Drage sestre, draga braćo!
Sadašnji trenutak zahtijeva od Crkve i pojedinih kršćana onakvo djelovanje kakvo je očitovala Elizabeta Judejska, koja je svojoj rođakinji Mariji širom otvorila vrata svoga doma i primila je s radošću. Kada bi neki biskup znao da svaka zajednica njegove biskupije, svaka obitelj i svaki kršćanin Mariju prima u dom svoga življenja, tada bi – glede Božjih stvari – u dotičnoj zemlji, u dotičnome gradu sve bilo kako treba. Stanovnici Zagreba svoja su gradska vrata širom otvorili Mariji te ih za nju držali otvorenima, da bi ona u međuvremenu bdjela nad ovim gradom puštajući u njega samo njegove građane i prijatelje. Marija je ulaz kroz koji je Bog ušao u svijet, kada mu je nekoć u Nazaretu rekla „da” te ga zatim rodila u Betlehemu. Tada je Marija otvorila vrata, tako da je Božji Sin mogao ući. Sada pak Elizabeta otvara vrata svoje kuće, da bi Marija sa svojim Sinom pod srcem mogla ući u njezin dom. Lauretanske litanije Mariju zazivaju imenom ‚Vrata nebeska’, jer je ona vrata koja su otvorila put kojim Krist dolazi k nama ljudima, a mi tim istim putem možemo ići prema Kristu. Zbog toga Mariju, kao Zaštitnicu od Kamenitih vrata, treba smatrati najvažnijom sugrađankom zagrebačkoga puka.

1. Marija nam u grad i u naše domove donosi Duha Svetoga kao Pomoćnika (Beistand) i Branitelja
Kada je Marija u nazaretskome domu bila osjenjena Duhom Svetim, odmah je odande pohitala u Gorje, da bi bila uz svoju rođakinju Elizabetu u njezinim teškim trenutcima. Kršćani jedni druge ne napuštaju, jedni druge ne ostavljaju samima! Budući da je Duh Sveti uosobljeni Pomoćnik, Pratitelj, kršćani su jedni uz druge i ne ostavljaju se u samoći! Najneutješniju riječ u Novome zavjetu, u jeruzalemskome kupalištu s trijemovima pod imenom Bethzatha, izgovara bolesnik koji je trideset i osam godina uzet. Na Isusovo pitanje zašto ne siđe u ljekovitu vodu odgovara: „Gospodine, nikoga nemam”, nemam čovjeka koji bi me uronio u vodu (usp. Iv 5, 7). Nemam nikoga – u takvome ozračju nitko ne može živjeti. Sâm je jedino đavao. Čak i jedan Bog postoji u tri osobe. Isus kaže da je tamo gdje su dvojica zajedno u njegovo ime on s njima kao treći (usp. Mt 18, 20). Nikada ne postoji čovjek, bez drugoga čovjeka (Mit-Mensch), bez svoga pomoćnika i pratitelja. Nema ni kršćanina bez sukršćanina (Mit-Christ), bez svoga pratitelja. Mi se međusobno trebamo. Tako i vrtlar kraj malene biljke zabada štap u zemlju, da bi s njime povezao i učvrstio biljku, kako ju nevrijeme ne bi ogolilo ili iščupalo. Potrebna joj je takva pomoć i obrana, da bi se mogla ukorijeniti i rasti. Duh Sveti je takav Pomoćnik i Branitelj, da nitko ne bi ostao sâm i bez pomoći.
Premda je višedesetljetno komunističko ugnjetavanje iza nas, pred europskim narodima koji su bili pritisnuti komunističkim režimom, pa tako i pred Hrvatima, i danas se nalaze veliki izazovi. Mi trebamo Božju pomoć, Duha Svetoga Branitelja, koji nas okuplja u zajedništvo, koji nas ohrabruje da jedni drugima budemo blizi i da jedni druge ne ostavljamo same; koji nas čini solidarnim narodom, u kojemu jedni drugima pomažu. Smije se osloniti i na Božju pomoć. Kao znak toga nad Kamenitim vratima vašega časnog grada zaštitnički stoji Marija. Ona je uvijek tamo gdje se nalazi potreba i opasnost: kod bijega u Egipat, u svome rodnome Nazaretu, gdje su htjeli njezina Sina strmoglaviti s litice; ona je pod golgotskim križem. Marija nikada nije izostala tamo gdje je bila potrebna.

