Vrijedno je uhvatiti se za čamac Crkve koji, premda prolazi kroz nemilosrdne oluje u svijetu, i dalje svima nudi utočište i gostoprimstvo; vrijedno je slušati jedni druge; plivati protiv struje i vezati se za velike vrijednosti: za obitelj, vjernost, ljubav, vjeru, žrtvu, služenje, vječni život, istaknuo je Papa.

Podsjetivši da je sinoda trenutak razmjene mišljenja, Sveti Otac potaknuo je sve da govore hrabro i koristeći se parezijom, odnosno da govore otvoreno uključujući slobodu, istinu i ljubav. Samo po dijalogu možemo rasti. Pristojna i transparentna kritika konstruktivna je i pomaže, dok nikako ne pomažu beskorisna ogovaranja, glasine, površno zaključivanje ili predrasude. Hrabrosti za govor treba odgovarati poniznost slušanja.

Sinoda treba biti vježba dijaloga. A prvi plod toga dijaloga jest da se svatko otvori za novost, za promjenu vlastitoga mišljenja zahvaljujući onomu što je čuo od drugih. Osjećajmo se slobodnima prihvatiti i shvatiti druge, te promijeniti svoja uvjerenja i stajališta; to je znak velike ljudske i duhovne zrelosti, rekao je Papa.

Sinoda je crkvena vježba razlučivanja; iskrenost u govoru i otvorenost u slušanju bitni su kako bi sinoda bila proces razlučivanja. Razlučivanje nije reklamni slogan, nije ni neka organizacijska tehnika, a ni moda ovoga pontifikata, nego je nutarnje ponašanje koje se temelji na činu vjere. Razlučivanje je metoda i istodobno cilj koji si postavljamo; temelji se na uvjerenju da je Bog na djelu u povijesti svijeta, u događajima u životu, u ljudima koje susrećem i koji mi govore.

Priprema za ovu sinodu pokazala je Crkvu dužnu slušati i mlade, koji se u Crkvi često osjećaju neshvaćeni u svojoj originalnosti, i neprihvaćeni zbog onoga što oni uistinu jesu, a katkada čak i odbijeni, primijetio je Papa. Sinoda stoga ima prigodu, zadaću i dužnost biti znak Crkve koja doista sluša, koja dopušta da joj instance onih koje susreće postavljaju pitanja, i koja nema uvijek spreman unaprijed pripremljeni odgovor. Crkva koja ne sluša zatvorena je za novosti, za Božja iznenađenja, i neće moći biti vjerodostojna, posebice za mlade, koji će se neizbježno udaljiti umjesto da se približe.

Prvi korak u smjeru slušanja jest oslobađanje uma i srca od predrasuda i sterotipa. Kada mislimo da već znamo tko je drugi i što želi, tada ga uistinu teško možemo ozbiljno slušati, primijetio je Papa. Mladi odrasle smatraju staromodnima; odrasli pak mlade smatraju neiskusnima u spoznaji o tomu kakvi su, i ponajviše kakvi bi trebali biti i kako bi se trebali ponašati. Sve to može biti velika prepreka u dijalogu i susretu među naraštajima, upozorio je Papa.

Odrasli bi trebali nadvladati težnju podcjenjivanja sposobnosti mladih i negativnoga ocjenjivanja. Mladi bi pak trebali poslušati odrasle i ne smatrati starije osobe nečim starinskim, zastarjelim i dosadnim. Starije osobe, unatoč svojoj tjelesnoj krhkosti, uvijek su sjećanje našega ljudskog roda, korijeni našega društva, bilo naše civilizacije. Podcjenjivati ih, omalovažavati, zatvarati ih u izolirane rezervate ili ih prezirati, pokazatelj je popuštanja mentalitetu svijeta koji uništava naše domove iznutra. Zanemarivanje blaga iskustva koje svaki naraštaj nasljeđuje i prenosi drugom, čin je samouništenja, upozorio je papa Franjo.

Potom je potaknuo da se odlučno nadvlada zlo klerikalizma. Slušanje te napuštanje stereotipa također su snažni lijek protiv opasnosti od klerikalizma, kojemu je skup poput ovoga neizbježno izložen. Klerikalizam je perverzija i korijen brojnih zala u Crkvi; zbog njih trebamo ponizno tražiti oproštenje i, ponajviše, stvoriti uvjete da se oni ne ponove.

Neka sinoda probudi naša srca, istaknuo je Papa te pozvao sve da ne popuste iskušenju proroštava nesreća, nego da čvrsto uprave pogled na dobro koje često nije bučno, nije tema blogova, i ne stiže na prve stranice. Na kraju je potaknuo da s te sinode ne iziđe samo neki dokument nego ponajviše konkretni pastoralni prijedlozi koji mogu ostvariti zadaću same sinode, a to je da prokliju snovi, da se pobude proroštva i viđenja, da procvatu nade, da se potakne pouzdanje, zaliječe rane, uspostave odnosi, pobudi svitanje nade, da učimo jedni od drugih, i stvorimo pozitivno razmišljanje koje prosvjetljava um, grije srce, rukama vraća snagu i nadahnjuje mlade – sve mlade, ne isključujući nikoga – na viđenje budućnosti pune radosti Evanđelja, zaključio je papa Franjo.