Poruku je Papa započeo ohrabrenjem kineskim katolicima koji su svakodnevno prisutni u njegovoj molitvi, te podsjetio na Isusove riječi, kako je već učinio Benedikt XVI. u pismu od 27. svibnja 2007. godine: „Ne boj se, stado malo“ (Lk 12, 32).

Primijetivši odmah na početku kako u posljednje vrijeme kruže brojni suprotstavljajući glasovi o sadašnjem stanju katoličkih zajednica u Kini, i posebno o njihovoj budućnosti, Papa je napomenuo da je svjestan da je takav vrtlog mišljenja i procjena stvorio nemalu zbunjenost, pobuđujući u brojnim srcima suprotne osjećaje. Kod nekih su se pojavile dvojbe i smetenost; neki pak imaju osjećaj da ih je Sveta Stolica napustila, i istodobno si postavljaju pitanje o vrijednosti patnje koju su proživjeli živeći u vjernosti Petrovu nasljedniku. Kod mnogih, naprotiv, prevladavaju pozitivna očekivanja i razmišljanje potaknuto nadom u mirniju budućnost za plodno svjedočenje vjere u kineskoj zemlji. Takvo je stanje još pojačao Privremeni sporazum između Svete Stolice i Narodne Republike Kine o imenovanju biskupa, koji je prošlih dana potpisan u Pekingu.

Papa je potom izrazio svoje iskreno divljenje, koje je divljenje čitave Katoličke Crkve, za dar vjernosti kineskih katolika, ustrajnosti u kušnjama, i ukorijenjenoga pouzdanja u Božju Providnost, pa i onda kada su određeni događaji bili posebno nepovoljni i teški. Takva bolna iskustva pripadaju duhovnoj baštini Crkve u Kini i cijeloga Božjeg hodočasničkog naroda na zemlji, napomenuo je Papa te dodao da nas Gospodin upravo kroz te kušnje ispunja svojom utjehom i priprema nas za veću radost. Osim toga, pozvao je sve ljude da uprave pogled na primjer brojnih vjernika i pastira koji nisu oklijevali svjedočiti Evanđelje sve do darivanja vlastitoga života.

Papa je potom pojasnio da je Privremeni sporazum rezultat dugoga i slojevitoga institucionalnog dijaloga Svete Stolice s kineskim vlastima, koji je započeo sveti Ivan Pavao II., i koji je Benedikt XVI. nastavio. Na tom je putu Sveta Stolica željela, i želi, ostvariti duhovne i pastoralne ciljeve vlastite Crkvi, odnosno podupirati i promicati naviještanje Evanđelja, te postići i očuvati puno i vidljivo jedinstvo katoličke zajednice u Kini.

Bilo je bitno suočiti se najprije s pitanjem biskupskih imenovanja, objasnio je Papa. Svi, naime, znaju da je nedavna povijest Katoličke Crkve u Kini bila, nažalost, obilježena velikim napetostima, ranama i podjelama, koje su se odnosile uglavnom na lik biskupa kao čuvara autentičnosti vjere i jamca crkvenoga zajedništva. Kada se, u prošlosti, željelo određivati i život unutar katoličkih zajednica, namećući izravni nadzor izvan legitimne nadležnosti države, u Crkvi se u Kini pojavila potajnost.

Papa Franjo potom je napomenuo da ga je utješila iskrena želja kineskih katolika da svoju vjeru žive u punom zajedništvu s općom Crkvom i s Petrovim nasljednikom, uključujući i biskupe koji su ranili zajedništvo Crkve zbog slabosti i pogrešaka, ali često i zbog snažnoga i nezasluženoga pritiska izvana.