2. Duh Sveti je darivatelj života
Duh Sveti je pomoć, ali je ponajprije darivatelj života. Kada Marija dolazi u Elizabetin dom, pod svojim srcem nosi po Duhu Svetome začetoga Isusa. I vremešna Elizabeta pod svojim srcem nosi Ivana Krstitelja začetoga u poodmakloj dobi. Nakon što je to nerođeno dijete pod Elizabetinim srcem čulo Marijin pozdrav, zaigralo je od radosti u njezinu krilu (usp. Lk 1, 39-45). Tamo gdje puše Duh Sveti život uvijek ima razloga za radost. Tamo se ne događa pobačaj nerođenoga života niti se odstranjuje ostarjeli život. Ako danas neka žena pod svojim srcem nosi dijete i ako ju posjeti neka prijateljica, to dijete ponekad ima razloga vikati u smrtnome strahu, jer joj ta prijateljica daje navodno dobar savjet: „Ma, otjeraj toga uljeza s praga svoga života! Pobaci ga!” Duhovno opustošen narod postaje narod koji ubija svoju djecu; koji ima više lijesova nego kolijevki i kojemu prijeti izumiranje. Prve domove za djecu i nahočad u povijesti čovječanstva osnovala je Crkva, a jednako tako i staračke domove, koji su se tijekom cijeloga srednjeg vijeka nazivali ‚Bolnice k Duhu Svetomu’. Duh Sveti kao djelitelj života jamči nam civilizaciju života i ljubavi te našim narodima daruje nadu i budućnost. „Život, dakle, biraj!” (Pnz 30, 19), tako nas opominje Sveto pismo. To znači: Otvori se djelovanju Duha Svetoga poput Marije i Elizabete pri njihovomu susretu! Budi budan, kako bi ljudski život, naročito na svome početku i završetku, bio branjen! Gdje se pomirilo s pobačajem nerođene djece, tamo je čovjek spreman na eutanaziju, na ubijanje smrtno bolesnih ljudi. Čovjek ne smije umrijeti po rukama čovjeka, nego na rukama čovjeka. Europa je umirući kontinent. Nerođeno je dijete najjasniji znak uvjerljivoga jamstva za budućnost čovječanstva. U Europi je ono najmanje štićeno i branjeno. Duh Sveti djelitelj je života. On jamči životnu radost i životnu ispunjenost. On nije Bog mrtvih, nego živih. Zato ste vi, Zagrepčani, dobro učinili, što ste dali da vaša Kamenita vrata čuva Marija.

3. Duh Sveti odrješuje jezik
Crkva o Duhu Svetome ispovijeda da on „puni usta besjedom” (himan ‘O dođi, Stvorče, Duše Svet’), on daje jezicima govoriti. Kada je Marija ušla u Elizabetinu kuću, ta starica intonira prvu našoj Crkvi poznatu marijansku antifonu: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!” (Lk 1, 45) I kada je Marija začula taj pjev, ona je započela pjevati najljepšu pjesmu koja se nalazi u našim pjesmaricama: „Magnificat anima mea Dominum – Veliča duša moja Gospodina” (Lk 1, 46). Tamo gdje Božji Duh živi u srcu čovjeka, tamo se otvaraju njegova usta, da bi pjevala hvalospjev i da bi svjedočila Boga. Kao kršćanima nikada nam nije bilo dopušteno i nije nam dopušteno u sadašnjosti, niti će nam to biti dopušteno ubuduće, da ostanemo nijemima tamo gdje se traži naše ispovijedanje vjere u Krista i u njegovu Crkvu. Kaže se: „Iz obilja srca usta govore”. Sveti nas Petar u svojoj poslanici poziva da damo obrazloženje nade koja je u nama (usp. 1Pt 3, 15). Tamo gdje se radi o Bogu, našemu svjedočanstvu za njega i o Božjoj istini, kršćanin mora puno govoriti; to jest: tamo kršćanin ima pravo na govor i odgovor. Mi danas u Europi živimo u takozvanome pluralističkom društvu. Ako se Crkva nalazi na areopagu najrazličitijih svjetonazora, bez sposobnosti za jasno svjedočenje vjere, tada je naš položaj tragičan, a re-evangelizacija Europe nemoguća. Europa od hrvatskoga naroda, koji je u odvažnosti i strpljivosti tijekom proteklih stoljeća očuvao svoju vjeru i identitet, očekuje da on – kao kršćanski narod – mjerodavno i tako da ga se čuje sudjeluje u velikome dijalogu europske obitelji narodâ. Europa treba Hrvatsku i Hrvatska treba Europu. Čovjek ne živi samo od eura, niti od bruto društvenoga proizvoda, niti od pozitivne proizvodne bilance. Čovjek, u konačnici, treba smisao, ispunjenje i nadu. Čovjek treba Boga.
Ovdje u Zagrebu, s glasovitim marijanskim Kamenitim vratima grada, Hrvatima je u prošlosti uvijek u svijesti ostala sačuvana snaga koja se nalazi u Božjoj milosti. Neka ju se nastavi živjeti u sadašnjosti i u budućnosti. Zagreb je sa svojom prvostolnicom i svojim mnogobrojnim i lijepim crkvama jedan jedincati arhitektonski hvalospjev Bogu. To treba tako ostati. Očekivanja su Europljana da katolička vjera za Hrvate ostane odrednica sadašnjosti i plodonosna kulturološka snaga za Hrvatsku.
Duh Sveti je u Mariji zadobio ljudsko lice. Naše čašćenje Blažene Djevice Marije u konačnici je uvijek čašćenje Duha Svetoga. Lijepo je što uvijek na blagdan Pohođenja Marijina smijemo doživjeti iskustvo s Duhom Svetim. Kada je Marija bila dotaknuta Duhom Svetim, odmah je pohitala u Gorje Elizabeti, kako bi joj pomogla u poteškoćama. Duh Sveti je Pomoćnik i on je uvijek prijatelj života. Zbog toga se nerođena djeca razigrano gibaju u radosti pod srcima tih dviju žena. Duh Sveti „puni usta besjedom”. On nas oslobađa za hvalospjev koji čovjeka čini velikim. Jer Bog je uvijek veći – Deus semper maior. Zato je Marija postala predvoditeljicom pjevanja Crkve. Marija je žena Duha Svetoga koji nijemima daje govoriti. To, naime, Majka Božja od Kamenitih vrata nudi svim Zagrepčanima i posjetiteljima grada: da budu žene i muževi Duha Svetoga, koji jedni drugima pomažu; da štite život i pjevaju hvalospjev Bogu.
Amen.