Zasjedanje Papinskog vijeća za laike

PRAVI SVJEDOCI VJERE DANAS

“Vjernici laici, ispovjedaoci vjere u današnjemu svijetu” naslov je pod kojim je od 27. veljače do 3. ožujka u Rimu zasjedalo Papinsko vijeće za laike. Na zasjedanju se okupilo tridesetak sudionika iz različitih zemalja, među kojima i neki od utemeljitelja laičkih pokreta – Chiara Lubich, Andrea Riccardi i Kiko Arguello – kako bi kroz rasprave i izlaganja mogli razmijeniti svoja iskustva, te ujedno dati nove poticaje samome Papinskom vijeću za što bolje planiranje služenja katoličkim laicima po cijelome svijetu.
Tajnik toga Vijeća biskup Stanislaw Rylko pojasnio je da “naše doba doista treba pravih svjedoka vjere, a Duh Sveti potiče mnoge, upravo vjernike laike, koji su spremni ostaviti sve za Krista. Sveti Otac nas često podsjeća da je naše stoljeće ujedno stoljeće brojnih mučenika, tj. ispovjedaoca vjere sve do prolijevanja krvi. Pri tome se sjećamo mučenika u koncentracijskim nacističkim logorima i u ruskim gulazima, ali i tolikih drugih. I naše je doba bogato tim junačkim likovima ispovjedaoca vjere, a izazovi su za kršćane danas brojni. Živimo u sekulariziranom svijetu koji na različite načine želi ušutkati kršćanski navještaj. Biti ispovjedaoci vjere nije nikada bilo lako, pa niti danas. Stoga naša opća skupština nastoji pobuditi nadu jer ‘nismo dobili duha strašljivosti, već Duha snage, ljubavi i mudrosti’, kako je napisao sveti Pavao u svojoj Poslanici Timoteju.”
Upravo zbog toga sudionici su nastavili razmišljati o sakramentima kršćanske inicijacije, a osobito o Krizmi ili Potvrdi, koja je sakrament koji bi u životu vjernika laika morao imati vrlo važnu ulogu. “Na žalost, nije uvijek tako”, smatra mons. Rylko, pa je Papinsko vijeće za laike “svojim članovima i u ovoj prigodi ponudilo duboko razmišljanje o tom sakramentu na teološkoj, pastoralnoj i duhovnoj razini. Govoriti o Krizmi znači govoriti o Duhu Svetome u životu kršćanina. Biti kršćanin znači živjeti prema Duhu i pustiti Duhu da nas vodi. Samo u Duhu Svetome možemo postati istinski ispovjedaoci vjere u Krista, u svijetu u kojemu živimo. Krizma je upravo sakrament rađanja ispovjedaoca vjere”, zaključio je mons. Rylko.
Na pragu Velikog jubileja, papa Ivan Pavao II. vjernike je laike pozvao na “ozbiljni ispit savjesti”, osobito zbog obveza preuzetih sakramentima Krštenja i Krizme, “kako bi Sveta vrata trećega tisućljeća mogli prijeći ojačani u istini i u svetosti pravih učenika Isusa Krista”. Primajući sudionike 18. opće skupštine Papinskoga vijeća za laike, 1. ožujka ujutro, Sveti Otac je istaknuo da je izabrana tema za ovo zasjedanje “životni program koji se sastoji upravo u tome da znamo biti ispovjedaoci vjere riječju i djelom.” Neposredna priprema za Svetu godinu providonosno je vrijeme u kojemu je “cijela Crkva pozvana da se ponizno prostre pred Gospodinom, da napravi ozbiljni ispit savjesti, da opetovano krene putem dubokoga obraćenja, putem kršćanske zrelosti, vjernoga prianjanja Kristu u svetosti i istini, te pravoga svjedočenja vjere.” Svakome vjerniku laiku Papa predlaže neka “temeljna pitanja” koja se, među ostalim, odnose na bračni, obiteljski i profesionalni život, te na društveno i političko djelovanje “utemeljeno na evanđeoskim načelima i socijalnom nauku Crkve.” Samo će tako kršćani dati svoj “prinos izgradnji oblika života dostojnijih čovjeka”, inkulturaciji Evanđelja usred velikih promjena koje se upravo događaju po cijelome svijetu.
