Draga braćo i sestre!

Kako se velikom radošću može ispuniti naše srce, dok s kršćanima diljem svijeta ulazimo u slavlja najvećega otajstva svoje vjere – uskrsnuća Gospodinova. Upravo je uskrsnuće ono središte iz kojega nam dopiru najjača svjetla kršćanske vjere i najveća snaga za životni put svakom čovjeku. U sjaju uskrsnoga jutra zauvijek nam je zasjala djelotvorna snaga Božje ljubavi te s pravom možemo reći: Sve nam je rasvijetljeno uskrsnućem. I sama riječ Bog s Isusovim križem i uskrsnućem dobiva sasvim novo značenje.

U blagdanima Gospodinove muke, smrti i uskrsnuća ponovno želimo otkriti kako nam je Bog u Isusu Kristu darovao nepresušni izvor svoje ljubavi i spasenja. Eto koliko nas je ljubio: „On ni svog Sina ne poštedje, nego ga preda za sve nas!” (Rim, 8, 32). U sve pore našega spasenja, u sve čežnje našeg istinskoga ljudskog ostvarenja i u našu nadu koja žudi za vječnim životom Bog je ugradio najveću cijenu – otkupljenje po smrti i uskrsnuću svoga Sina. I nastavlja Apostol: „Kako nam onda s njime neće sve darovati?” (Rim 8,32). U Isusovoj smrti i uskrsnuću Bog je svojom ljubavlju zahvatio svu našu stvarnost – putove našega rađanja i umiranja, naše snage i naših slabosti, grijeha i oproštenja te nam dao milost da budemo ‘nanovo rađeni za životnu nadu’ (1 Pt 1,3).

Kršćanin u Isusovu uskrsnuću već sada proživljava novost i konačnu pobjedu života te svoje zajedništvo s Kristom doživljava kao trajno životno nadahnuće. „U njega gledajte i razveselite se!” (Ps 34, 6) – to je poziv koji nas u svim prilikama upravlja da svoj pogled nikada ne skidamo s Krista. Potrudimo se da nam pogled vjere ne bude maglovit, ne tek površno ukrašen optimizmom što ga susrećemo u kršćanskom navještaju. U ostvareno Isusovo uskrsnuće unesimo svu dubinu svoga bića, sve ‘tajne’ svoga srca, sav svoj životni program, svoje bojazni i sve rane. Gledajmo ga s povjerenjem, s iskrenim predanjem u njegove ruke koje su na križu raskriljene za nas i za čitav svijet, uvijek spremne umiti nas u svojoj ljubavi što ju je kao nedužni Jaganjac zapečatio svojom krvlju i smrću.

S uskrsnulim Gospodinom svjedočanstvo i mjera Božje ljubavi pretače se u naš kršćanski poziv, štoviše u nalog da ga nasljedujemo, kad nam on sâm zapovijeda: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!” (Iv 15, 12). U ovome ne možemo ne prepoznati onaj trajni identitet i poslanje Krstove Crkve koja se, od apostola i kroz čitavu povijest, želi prepoznati kao živa zajednica koja svijetu donosi klicu uskrsne preobrazbe koju nam po Isusu dariva snaga i pobjeda Božje ljubavi. Za takvu zajednicu „žive Crkve” i u našem vremenu molio je nedavno, prigodom završetka svoga pontifikata, danas papa u miru Benedikt XVI. te nam je zadivljujućom dubinom i jednostavnošću evanđeoski poručio: Bog nas ljubi, ali očekuje da i mi njega ljubimo! (PAPA BENEDIKT XI., Rim, 27. veljače 2013.). I u pozivu za Godinu vjere jednako nas je poticao: Zahvaljujući vjeri možemo u onima koji traže našu ljubav prepoznati lice Gospodina uskrsloga. Ne smijemo zaboraviti taj trajni poziv … (usp. PAPA BENEDIKT XVI., Vrata vjere 14).

Kristovo poslanje ljubavi i danas je najvjerodostojnija služba Crkve, kad ona u prilikama i izazovima našega vremena „ljubavlju okružuje sve koji su pogođeni ljudskom slabošću” i kad u njima „prepoznaje sliku svoga siromašnog i patničkog Utemeljitelja te se trsi ukloniti njihovu nevolju i nastoji u njima služiti Kristu” (usp. Lumen gentium, br. 8). Kristov put ljubavi što ga trebamo preuzimati uvijek je svjež i nov te upravo na njemu Crkva „ide naprijed hodajući između progonâ svijeta i utjehâ Božjih” (SV. AUGUSTIN, De civ. Dei, XVIII, 51,2), navješćujući križ i muku Gospodnju, sve dok on ponovo ne dođe u slavi (usp. 1 Kor 11,26). Živa Crkva i danas želi rasti i obnavljati se novom spremnošću za službu ljubavi – za službu koja je ujedno i djelo evangelizacije, radosna što će je na tom putu službom pastira koji „predsjeda u ljubavi” predvoditi novi papa Franjo.

Iskreno želim da ovogodišnji Uskrs u svima nama, u još većoj mjeri, obnovi baštinu Kristove službe ljubavi i da se u njoj, unatoč naporu i žrtvama, osjetimo ispunjenima i radosnima. To je ujedno i ‘kvasac’ naše vjere, ‘sjeme’ i ‘klica’ novosti uskrsloga života što ga svi trebamo nositi jedni drugima – mi, zaređeni službenici, biskupi, svećenici i đakoni, članovi redovničkih zajednica i svi Kristovi vjernici laici, u čemu se, nošeni naravnom dobrotom i plemenitošću, s nama sjedinjuju i svi članovi ljudske zajednice i društvenih ustanova.

Predragi! Svima vama koji ste životom i službama dionici zajedništva naše Nadbiskupije i svima koji ste s nama povezani, u našoj domovini i narodu te diljem svijeta, s pomoćnim biskupom Đurom, od srca želim radostan i blagoslovljen Uskrs!

U Đakovu, o svetkovini Uskrsa 2013.
+ Marin, nadbiskup i metropolit