ilijarditi stanovnik našeg planeta. Dan, kojim naš planet postaje dom za šest milijardi ljudi, označava značajnu prekretnicu. No, je li ta prekretnica događaj koji trebamo proslaviti ili pak opravdava katastrofična pretkazivanja našeg nestanka?
Za one koji zagovaraju kontrolu pučanstva odgovor na to pitanje je jasan: oni bi voljeli da šest milijarditi stanovnik nikada nije ni rođen.
Ipak njegovo rođenje treba proslaviti jer je rođeno u svijetu koji je bogatiji nego što to mislimo. Evo i podataka koji to jasno potkrepljuju: g. 1800 kada je na zemlji živjelo “samo” milijardu ljudi godišnji dohodak po glavi stanovnika iznosio je svega 100 američkih dolara. God. 1900., kada se broj stanovnika gotovo udvostručio, dohodak je porastao na 500 američkih dolara. Trenutno, sa šest milijardi ljudi dohodak je čak 5.000 američkih dolara, a g. 2.100, kada broj stanovnika bude bio između 7 i 8 milijardi stanovnika (možda čak i više) taj će dohodak iznositi 30.000 današnjih dolara.
Istodobno s tzv. “eksplozijom pučanstva” dogodila se i “eksplozija” zdravstvenih uvjeta i dugovječnosti. Dok je u 19. stoljeću od desetero rođene djece čak četvoro umiralo, danas je stopa smrtnosti novorođenčadi ispod 7%. Prije dvije stotine godina prosječni ljudski vijek trajao je manje od 30 godina. Danas je taj vijek dulji od 65 godina.
Nedavnim mjerama usmjerenim protiv smrtnosti novorođenčadi i u prilog trajanju životnog vijeka kao i na odgojnoj i prehrambenoj razini, život na afričkom kontinentu, Aziji i Južnoj Americi polako ali sigurno postaje sve bolji. Prema Svjetskoj banci, prosječni prihod u razvijenom svijetu od g. 1960. naovamo je udvostručen. U svijetu se proizvodi žita u količini koja je dovoljna da svaki stanovnik planeta dnevno konzumira 3.500 kalorija. To je sasvim dostatno da nitko ne umre od gladi. Ukratko čovječanstvo nikada prije nije tako dobro živjelo kao danas.
Ono što svijet zaista treba zabrinjavati je nenapučenost a ne, kako neki smatraju, prenapučenost. Početkom idućeg tisućljeća više od sedamdeset zemalja u kojima živi polovica svjetskog pučanstva imat će najnižu stopu plodnosti u svojoj povijesti – 2,1 dijete po jednoj ženi.
Pučanstvo u razvijenim zemljama danas stagnira ili je u opadanju. Prema UN-ovim predviđanjima do g. 2050. broj stanovnika Rusije smanjit će se na 25 milijuna, Japana na 21 milijun, Italije na 16 milijuna, Njemačke i Španjolske na po 9 milijuna. Europa i Japan će prema tim predviđanjima do 2100. izgubiti polovicu svog pučanstva.
Narodi s niskom stopom nataliteta, poput Hrvatske, najvjerojatnije će izumrijeti. To je samo pitanje vremena. Nadalje u razvijenom svijetu broj članova obitelji je gotovo dvostruko smanjen: od oko 5 djece po obitelji početkom prošlog stoljeća do manje od 3 djece danas. I taj se proces nastavlja. UN također predviđa da će svjetsko pučanstvo do oko 2040. rasti do 7 milijardi i tada početi opadati.
Visoka stopa plodnosti sve je rjeđa. UN-ovi podaci pokazuju da je u samo deset zemalja svijeta ta stopa porasla iznad 3% tako da se predviđa da će do g. 2050. broj osoba starijih od 65 godina biti dvostruko viši od broja djece s 15 godina i manje. Posljedice će se ogledati u zatvaranju škola, propadanju burzi i umirućim gospodarstvima.
