Zagreb, (IKA) – Ovogodišnja proslava blagdana sv. Roka u istoimenoj kapeli na zagrebačkom Rokovu perivoju iznad Britanskoga trga u četvrtak 16. kolovoza bit će u znaku blagoslova novoga kipa sv. Roka. Nakon svečane večernje mise u 18 sati koju predvodi celjski biskup Stanislav Lipovšek uslijedit će zavjetna procesija oko kapele s upaljenim svijećama te novim kipom. Tijekom dana mise će se u obnovljenoj kapeli, vrijednom primjeru sačuvane sakralne arhitekture 17. stoljeća u gradu Zagrebu, još slaviti u 8, 9.30 i 11 sati, a tijekom prijepodneva i navečer hodočasnici će imati priliku za ispovijed.

Sveti Rok, čiji se blagdan slavi 16. kolovoza, popularan je svetac u Hrvatskoj, zaštitnik je više od trideset mjesta diljem Lijepe Naše. A štovanje toga francuskog sveca kao zaštitnika protiv kuge i zaraznih bolesti počelo se širiti početkom 15. stoljeća od Italije preko Španjolske, sve do naših krajeva, pa je tako stiglo i do Zagreba. Čak su tri crkve Sv. Roka u hrvatskoj metropoli podignute u posljednjih 400 godina, a dvije se još često posjećuju: jedna je na obroncima zagrebačke gore Medvednice u Šestinama, a druga iznad Britanskog trga.

Posebnost je te kapele na Rokovu perivoju u samom središtu grada što čuva mnogo tajni. U srijedu 16. kolovoza vrata te crkve bit će otvorena cijeli dan i pokazati blago koje skriva, a u večernjim će se satima moći doživjeti i posebnost: nakon mise u 18 sati slijedi dojmljiva zavjetna procesija sa svijećama po Rokovu perivoju koja se održava već više od tri stoljeća u znak zahvale što su građani Zagreba bili spašeni od bolesti kuge.

Preživjevši mnoge prirodne i društvene nepogode, kapela Sv. Roka i danas čvrsto stoji u srcu Rokova perivoja, ponad vreve središnje zagrebačke ulice. Gradnja kapele započela je prije 370 godina, kada su se stanovnici Gradeca zavjetovali da će u čast sv. Roku izgraditi zavjetnu kapelu. Uz molitvu i zavjet, gradsko zastupstvo dalo je zatvoriti i sva četvera gradska vrata te je izolacija zbog kuge potrajala puna četiri mjeseca. U podizanju kapele Sv. Roka sudjelovali su okolni stanovnici: muškarci i žene, stari i mladi, plemići i obrtnici… Jedni su dovozili materijal, drugi tesali kamenje i drvo, treći od vapna i pijeska miješali mort, četvrti zidali. Sve je bilo dovršeno 1655. godine.