Program je započeo u jutarnjim satima u dvorani gradske vijećnice molitvom Litanija svetih srijemskih mučenika. Molitvu je predvodila s. Jasna Lučić, OSU. Pozdravne riječi uputili su: s. Krista Mijatović, nadbiskupijska povjerenica za osobe posvećena života, mons. Eduard Španović, generalni vikar Srijemske biskupije i fra Ivo Martinović, predsjednik Povjerenstva za trajnu formaciju pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji. Nazočio je i generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivan Ćurić, kancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Drago Marković, a kasnije se pridružio i srijemski biskup Đuro Gašparović.

Prvo predavanje „Novo vino ili bevanda – naša otvorenost novim duhovnim zvanjima u današnjim okolnostima” održao je provincijalni ministar Hrvatske Provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević, OFMConv. Smjernice „Za novo vino nove mješine” nukaju nas, ustvrdio je fra Josip, da odgovorimo na pitanje – što mi nudimo, dobro vino ili bevandu? Plodnost novim zvanjima i gipkost postojećih pouzdano je mjerilo naše vitalnosti. Govoreći o otvorenosti novim duhovnim zvanjima u današnjim okolnostima fra Josip je podsjetio da se redovništvo rađa iz preobilja ljubavi iz susreta s Kristom. Podsjetio je na riječi pape Franje „Crkva ne raste kroz prozelitizam već privlačnošću. Da, posvećeni život ne raste ako organiziramo lijepe kampanje za promicanje zvanja, nego ako djevojke i mladići koji nas susretnu osjete privlačnost prema duhovnome zvanju, ako vide da smo sretni muškarci i žene! Isto tako apostolska djelotvornost posvećenoga života ne ovisi o djelotvornosti i snazi sredstava koja se koriste. Vaš je život taj koji mora govoriti, život koji zrači radošću i ljepotom življenja evanđelja i nasljedovanja Krista.“ Fra Josip se prisjetio kako je na pitanje – ima li smisla posvećeni život danas, pok. fra Bonaventura Duda buntovno odgovarao: „Više nego ikada!“ „Imamo li mladima što pokazati ili se svijet toliko nastanio u naše samostane da im nemamo što pokazati? Jesmo li mi redovnici ljudi od svijeta, ali od njega slobodni?“ upitao se fra Josip, ustvrdivši kako Isus Krist i danas poziva mlade, ali mi smo postali slab mamac.

„Moramo se (…) ozbiljno zapitati o sustavu odgoja i izobrazbe. Ovih smo godina zasigurno uveli neke promjene, od kojih su neke pozitivne i išle su u pravome smjeru. No, to se nije činilo kontinuirano i prije toga nisu se mijenjale bitne i nosive strukture izgradnje. Čini se da su se unatoč svim naporima i zalaganju uloženu u izgradnju nije uspjelo dotaći srce osoba i stvarno ga preobraziti. Stječe se dojam da je izgradnja više bila informativna no performativna. Posljedica je toga da se i dalje svjedoči krhkosti osoba bilo u egzistencijalnim uvjerenjima, bilo na putu vjere. To dovodi do minimalnog psihološkog i duhovnog držanja, što posljedično dovodi do toga da osoba u pogledu dijaloga s kulturama i uključenosti u društvo i Crkvu nije sposobna hrabro i velikodušno živjeti vlastito poslanje“, citirao je fra Josip smjernice „Za novo vino nove mješine”, te zaključio da suvremeni čovjek traži Boga, ali sve učestalije izvan Crkve. Crkvi ne nedostaje teologa, nedostaju duhovni majstori, oni koji će duše voditi u susret s Bogom. Ako želimo stvarnu promjenu trebamo se okrenuti autentičnim iskustvima iz bogate Crkvene tradicije. Svetost nije rezervirana samo za povlaštene. Ne trebamo se bojati mijenjati po zahtjevu Evanđelja. (http://www.redovnistvo.hr/vijesti-hkvrpp/novosti/xxxiv.-redovnicki-dani-u-zagrebu-1.-dan).