Svi ti podaci ako ništa drugo bar jasno pokazuju koliko su zagovornici kontrole priraštaja u krivu. Uostalom u temelju njihova djelovanja ne krije se ništa drugo do zagovaranja novog oblika globalnog rasizma, jer kako drukčije objasniti njihovu ideju vodilju da samo bogati imaju pravo na rađanje djece. Stoga je nužno poraditi na zaustavljanju programa kontrole priraštaja. Svako dijete, bilo ono siromašno ili bogato, jedinstvena je jedinka ljudske vrste koja u sebi nosi nešto dragocjeno. Šest milijarditi stanovnik Zemlje, dječak rođen u prvim minutama 12. listopada u Sarajevu, nije na teret društva već njegovo obogaćenje. Nije prokletstvo, već blagoslov. Zbog toga: dobro došao među nas šest milijarditi stanovniče Zemlje! (sa)

PAPA WOJTYLA MEĐU 10 “NAJDUGOVJEČNIJIH” PAPA

Kada za dva dana, 16. listopada, papa Ivan Pavao II. obilježi 21. godišnjicu svoje papinske službe svrstat će se u časni niz 10 papa s najduljim pontifikatom u povijesti Crkve. Tim povodom Vatikanski televizijski centar objavio je podatke o broju osoba s kojima se papa u tijeku svog pontifikata susreo osobno, uključujući masovne susrete. Podaci su zapanjujući: oko 300 milijuna ljudi susrelo se ili došlo vidjeti Svetog Oca u Vatikanu odnosno na nekom od njegovih 88 međunarodnih putovanja ili 137 putovanja po Italiji.
Do 30. rujna ove godine više od 16 i pol milijuna osoba dobilo je ulaznicu za opću ili posebnu audijenciju s Papom u Vatikanu. Međutim taj broj je mnogostruko veći kada se uzmu u obzir svi vjernici koji su se okupljali na nedjeljnoj molitvi Anđeoskog pozdravljenja na Trgu Sv. Petra u tijeku njegove papinske službe. Tome valja pribrojiti i vjernike koje je Papa susretao u tijeku svojih posjeta 286 rimskih župa kao i spontana okupljanja vjernika na Trgu Sv. Petra ili u papinskoj ljetnoj rezidenciji u Castel Gandolfu.
U tijeku svojih međunarodnih putovanja Ivan Pavao II. imao je “osobne” kontakte s oko 200 milijuna ljudi. Primjerice, u srpnju ove godine u tijeku njegova posjeta Poljskoj tamošnja je policija izbrojila da je Papu za njegovih posjeta u 23 poljska grada vidjelo 9 milijuna vjernika. Drugim riječima, Papu je došao pozdraviti svaki četvrti stanovnik Poljske. U tijeku susreta u povodu Svjetskog dana mladeži u Manili u siječnju 1995, prema američkoj satelitskoj televiziji CNN, na završnoj se misi kojom je predsjedao Papa okupilo 6 milijuna ljudi. Papa je na svojim putovanjima posjetio ukupno 960 gradova; u 15 od njih susretu s Papom bilo je nazočno najmanje milijun ljudi. Papa je u tijeku svog pontifikata proputovao 1.151.327 kilometara. No, ta će “kilometraža” ubrzo zastarjeti kad Papa u studenom posjeti Indiju i Gruziju. Kada završi taj svoj posjet kilometarska dužina Papinih putovanja odgovarat će trostrukoj udaljenosti između Zemlje i Mjeseca.
Pontifikat Karola Wojtyle je među 10 najdužih u povijesti i najduži u ovom stoljeću. Duži pontifikat od današnjeg Pape imali su samo sv. Petar, koji je vodio Crkvu između 30. i 64. godine poslije Krista, Pio IX. (1846-1878), Lav XIII., Pio VI. (1775-1799), Adrijan I. (772-795), Pio VII. (1800-1823), Aleksandar III. (1159-1181), sv. Silvestar I. (314-335) te Lav I. (440-461). (sa)
2