No, taj ispit savjesti mora se odnositi i na prihvaćanje II. vatikanskoga sabora, kojim smo doživjeli “milost novih Duhova” i tolikih “znakova nade”, među kojima je Papa istaknuo “ponovno otkrivanje i vrednovanje karizmi, obnovljeni evangelizacijski polet” kao i aktivnu ulogu laika u kršćanskoj zajednici i njihovo djelovanje u društvu. U zoru trećega tisućljeća, svi znakovi “navode na očekivanje zrele i plodonosne ‘epifanije’ laikata.” No, istodobno, ne može se ne vidjeti “na žalost, ne mali broj kršćana, koji su zaboravili obveze svojega Krštenja, te žive u ravnodušnosti, popuštajući kompromisima sa sekulariziranim svijetom. Kako šutjeti o onim vjernicima koji, premda su na svoj način aktivni u svojim crkvenim zajednicama, slijedeći sugestije relativizma koji je tipičan za današnju kulturu, oklijevaju u prihvaćanju doktrinalnoga i moralnog naučavanja Crkve, uz koje bi svaki krštenik trebao prionuti?”, zapitao se Sveti Otac. Sva ta pitanja vjernici laici u svojemu ispitu savjesti ne mogu izbjeći, jer “svijet treba svjedočanstvo ‘novih muškaraca’ i ‘novih žena’ koji će, riječju i djelom, sve jačom učiniti Kristovu prisutnost” jer je on “ugaoni kamen izgradnje čovječnije civilizacije”, zaključio je Papa.
U ponedjeljak 1. ožujka podtajnik Papinskoga vijeća za laike Guzman Carriquiry sudionicima je izložio projekt Svjetskoga kongresa apostolata laika koji će se održati od 24. do 26. studenoga 2000. godine.
U utorak 2. ožujka, posljednjeg dana održavanja skupštine, tajnik Vijeća mons. Rylko predstavio je “Lineamenta”, tj. smjernice redovitoga Općeg zasjedanja Biskupske sinode koja će se u Vatikanu održati u jesen 2000. godine, kako bi sudionici skupa mogli izraziti očekivanja laika svojim pastirima biskupima, a ti će zaključci biti podastrti priređivačima zasjedanja Biskupske sinode. Bilo je riječi i o Svjetskom danu mladeži koji će se u Rimu proslaviti u kolovozu 2000., kao i o Jubileju starijih osoba o kojemu skrbi isto Papinsko vijeće za laike, a koji će biti proslavljen u nedjelju 17. rujna 2000. godine.
Među predstavnicima laikata bila je i promatračica na II. vatikanskom saboru i prva podtajnica Papinskoga vijeća za laike Rosemary Goldie, koja je u svojemu razgovoru za Radio Vatikan istaknula da je u radu samoga Papinskog vijeća za laike vidljiva “životnost”, a od samog nastanka prvoga Vijeća za laike savjetnik mu je bio sadašnji Papa, ta je “on sudjelovao u početnom eksperimentalnom razdoblju, u prvih deset godina djelovanja ovoga tijela, koje se zalaže nadasve u evangelizaciji, koja je ovome Papi toliko na srcu.”

