Porečka katedrala Eufrazijana najbolje je sačuvani ranokršćanski katedralni sklop na svijetu. To je potvrđeno upisom na listu svjetske baštine UNESCO-a 1997. godine.
Porečka katedrala Eufrazijana najbolje je sačuvani ranokršćanski katedralni sklop na svijetu. To je potvrđeno upisom na listu svjetske baštine UNESCO-a 1997. godine. Kompleks se sastoji od velike Eufrazijeve bazilike s poznatim zidnim mozaicima iz 6. st, atrija, krstionice, memorijalne kapelice i arheološke zone s ostacima najstarijih slojeva crkvenih građevina iz 4. i 5. st. Dio te cjeline predstavlja i zgrada Biskupije, biskupska rezidencija smještena uz sjevernu stranu sklopa. Sagrađena u doba biskupa Eufrazija sredinom 6. st. i u svjetskim je razmjerima unikatni sačuvani primjer takve vrste građevine iz ranokršćanskog razdoblja. U njoj su boravili i djelovali svi porečki biskupi bez prekida, od njezine izgradnje sve do danas, znači više od 1400 godina. Zgrada je tijekom stoljeća doživjela različite transformacije, ali su osnovne strukture iznenađujuće dobro sačuvane. To su utvrdili austrijski istraživači još početkom 20. st. ali su ti podaci bili poznati samo u stručnim krugovima. Brižljivo održavana i čuvana Biskupija je stoljećima bila najmanje poznati i istraženi dio kompleksa Eufrazijane.
Prije deset godina djelatnici konzervatorske službe Ministarstva kulture započeli su opširni i konzervatorsko-restauratorski program obnove koji je ove godine zaključen predstavljanjem obnovljene građevine. Taj dugotrajni i skupi restauratorski pothvat financiralo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Biskupski ordinarijat uz sudjelovanje grada Poreča. Ključni trenutak obnove predstavlja preseljenje funkcija Biskupskog ordinarijata u novopodignutu zgradu Biskupskog doma u neposrednoj blizini. To je, nakon faze dokumentiranja, istraživanja i projektiranja, omogućilo početak niza osjetljivih restauratorskih radova na konsolidaciji građevinskih i dekorativnih dijelova te obnovi izvornih prostora. Uklonjen je manji dio kasnijih dogradnji i pregradnji što je omogućilo sagledavanje glavnih arhitektonskih osobina građevine. Svi izvorni dijelovi su konsolidirani uz primjenu najmodernijih i provjerenih tehnologija. Nakon obnove Biskupija se sagledava kao jednokatna bazilikalna građevina s tri polukružne apside. Izvorni zidovi najbolje su sačuvani u prizemlju, na prvom katu je, uz poštivanje svih preostataka izvornih pojedinosti, obnovljena velika svečana dvorana, jezgra i glavni prostor cjelokupnog zdanja. Dvorana je opremljena raskošnim scenskim trolukom, tribelonom, koji označava njen ceremonijalni karakter: to je prijestolna dvorana porečkih biskupa. Ostaci mramorne opreme, prozorskih tranzena i reljefa u štuku, čudesno sačuvani tijekom 14 stoljeća, svjedoče o izvornom raskošnom interijeru. Obnovom i otvaranjem Biskupije zaokružuje se vrednovanje sklopa Eufrazijane, našega najvrednijeg i najsačuvanijeg ranokršćanskog spomenika.
Prostorije u sporednim dijelovima Biskupije iz 18. st. iskorištene su za izlaganje vrijedne zbirke crkvene umjetnosti. U prizemlju i dvorištu izloženi su arheološki nalazi, lapide i fragmenti originalnih mozaika crkava iz 4. i 5. stoljeća. Na taj je način cjelokupni prostor organiziran kao svojevrsni muzej koji će trajno biti otvoren kulturnoj javnosti. Posebnu vrijednost predstavljaju arheološki nalazi koji su izašli na vidjelo tijekom istraživačkih i restauratorskih radova. Djelomično su prezentirane in situ, te se tako mogu vidjeti ostaci antičkih gradskih vrata i ulice koja je u 4. st. pretvorena u narteks prve porečke katedrale te strukture crkava iz 4. i 5. st. s raskošnim višebojnim podnim mozaikom.