50. GODINA BISKUPSTVA MONS. DR. FRANE FRANIĆA

Zlatni jubilej biskupstva proslavio je dr. Frane Franić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit u miru, svečanim bogoslužjem koje je 25. studenoga u konkatedrali Sv. Petra u Splitu predvodio sadašnji splitsko-makarski nadbiskup i metropolit dr. Marin Barišić zajedno sa slavljenikom, te kardinalom Franjom Kuharićem, apostolskim nuncijem u RH nadbiskupom Giulijem Einaudijem, zagrebačkim nadbiskupom i predsjednikom HBK Josipom Bozanićem, nadbiskupom u miru Antom Jurićem, biskupom u miru Ćirilom Kosom, hvarskim biskupom Slobodanom Štambukom i kotorskim biskupom Ilijom Janjićem, te zamjenikom provincijala franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja dr. Duškom Morom, prepozitom prvostolnog kaptola dr. Dragom Šimundžom, generalnim vikarom dr. Josipom Delićem i svećenicima koji su u veliku broju sudjelovali na svečanosti.
Slavlje su uveličali i brojni vjernici i uzvanici, splitski gradonačelnik Ivica Škarić, županijski i državni predstavnici, kao i ostali uglednici iz društvenoga i kulturnog života. Na svečanosti su pjevali splitski crkveni zborovi Gospe od Zdravlja, Gospe Fatimske, Konkatedralni i Katedralni zbor te zbor splitskih redovnica pod ravnanjem mo. don Šime Marovića i uz orguljsku pratnju mo. s. Mirte Škopljanac Mačina. Nakon pozdrava i uvodne riječi nadbiskupa Barišića, čestitku pape Ivana Pavla II. pročitao je nuncij Einaudi, čestitavši mu i osobno jubilej.
Propovijedao je dr. don Ante Kusić, najstariji đak nadbiskupa Franića na Teologiji. Ustvrdio je da bi se svečarevo doba upravljanja Splitskom metropolijom moglo označiti kvalitetama #!hrabrosti i mudrosti#!. Borio se protiv svih oblika diskriminacije svih 50 godina svoga biskupstva, a kao profesor na Bogosloviji punih 38 godina i kao starješina splitske Crkve ni bogoslovima ni župnicima nije dopuštao da postanu neka vrsta #!Božjih činovnika#!, već je zahtijevao da se savjesno brinu i za zemaljske potrebe povjerenih im duša. Na kraju bogoslužja, u znak zahvalnosti Bogu za dar biskupstva mons. Franića, svi su otpjevali #!Tebe Boga hvalimo#!.
U svojoj čestitki, kardinal Kuharić istaknuo je da je nadbiskup Franić punih 38 godina bio aktivni član naše biskupske konferencije, sve do svoga umirovljenja 16. listopada 1988. g. Od 1965. do 1977. g. bio je predsjednik BKJ, a član pastoralnog odbora od 1960. do 1985. g. Bio je i predsjednik Vijeća za nauk vjere, zatim Katehetskog vijeća i Vijeća za sjemeništa i kler. Iskazao se osobitom svojom stručnošću i ljubavlju prema Crkvi i svom hrvatskom narodu. Biskupom je imenovan u 38. godini, u teškim vremenima za Crkvu, u doba mučeništa bl. Alojzija Stepinca i drugih naših biskupa, kada je i sam podnosio brojne napade i progone. A za nadbiskupa Franića blagopokojni kardinal Stepinac ustvrdio je da je dobar biskup – istaknuo je kardinal Kuharić.
U ime Crkve u Hrvata nadbiskupu Franiću čestitao je 50. obljetnicu biskupstva nadbiskup Bozanić, istaknuvši da je to bilo služenje u Crkvi i za Crkvu. Bilo je to vrijeme borbenog ateizma koji je proganjao svjedoke do granica mučeništva. A djelovanje nadbiskupa Franića prepoznatljivo je ne samo na nacionalnom, nego i na općem planu, te mu na tome zahvaljuje.
Dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu dr. fra Luka Tomašević izrazio je zahvalnost dr. Franiću što je od 1942. do 1980. g. bio profesor na Centralnoj Visokoj bogoslovnoj školi, kasnije Teologiji u Splitu, koja je s Franjevačkom teologijom iz Makarske suutemeljiteljica KBF-a. Podsjetio je zatim da je nadbiskup Franić, već 1962. g. s tadašnjim provincijalom fra Jerkom Lovrićem razgovarao o udruživanju dviju Teologija, što se i ostvarilo 1999. g. Kao profesor nadbiskup je Franić predavao 19 različitih predmeta. Uz filozofiju, iz koje je postigao doktorat na Gregorijani, predavao je i dogmatiku, fundamentalnu teologiju, biblijske znanosti, hebrejski jezik, patrologiju, povijest dogmi, a nakon II. vatikanskog sabora uveo je i predmet “Teologija pisane i predane Riječi Božje”. Kao poznati teolog bio je član pripravne teološke, a poslije saborske Doktrinalne komisije II. vatikanskog sabora. O tome je 1998. g. objavio knjigu “Crkva: stup istine”. Napisao je još nekoliko knjiga (“Putovi dijaloga”, 1973., te “Bit ćete mi svjedoci” 1996.), a u pripremi za tisak je njegova “Povijest filozofije”. Autor je oko 700 studija i raznih članaka, a u jednom crkvenom arhivu ostavio je 38 debelih svezaka ljetopisa Splitsko-makarske nadbiskupije. Dekan Tomašević predao je na kraju nadbiskupu Franiću Zahvalnicu KBF-a za sve dobro što je učinio za vjeru i teološku znanost.
U ime redovnika čestitku je izrekao dr. fra Duško Moro, zamjenik provincijala franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, podsjetivši da se nadbiskupov jubilej uklapa u Veliki jubilej 2000. g. S. Maneta Mioč zahvalila je nadbiskupu Franiću u ime 525 redovnica koje djeluju u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Kad je postao biskup zatekao je nešto više od 330 redovnica, da bi na kraju svoga upravljanja 1988. g. ostavio 535 redovnica koje su djelovale u 2 reda i 14 družba, u 65 redovničkih kuća i 2 klauzurna samostana. Uveo je redovnice u sva zbivanja u nadbiskupiji, te je u sklopu nadbiskupske srednje škole za spremanje svećenika otvorio i odjel za redovnice, te vjeronaučni tečaj za redovnice. Omogućio je redovnicama i studij teologije, te ih je uključio u gotovo sva nadbiskupijska vijeća.
Fokolarinka Silvija Ditinger čestitala je u ime vjernika laika jubilej nadbiskupu Franiću, podsjetivši između ostaloga, da je odmah nakon Koncila, 1966. g. održao ekumenski susret u katedrali Sv. Duje, a u ime iseljenika čestitala je s. Katarina Franić iz Novog Zelanda.
Na kraju je nadbiskup Franić, zahvaljujući svima koji su sudjelovali u njegovu slavlju, izrazio želju da taj jubilej bude poticaj za složnost u biskupstvu, te da s njima budu ujedinjeni i naši svećenici i vjernici laici, kako bismo bili nepobjedivi. Sve koje je povrijedio moli da mu oproste, i svima oprašta, te posebno upravlja molitve Gospodinu za obraćenje hrvatskog naroda. Svečanost je zaključena pjevanjem hrvatske himne.
Na svečanoj akademiji, prigodom zlatnog jubileja biskupstva mons. Franića, u katedrali sv. Duje u Splitu, 24. studenoga, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit dr. Marin Barišić u pozdravnoj je riječi istaknuo je da je nadbiskup Franić postao zaštitni znak Splitsko-makarske nadbiskupije i domovinske Crkve, vodeći našu Crkvu kroz teška vremena, kao naš Mojsije koji je četrdesetak godina aktivno vodio ovaj narod i Crkvu i uspješno je doveo u slobodnu, demokratsku Hrvatsku i već 12 godina živi u mirovini u toj obećanoj zemlji. “Bili ste čvrsti i jasni, ali i otvoreni svima. Dali ste pečat svome vremenu, a ponekad ste bili i ispred vremena. Možda Vas nekad mnogi nisu mogli slijediti. Pozdravlja Vas biskup koji dolazi iz mjesta, iz kojega ste bili protjerani. Čini se da je opasno progoniti biskupa, jer eto odmah iz tog mjesta nikne novi biskup”, rekao je nadbiskup Barišić.