Predstavljanje monografije o blaženome Alojziju Stepincu

“STEPINAC, POVIJEST NE MOŽE ŠUTJETI”

Monografija o hrvatskome blaženiku kardinalu Alojziju Stepincu pod naslovom “Herojski život u svjedočanstvu onih, koji su zajedno s njime bili žrtve progonstva u komunističkoj Jugoslaviji” predstavljena je 8. ožujka, u Staroj sinodskoj dvorani Apostolske palače u Vatikanu. Autor monografije je novinar vatikanskoga poluslužbenog dnevnika “L’Osservatore Romano” Giampaolo Mattei. Uvodni pozdrav nazočnima uputio je direktor “L’Osservatore Romana” prof. Mario Agnes, a o knjizi, odnosno o bl. Alojziju Stepincu govorili su i državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano i zagrebački nadbiskup u miru kardinal Franjo Kuharić.
Predstavljajući knjigu, kardinal Kuharić pohvalio je autorovu sposobnost da na 86 stranica sažme svjedočanstva očevidaca koji su bili suvremenici života, djelovanja i patnja blaženog Alojzija. Među njima su svjedočanstva Papa, kardinala, nadbiskupa i biskupa, kao i nekih visokih komunističkih dužnosnika koji su demantirali cijelu optužnicu, te tako “cijela knjiga postaje dokument o nevinosti bl. Alojzija Stepinca protiv svih kleveta i lažnih optužbi”.
“Knjiga je odgovor svima koji su osporavali i njegovu beatifikaciju, jer su bili pod dojmom stalne političke propagande. Mnogi su povjerovali zbog nepoznavanja konkretne situacije, a mnogi su prihvatili optužnicu, jer su tako ideološki bili opredijeljeni, bez osjetljivosti za istinu i pravdu”, istaknuo je kardinal. Nadovezujući se na to kardinal je rekao: “Ova će knjiga pomoći svim ljudima dobre volje da upoznaju istinu. Pomoći će i nekim katoličkim redakcijama u čijim su časopisima prigodom beatifikacije objavljeni napisi kojima je kardinal Alojzije Stepinac ocijenjen kao ‘kontroverzna’ ličnost iz burnog vremena, pa je tako i sama beatifikacija bila ‘kontroverzna'”, te je dodao kako je optužnica stalno bila u propagandi, dok je obrana desetljećima morala šutjeti.
U svom se govoru kardinal Kuharić osvrnuo i na riječi pape Ivana Pavla II. o kardinalu Stepincu, za njegovih pastoralnih pohoda Hrvatskoj, kao i na neke zanimljive podatke u svezi s prikupljanjem građe u postupku beatifikacije. U 17 godina procesa beatifikacije kardinala Stepinca sabrano je oko 38.000 stranica dokumentacije i svjedočanstava, postulatura je imala uvid u 130 arhiva, a saslušani su i neki sudionici u procesu utamničenja bl. Alojzija. “Svi koji budu pažljivo, bez pristranosti i predrasuda čitali, uvjerit će se kako su istinite i opravdane riječi Svetog Oca Ivana Pavla II., koji je 1994. godine u Zagrebu, kad je prvi put hodočastio u Hrvatsku kao ‘Hodočasnik mira’, nazvao Slugu Božjega Alojzija Stepinca ‘bedemom vjere’ i ‘najsvjetlijim likom’ Crkve u Hrvata”, zaključio je, među ostalim, kardinal.
Budući da je to ujedno bio i prvi dan službenog posjeta hrvatskih biskupa Svetoj Stolici, na predstavljanju su, među brojnim uglednim uzvanicima, bili nazočni i svi hrvatski biskupi, članovi Hrvatske biskupske konferencije.
Opširni izvještaj o predstavljanju monografije, objavljen je sljedećeg dana u talijanskome katoličkom dnevniku “Avvenire” (od 9. ožujka), pod naslovom “Stepinac, povijest ne može šutjeti”. Na djelu je bila prava i istinska “crna legenda” kojom se nastojalo ocrniti lik hrvatskog kardinala Alojzija Stepinca, piše “Avvenire” prenoseći riječi državnoga tajnika Svete Stolice kardinala Angela Sodana, koji je predsjedao predstavljanju knjige. Dodajući da je ta “podla formula progona” nešto što nikoga ne iznenađuje, kardinal Sodano je nastavio da “ne iznenađuju niti klevete protiv Sluge Božjega pape Pija XII., koje su započele poslije II. svjetskoga rata, a zanemarivale su povijesne činjenice, te su ih čak izvrtale”.
Prema riječima kardinala Sodana, blaženi Alojzije Stepinac bio je “neustrašivi pastir, pravi branitelj Katoličke Crkve i svoje domovine”, te je ukratko predstavio životopis ovoga mučenika XX. stoljeća kojega su “progonili fašisti, nacisti i komunisti”. “Svima su dobro poznati događaji iz tih godina”, nadodao je kardinal Sodano podsjećajući da je kao kandidat za svećeništvo 1946. godine slijedio “proces-farsu” i postupanje koje je bilo “upriličeno” blaženome Stepincu, a koje je “pobudilo učinak koji je bio suprotan od očekivanja njegovih progonitelja”. Jedan je novinar kardinala Sodana pitao zašto se blaženoga Stepinca i danas toliko blati. “Doista ne uspijevam razumjeti toliku tvrdoglavost nekih pseudo-povjesničara koji činjenice žele prilagoditi svojim pretpostavkama, pa i unatoč tome što su sami nekadašnji komunisti priznali da je proces bio farsa”, odgovorio je kardinal Sodano. Oni koji na optuženičku klupu i danas žele staviti kardinala Stepinca, rekao je Sodano, morali bi prije svega poštivati činjenice, jer će samo na taj način moći biti “ozbiljni u onome trenutku kada se čita povijest određene osobe, pa i one koja nam smeta.” Novine navode i uvodne riječi direktora “L’Ossevatore Romana” prof. Maria Agnesa, koji je rekao da je kardinal Stepinac “pokazao da je svetost dimenzija povijesti”, te istaknuo da je po prvi puta jedna od knjiga iz niza “Quaderni” toga vatikanskog dnevnika posvećena Papi. Na taj način, dodao je Agnes, “svima smo željeli pokazati da je ovaj životopis Papa nadahnuo na toliko načina, a osobito jednom rečenicom kojoj možda svi i nisu pridali veliku pozornost.”
Tu je rečenicu Papa izgovorio upravo na dan proglašenja blaženim, 3. listopada 1998., na ulazu u svetište u Mariji Bistrici. “Ovdje povijest nije šutjela”, Papine su riječi koje je naveo Agnes. I doista, pojasnio je, u Hrvatskoj povijest nije šutjela, jer “Stepinac nije bilo na ničijoj strani, on je bio Kristov”, a “napadi na kardinala predstavljali su napade na hrvatsku Crkvu koja se znala oduprijeti teškim progonima koji su joj nametani u tijeku ovoga stoljeća.”