupi, znanstvenici, zatvorenici, vojnici i policajci, mladež, obitelji, poljodjelci, političari i predstavnici vlasti…
Rim je, ako se može tako reći, u ovoj godini bio grad Božjega mira. U njemu su se okupili na zajedničkoj proslavi Jubileja pripadnici nekada zaraćenih strana. U njemu se također u prigodi proslave Jubileja svećenika okupio rekordni broj koncelebranata u povijesti.
Možemo s pravom reći da je Veliki jubilej predstavljao jedinstveni događaj u povijesti Crkve. Zauvijek će se pamtiti Jubilej mladeži priređen uz svetkovinu Velike Gospe. Nezaboravne su slike sa susreta Pape i dva milijuna “zvijezda zornica”, kako je Papa nazvao upravo toliko okupljenih mladih na prostranoj poljani rimskog predgrađa Tor Vergata.
Mladi svih boja kože okupljeni oko Ivana Pavla II. označili su važnu stranicu u povijesti suvremene Crkve. Simbolizirali su njezinu neprolaznu mladost i vitalnost. Nezaboravne su i slike bdijenja ispunjenoga čarobnim zvucima glazbe i pjesmom mladih, dirljivim svjedočanstvima, velikom radošću. U ozračju bezbroja živopisnih boja, ganutljivih izražaja duhovnosti i zajedništva Papa nije znao kako sakriti suze i radost. U mističnom ozračju Tor Vergate koju je obasjavalo svjetlo dva milijuna svijeća Papa je poručio mladima da ne pristanu u novom stoljeću biti oruđa nasilja i uništenja. Papa ih je pozvao i da se ne mire sa svijetom u kojem ostala ljudska bića umiru od gladi, ostaju nepismena ili bez posla te da brane ljudski život od njegova začeća do prirodne smrti.
Jedan od dubokih znakova ovoga Jubileja, upravo njegov spomen po kojemu će se uvijek pamtiti, jest pomirenje i oproštenje. Na potrebu opraštanja i traženja oproštenja podsjetio je Papa već u svom apostolskom pismu o pripremi Jubileja “Nadolaskom trećeg tisućljeća”. No Papa nije želio da to bude samo “mrtvo slovo” već je to pokazao i vlastitim primjerom.
Naime na prvu korizmenu nedjelju Papa je, klečeći pred drevnim križem sv. Marcela, u tijeku posebnoga pokorničkog bogoslužja u vatikanskoj bazilici ispovjedio grijehe Crkve i zamolio oproštenje: za grijehe počinjene u služenju istini; za grijehe protiv jedinstva Kristove ljubavi; za grijehe u odnosu na Izrael; za grijehe protiv ljubavi, mira, ljudskih prava i poštivanja kultura i religija; za grijehe protiv dostojanstva žene i jednakosti spolova; te na kraju za grijehe na području temeljnih prava osobe.
No i sinovi su Crkve, nastavio je Papa, u tijeku povijesti zbog svoje vjere bezbroj puta bili izloženi tlačenjima, nasilju i progonima. Stoga, kao što oprostiše žrtve tih nepravdi tako i mi praštamo, rekao je tada Papa.
Ne smiju se zaboraviti niti tri Papina putovanja u Svetoj godini. Papa je najprije, želeći ostvariti, kako je sam rekao, svoj veliki san, krajem veljače pohodio Egipat. Posjetom gori Sinaj tako je započeo svoj pohod mjestima vezanim uz povijest spasenja. Nepunih mjesec dana nakon toga Papa je tjedan dana proboravio u Svetoj Zemlji.
Na kraju, sredinom svibnja posjetio je portugalsko svetište Fatima gdje se 1917. godine Gospa ukazala malim pastirima. Papa je tom prigodom proglasio blaženima dvoje vidjelaca, Francisca i Jacintu Marta. Beatifikaciji je bila nazočna i treća, i danas od troje djece još jedina živa vidjelica, sestra Lucia dos Santos koja danas ima 93 godine i klauzurna je redovnica u samostanu u Coimbri.
Papa se ujedno došao ponovno zahvaliti Gospi Fatimskoj što mu je spasila život u atentatu koji se dogodio upravo na njezin blagdan 13. svibnja 1981. godine u kojemu je bio teško ranjen. On sam je svoje tadašnje spašavanje više puta označio kao djelo Gospe Fatimske. Bio je to i treći Papin posjet tome svetištu koje je prethodno pohodio godinu dana nakon atentata 1982. te 1991. također na dan Gospe Fatimske. Krajem lipnja objavljen je i tekst trećeg dijela glasovite “Fatimske tajne” koja govori o stradanjima Crkve u 20. stoljeću i atentatu na Papu.
Upravo u Svetoj godini 2000., kada je proslavio svoj 80. rođendan, Ivan Pavao II. dostiže svoj cilj: uvodi čovječanstvo u treće tisućljeće kršćanstva što mu je nakon izbora za Papu 1978. godine prorokovao njegov zemljak, kardinal Stefan Wyszynski
U Svetoj je godini Papa je proglasio svetima 148 blaženika a blaženima 54-ero Slugu Božjih dakle ukupno 202 blaženika i svetaca.
Vatikanskim su kuloarima ove godine kružili glasovi da će se Papa završetkom ove jubilejske godine povući u samostan jer zbog svoje bolesti nije više u stanju obavljati sve svoje redovite obaveze. No Papa se ne smatra starim i ne posustaje. Vatikan je naime potvrdio da će Sveti Otac, na poziv najviših ukrajinskih crkvenih i državnih vlasti, od 21. do 24. lipnja iduće godine boraviti u posjetu toj zemlji. Tim će putovanjem možda olakšati i ostvarenje svoje druge velike želje: da posjeti Moskvu. Postojale su inicijative, osobito od strane Svete Stolice, no za sada bez većeg uspjeha.
Veliki jubilej svečano će biti zatvoren na svetkovinu Bogojavljenja 6. siječnja iduće godine.