Zagreb, (IKA) – Euharistijsko slavlje na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije u svetištu Majke Božje Remetske u srijedu 15. kolovoza u zajedništvu s dvadesetak svećenika predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Riječ pozdrava hodočasnicima i predvoditelju slavlja uputio je provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa o. Srećko Rimac.
Uvodeći u euharistijsko slavlje biskup Šaško rekao je kako smo „i ove godine ispunjena srca došli k svojoj nebeskoj Majci u Remete. Došli smo jer znamo i osjećamo novi polet i ohrabrenje, potvrdu dara što vjerujemo u Radosnu vijest. Ovdje nismo da bismo propitivali, objašnjavali, izvješćivali, nego da bismo se radovali, zahvaljivali i slavili, jer u ovome slavlju pred nama sjaji put kroz tamu trpljenja i pitanja kojima smo zaokupljeni i pritisnuti, te nam ono dopušta razmatrati i živjeti Ljepotu neba u svjetlu koje dolazi od ‘Žene zaodjevene suncem'”.
Na početku homilije biskup Šaško posvijestio je da „Otajstvo koje slavimo potvrđuje da se početni Božji naum, u kojemu su čovjek i svijet stvoreni iz ljubavi, ostvaruje, jer je Bog veći od našega grijeha, jer je u Kristu pobijedio smrt, zadnjega neprijatelja koji u nas i oko nas unosi nemir, gorčinu, nesigurnost i tugu. Dok vjerom živimo istinu Kristova i svoga uskrsnuća, darovana nam je Marija, uznesena na nebo dušom i tijelom, snagom slave kojom je proslavljen Isus. Marija na nebo uznesena je objava preobrazbe svijeta; u Njoj gledamo ono što ćemo biti i u tome odražaju čitamo smisao doživljaja i događaja koji – u prolaznosti života – toliko puta djeluju bez smisla, poput uvrjede našemu postojanju i ljudskosti”.
Osvrćući se na Marijin Hvalospjev naglasio je kako ju „prožima osjećaj nedostatnosti, nesigurnosti da ne iznevjeri Gospodina, ali je radosna kada osjeti ohrabrenje, Božju blizinu i puna je pouzdanja, dok joj u ušima odjekuju riječi da Bogu ništa nije nemoguće. Zbog toga je – kao prva proslavljena – Marija i slika Crkve koja ostvaruje riječi: Odsad će me svi naraštaji zvati blaženom”.
U nastavku homilije biskup Šaško posebno se usredotočio na dvije misli. Govoreći o besmrtnosti, to jest o vječnosti, naglasio je, kako je Uznesenje slavlje ljudskosti. „To može nekoga iznenaditi, ali danas slavimo pobjedu koja je povezana s tjelesnošću, s materijom. Poput Kristova uzašašća, i Marijino uznesenje potvrđuje da tvarnost, materija, stvorena od Boga, ima svrhu povratka k Bogu i preobrazbe u Njemu. I premda je ovo slavlje slavlje ljudskosti, ono je poglavito slavlje naše pripadnosti nebu, jer u nama budi odjek naše upućenosti na vječnost, jer po Božjemu Duhu koji nam je da, po Božjoj slici u sebi znamo da smo stvoreni za besmrtnost”.
Druga pak je misao vezana uz slobodu. Ovo je svetkovina ljudske slobode; ovo je proslava žene vjernice koja je čuvala i otvarala prostor slobode svakomu tko ju je od Boga tražio. Nije stoga iznenađujuće da je naš hrvatski narod, kao i drugi narodi u čežnji za slobodom, ostao privržen Majci Božjoj. Sloboda i Marija su nerazdruživi, rekao je propovjednik, te nastavio: „Zato je i danas važno moliti za slobodu i čuvati slobodu, promicati ju u društvu, jer je uistinu tužno vidjeti kako se guši sloboda savjesti ljudi koji su na neki način podređeni; tužno je slušati kako se ucjenjuje i kupuje tuđa pristranost; kako se prodaje sloboda za sitne povlastice. Tužno je vidjeti da ljudi kojima je povjerena odgovornost za hrvatsku domovinu i društvo u strahu strepe i povijaju se pred prijetnjama trenutnih moćnika”. Biskup je posvijestio da tamo gdje u svojoj slobodi nismo dali prostora Bogu, čovjek je ostavljen u tjeskobi prolaznosti. „Više ne vidi da je stvoren za vječnost. Ovo je svetkovina otajstva života koji se može razumjeti samo u svjetlu vječnosti. Blažena Djevica Marija je ime vječnosti na zemlji. Ona upućuje na obrat u kojemu su raspršeni oholi, zbačeni silni, a bogati ostavljeni u tužnoj praznini. To vidi pogled koji daruje Remetska Majka Božja, jer spaja našu pozvanost na vječnost i slobodu”.

Na pitanje „Zašto naš narod ide k Mariji” stoga je dao jasan odgovor „zato jer kod nje, jedne od nas, pronalazi izvor vječnosti i slobode. I kada mislimo da obrat nije moguć, zagledajmo se u hrvatsku prošlost. Sjetimo se one najbliže. Nije li u komunizmu bilo osporavano upravo to dvoje: vječnost i sloboda? Promicao se sirovi materijalizam i ateizam, zatvarajući prostor vječnosti, a slijedom toga se gušila osobna i narodna sloboda, da bi se dale povlastice ljudima koji su promicali partijsku ideologiju. Bolno je vidjeti događanja koja su baš na tome tragu danas u našoj Hrvatskoj. No, iz Marijine snage uvijek se rađao novi život. U njega vjerujemo i pred sadašnjim prijetnjama našoj domovini, a Marija nam pritom pokazuje put: prihvaćajući Božju riječ i tražeći njegovu volju; u poniznosti i u pouzdanju u Gospodina u sve unositi vječnost i slobodu. I provjeravati tim kriterijem ono što nam se nudi kao narodu i društvu: Vidi li se u odlukama, u zakonskim propisima, u odgoju i obrazovanju djece, u gospodarstvu i kulturi ta odlika vječnosti i slobode koju je naš narod pronalazio i pronalazi hodočasteći k Mariji. Znam da je danas složenije primijeniti te kriterije, jer – nažalost – nailazimo na rasprave i osporavanja od ljudi koji kažu da su kršćani; uvjeravaju nas i u javnosti grade dojam da je kršćansko upravo ono što oni zastupaju i čine. Ali, narod osjeća drukčije i provjerava, učvršćuje svoj osjećaj pokraj srca nebeske Majke. Tomu smo svjedoci iz dana u dan, zahvalni za kršćane i kršćanke, mlade, naše obitelji koji se ne boje svjedočiti vječnost i slobodu za koju nas Krist oslobodi”.

Nakon popričesne molitve, riječ zahvale hodočasnicima uputio je upravitelj svetišta o. Stjepan Vidak, te najavio početak radova na tornju i pročelju crkve, kao i na prostoru gdje se tradicionalno održavaju euharistijska slavlja na Veliku Gospu. Uz mnoštvo hodočasnika pristiglih iz cijeloga Zagreba, po tradiciji slavlju su nazočili predstavnici 110. Karlovačke brigade, te Karlovačke građanske garde.