Zbog toga je, nakon što je pozorno razmotrio svaki slučaj posebno, čuo više mišljenja, i nakon dugog razmišljanja i molitve, tražeći istinsko dobro Crkve u Kini, odlučio odobriti pomirenje preostalim ‘službenim’ biskupima koji su zaređeni bez papinskoga mandata, i ponovno ih primio u puno crkveno zajedništvo. Istodobno, molim ih da kroz konkretne i vidljive geste očituju ponovno pronađeno jedinstvo s Apostolskom Stolicom i s Crkvama širom svijeta, te da im ostanu vjerni unatoč teškoćama, istaknuo je Papa.

Poziv je stoga svim kineskim katolicima da budu „tvorci pomirenja“, svjesni da nema ni zakona, ni zapovijedi koji Boga mogu priječiti da zagrli dijete koje Mu se vrati priznajući da je pogriješilo, ali i odlučno započeti ispočetka. U tom duhu, napomenuo je Papa, može se otvoriti novi put koji će, nadamo se, pomoći zacijeliti rane iz prošlosti, te uspostaviti puno zajedništvo među svim kineskim katolicima.

Privremeni sporazum, premda se ograničava na neke vidike života Crkve, objasnio je Papa, i iako se nužno može usavršiti, može sa svoje strane ispuniti novu stranicu Katoličke Crkve u Kini. On prvi put uvodi stalne sastavnice suradnje između državnih vlasti i Apostolske Stolice, u nadi da će katoličkoj zajednici zajamčiti dobre pastire.

U tom smislu Sveta Stolica namjerava u potpunosti ostvariti dio za koji je nadležna, ali i vi, biskupi, svećenici, Bogu posvećene osobe i vjernici laici, imate važnu ulogu: zajedno tražiti dobre kandidate koji su u stanju preuzeti u Crkvi osjetljivu i važnu biskupsku službu, napomenuo je papa Franjo te dodao da nije riječ o imenovanju dužnosnika za upravljanje religijskim pitanjima, nego o istinskim pastirima zauzetima u velikodušnom služenju Božjem narodu, a posebno siromašnima i najslabijima.

Sveti Otac potaknuo je mlade kineske katolike na suradnju u izgradnji budućnosti zemlje, te da svima zanosno donose radost Evanđelja, nadvladavajući osobne predrasude i suprotnosti među skupinama i zajednicama, kako bi započeli hrabri i bratski hod u svjetlu istinske kulture susreta. Katolike u cijelom svijetu papa Franjo je pak pozvao da snažnom molitvom i bratskim prijateljstvom prate našu braću i sestre u Kini. Oni, naime, trebaju osjetiti da, na putu koji se u ovom trenutku otvara pred njima, nisu sami.

Papa se s poštovanjem obratio i onima koji vode Narodnu Republiku Kinu, te ponovno uputio poziv da se, s pouzdanjem, hrabrošću i dalekovidno, nastavi dijalog koji je odavno započeo, kako bi se nadvladale protivnosti iz prošlosti, pa i nedavne, te kako bi se napisala stranica mirnije i konkretnije suradnje u zajedničkom uvjerenju da „nerazumijevanje ne koristi ni kineskim vlastima ni Katoličkoj Crkvi u Kini“ (Benedikt XVI., Pismo kineskim katolicima, 27. svibnja 2007., 4), napomenuo je papa Franjo navodeći riječi iz pisma Benedikta XVI. kineskim katolicima. Na taj će način Kina i Apostolska Stolica moći promicati cjeloviti razvoj društva jamčeći veće poštovanje osobe i na religijskom području, istaknuo je Papa te napomenuo također da valja naučiti novi stil jednostavne i svakodnevne suradnje između lokalnih i crkvenih vlasti – biskupa, svećenika, te starijih osoba u zajednicama, kako bi se zajamčilo uredno obavljanje pastoralnih aktivnosti, u skladu s opravdanim očekivanjima vjernika i odlukama u nadležnosti vlasti. Crkva u Kini nije odvojena od kineske povijesti, niti traži ikakve povlastice, napomenuo je u poruci papa Franjo.