Don Ante Jurić, sužupnik u konkatedrali sv. Petra u Splita, prisjetio se kako su Franićevi kolege govorili, dok je bio mlad, da ga je teško portretirati. Svaki bi svećenik imao što o njemu reći kao o hrabru i pouzdanu pastiru, a svećenici i vjernici po njemu su doživljavali prisutnost, životnost i trajanje vjere.
Frane Franić rodio se 29. prosinca 1912. u Kaštel Kambelovcu, gdje je završio osnovnu školu, a klasičnu gimnaziju i filozofsko-teološke studije u Splitu. Za svećenika je zaređen na Božić 1936. g., a 2 godine kasnije poslan je na postdiplomski studij na sveučilište Gregorijanu u Rimu, gdje je i doktorirao. Po povratku sa studija prvo predaje filozofiju i vjeronauk u sjemenišnoj klasičnoj gimnaziji u Splitu, dok ga talijanske vlasti nisu uklonile kao nepoćudna. Nakon talijanske okupacije profesor je i odgojitelj u sjemeništu i bogosloviji. Biskupski red podijelio mu je dr. Kvirin Klement Bonefačić 17. prosinca 1950. g. u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu. Upravu biskupije preuzima 1954., a već 1956.g. ranilo ga je zatvaranje obaju sjemeništa i njihovih škola. Nije klonuo, dočekavši uskoro njihovo ponovno otvaranje. Splitskoj je Crkvi vratio naslov nadbiskupije i metropolije 1969. g. te je na njezinu čelu do 1988., od kada je u miru, te je prati svakodnevnom višesatnom molitvom u kapeli Ranjene Gospe uz konkatedralu Sv. Petra u Splitu, podsjetio je don Ante Jurić.
Nasljednik nadbiskupa Franića mons. Ante Jurić prisjetio se da ga je prvi put susreo kad je bio sjemeništarac, a zatim mu je nadbiskup Franić u bogosloviji bio odgojitelj i profesor. Posvjedočio je kako je nadbiskupa Franića posebno zaboljelo zatvaranje Sjemeništa i bogoslovije.
Nadbiskup Franić zahvalio je svima koji su sudjelovali na toj proslavi, izrazivši posebno zadovoljstvo što se tu molimo istome Bogu zajedno s braćom pravoslavnima i židovima, te muslimanima.
Na svečanoj akademiji praizvedena je skadba mo. don Šime Marovića “Victoria sanctorum”, u kojoj je uz geslo nadbiskupa Franića #!Pobjeda svetih#! utkano geslo nadbiskupa Jurića #!U križu je spas#! i geslo nadbiskupa Barišića #!Oče naš#!. Sva tri gesla živućih splitskih nadbiskupa složena su u prigodnu skladbu, kao znak našeg vremena, sa svojim simboličnim značenjem. Naime, smisao gesla dvojice Franićevih nasljednika upućuje na #!Pobjedu svetih#!. Izveden je i prigodni recital “Svrati Gospode k nama”, koji je složio i program vodio moderator konkatedralne župe don Božo Delić, u kojemu su uz katedralni zbor i zbor splitskih redovnica sudjelovali ansambl “Magnifikat”, sopran Marija Bubić, bariton Joško Alajbeg, te recitator Mislav Hodžić, pod ravnanjem maestra don Šime Marovića, a uz orguljsku pratnju mo. s. Mirte Škopljanac Mačina, s. Zorislave Radić i Jelene Perić. (ika-mm)
1

1