Drugo predavanje „Sociodemografska obilježja ženskih redovničkih zajednica sa sjedištem u Hrvatskoj” održala je s. Krista Mijatović. Predstavila je dio rezultata istraživanja provedenog u ženskim redovničkim zajednicama u Hrvatskoj. Cilj istraživanja bio je izraditi bazu sociodemografskih podataka. Ona je najprije govorila općenito u stanju redovništva u Hrvatskoj, a u drugom dijelu prezentirala podatke o ženskim apostolskim zajednicama koje imaju sjedište uprave u Hrvatskoj, napominjući kako redovništvo nije samo sociološki proizvod te da je u mnogočemu matematički nemjerljivo. Sažeto je predstavila podatke o životnoj dobi sestara pri ulasku u samostan, o radnom vijeku redovnica uspoređujući taj podatak sa situacijom u Njemačkoj i Austriji. Potom je predstavila brojnost redovnica po pojedinim biskupijama u Hrvatskoj, kao i zastupljenost različitih karizmi po pojedinim biskupijama. Navela je omjere u kojima su redovnice prisutne u gradovima i na selu. Govoreći o sestrama u formaciji navela je podatke o broju djevojaka koje dolaze samostane i broju izlazaka iz samostana, o obrazovanju i podrijetlu djevojaka koje dolaze u samostan. Predavanje je zaključila  opaskom kako je redovništvo uvijek bilo u teškoćama, a današnje teškoće često dolaze iz nesvjesne asimilacije negativnih društvenih utjecaja. Redovnica će biti dok su onakve kakvima ih Gospodin treba. (http://www.redovnistvo.hr/vijesti-hkvrpp/novosti/xxxiv.-redovnicki-dani-u-zagrebu-1.-dan)
Nakon rasprave koju su završnim riječima zaključili biskup Gašparović i generalni vikar Ćurić uslijedila je stanka uz okrepu.

Sudionici su se potom uputili prema katedrali Sv. Dimitrija. Euharistijsko slavlje, u zajedništvu s ostalim svećenicima, predvodio je  biskup Gašparović, izrazivši radost što je za susret Bogu posvećenih osoba izabrano tlo natopljeno krvlju mučenika iz prvih kršćanskih vremena. U  homiliji srijemski biskup zahvalio je Bogu za ljepotu dara posvećenog života u Crkvi te rekao: „Posveta Bogu govori o vašem odnosu s Bogom koji se živi u konkretnosti trostrukih zavjeta koji očituju radost i ljepotu življenja Evanđelja i nasljedovanja Krista. Zavjet čistoće je vaša vjernost Bogu u Crkvi. Zavjet siromaštva je vaša nenavezanost da biste ostali slobodni za Boga u Crkvi. Zavjet poslušnosti je vaše potpuno predanje Bogu u Crkvi. Posveta Bogu nastavlja se u našem konkretnom životu.”

Potom je naglasio: „No, lako se primijeti zauzetost, hrabrost, strastvenost u našem apostolatu. Međutim, isti je stav potrebno imati i u molitvi; zauzetost i postojanost, poput Mojsija koji je molio za narod tvrde šilje. Zaređene i Bogu posvećene osobe ne smiju nezainteresirano promatrati život u svojoj sredini. Potrebno je moliti i posredovati. A to umara, kao što se umarao i Mojsije dok je uzdignutih ruku molio za narod. Naime, molitveno posredovanje nije za slabe.” Podsjećajući redovnike i redovnice da ima mnogo osoba koje čekaju, koje su izgubile nadu, obitelji, mnogo napuštene djece, mladih koji su izgubili budućnost, bolesnika i starijih, pa i bogatih a praznih u srcu; mnogo  onih koji traže smisao života, mons. Gašparović  poručio je: „Upravo te egzistencijalne periferije su mjesta kamo osobe posvećenog života posebno trebaju poći da bi nalazile život darivajući život i da bi svjedočile riječi apostola Pavla: Kad sam slab, onda sam jak. Slavlje euharistije animirao je  zbor Mitrovčana pod vodstvom s. Cecilije Tomkić, sestre sv. Križa, uz instrumentalnu pratnju mladih.

Nakon objeda u Hrvatskom domu i zajedništva sa župnim suradnicima, mons. Eduard Španović ponosno je stao na čelo kolone od 150 redovnica i svjedočki ih poveo jezgrom grada do iskopina ranokršćanske bazilike Sv. Dimitrija. Velika je milost bila stajati na svetom tlu na kojem su prvi kršćani molitvom slavili Boga. Od ostalih znamenitosti drevnoga Sirmiuma sudionici su imali priliku pod stručnim vodstvom razgledati arheološke iskopine Carske palate. Susret Bogu posvećenih osoba u Srijemskoj Mitrovici pokazao je koliko je izvrsna suradnja katoličke župe sv. Dimitrija i lokalnih institucija. Župnik je u više navrata naglasio da je izbor Srijemske Mitrovice za susret Bogu posvećenih osoba mudar i od Duha Božjega nadahnut izbor i zbog svjedočke dimenzije i zbog podrške vjernicima u ovome gradu, a i zbog jačanja suradnje i zajedništva sa svim žiteljima Mitrovice. Susret je zaključen u samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa, koje u tom gradu imaju dugu tradiciju apostolskog djelovanja. Redovnici i redovnice sudjelovali su u marijanskoj pobožnosti koju je vodila s. Danijela Jukić iz Družbe Marijinih sestara od Čudotvorne medaljice.