Ako se znanje može usporediti sa slikom stabla dubokog korijenja, čvrstoga debla i širokih grana, poželjno je da se radi o drvu Križa, snažno ukorijenjena u istini, a ne o stablu spoznaje dobra i zla, koje je zauvijek odvelo Adama i Evu prema shvaćanju koje više ne traži usklađenost sa stvarnošću, nego da je stvara prema vlastitim mjerilima. Na takav je pristup svakom obrazovnom sustavu potaknuo papa Lav XIV. obraćajući se na španjolskom jeziku predstavnicima svijeta kulture s kojima se susreo 21. travnja, povodom inauguracije Sveučilišnog kampusa Nacionalnog sveučilišta Ekvatorske Gvineje u gradu Malabu, koji će nositi ime samoga pape Lava – Campus Universitario León XIV. On je rekao da otvaranje prostora posvećenih studiju uvijek predstavlja gestu povjerenja u čovjeka i prostor za nadu.

Devetoga dana apostolskog putovanja u Africi, rimski je biskup na susretu sa svijetom kulture u Ekvatorskoj Gvineji istaknuo simboliku nekoliko biblijskih stabala. Prvo stablo o kojem Biblija govori je stablo spoznaje dobra i zla, posađeno u Edenskom vrtu, čiji su plod okusili prvi ljudi i time iskrivili svoj pogled na stvarnost. Papa je pritom istaknuo: „Ondje znanje prestaje biti otvorenost i postaje posjedovanje; prestaje biti put prema mudrosti i pretvara se u oholu samodostatnost, otvarajući put lutanjima koja mogu postati i nehumana.“

Za otkupljenje te iskrivljenosti bilo je potrebno drugo stablo, drvo Križa, kao znak otkupljenja: „Ondje je čovjek pozvan dopustiti da ozdravi njegova želja za spoznajom: ponovno otkriti da se istina ne proizvodi, ne manipulira i ne posjeduje kao trofej, nego se prima, ponizno traži i odgovorno joj se služi.“

Krist pritom ne daje prednost vjeri koja isključuje razum, nego se u njemu, naprotiv, očituje duboki sklad između istine, razuma i slobode, istaknuo je Papa. Vjera pročišćava razum od njegove samodostatnosti i otvara ga punini kojoj teži ljudski um, ali koju ne može u potpunosti obuhvatiti. Drvo Križa nas uči da spoznavati znači otvarati se stvarnosti, prihvaćati njezino značenje i čuvati njezino otajstvo, objasnio je papa Lav XIV. te dodao da se učinkovitost nekog sveučilišta stoga mjeri kvalitetom ljudi koje ono formira i daje zajednici, a ne njegovim prestižem koji se svodi na broj diplomiranih ili opseg njegove infrastrukture. Pritom je istaknuo: „To je iskrena želja koju Katolička Crkva izražava u svom višestoljetnom zalaganju u području obrazovanja: da novi naraštaji budu formirani na cjelovit način, neovisno o pukoj vanjštini uspjeha. Tada plodovi neće izostati.“

Papa Lav XIV. je na kraju naznačio smjer u kojem se treba kretati novi sveučilišni kampus: „Ovdje, u prostorima tog sjedišta, stablo Ekvatorske Gvineje pozvano je donositi plodove solidarnog napretka, znanja koje oplemenjuje i razvija ljudsko biće na cjelovit način. Pozvano je donositi plodove inteligencije i pravednosti, stručnosti i mudrosti, izvrsnosti i služenja.“