Govoreći o fra Julijanu Ramljaku, biskup Rogić istaknuo je da postojeći podaci govore o njegovu značenju kao čovjeka, redovnika i svećenika, o njegovoj odlučnosti i ustrajnosti u obrani vjere, Crkve i hrvatskoga naroda, o njegovu odnosu prema čovjeku bez obzira kojem narodu, vjeri i staležu pripada, te spremnosti na žrtvu u obrani svojih načela po cijenu života.

Njegov je pastoralni rad prvenstveno bio usmjeren na duhovnu izgradnju vjernika i čovjeka. Između ostaloga, to se posebno ogleda u radu s djecom i mladima općenito, sa svećeničkim kandidatima, u sudjelovanjima u vjeronaučnim natjecanjima i ministrantskim susretima, vođenju pučkih misija diljem splitske, šibenske i zadarske biskupije, te duhovnih vježbi. Dosta se angažirao i u obnovi i izgradnji crkvenih objekata. U Domovinskom ratu posebnu okrjepu pružao je hrvatskim braniteljima.

Ramljak je ukupnim svojim bićem kroz život, bez obzira na uvjete, prolazio uspravno i nije se dao lomiti nasilnicima, svjedočeći svoju vjeru, svoje svećeništvo i redovništvo, svoje čovjekoljublje i domoljublje. Svakako, fra Julijan Ramljak spada među one hrvatske žrtve, koje su u hrvatskim zatvoreničkim patnjama ostavile poseban pečat. Neka ovdje nazočan njegov lik bude podsjetnik na još jednog heroja vjere. Neka njegov primjer i nas uči ustrajnosti, žrtvi, ljubavi i istini nebeskog kraljevstva u koji i mi želimo stići, rekao je između ostalog biskup Rogić.

Fra Julijan Ramljak (Siverić, 5. XI. 1918. – Split, 16. XII. 2005.) filozofsko-teološki studij završio je u Makarskoj. Za svećenika je zaređen 1943. godine. Za vrijeme II. svjetskog rata s Visovca je pastorizirao vjernike u župama Dubravice, Kljake i Gradac kraj Drniša. Godine 1947. uhitila ga je „narodna vlast“ i osudila na 18 godina robije s prisilnim radom i 5 godina gubitka svih građanskih prava. U Staroj Gradiški odrobijao je 15 godina. Nakon izlaska iz zatvora i kratkoga oporavka, ponovno se uključio u pastoralnu službu kao župnik na Studencima i u Stankovcima, pastorizirajući neko vrijeme i susjednu župu u Banjevcima. Svoja zatvorenička iskustva opisao je u knjizi Nečastiva urota. U jugozatvorima bio je zlostavljan, mučen glađu, premlaćivan, ponižavan i iscrpljivan teškim radom. Komunistima, njegovim tamničarima, bilo je najgore što ni batinama ni samicama nisu mogli slomiti njegov duh i vjeru. Kad je pušten na slobodu Julijan je svima sve oprostio i nikada ni o kome nije govorio s mržnjom. Naprotiv, on svim svojim mučiteljima prašta sve i blagoslivlja ih neizmjernom Božjom ljubavlju.

U Stankovcima je bio župnik od 1976. do 1991. g. Posljednje godine života proveo je u Drnišu i naposljetku u Omišu. Pokopan je na Visovcu 16. prosinca 2005. g.

Nakon mise biskup Rogić blagoslovio je kip fra Julijana Ramljaka. Kip se nalazi pored župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Stankovcima. Kip je napravljen i otkriven na prijedlog mjesnog župnika fra Marka Nimca, izradio ga je kipar Slaven Miličević, a izliven je u bronci uz velikodušnu financijsku pomoć župljana župe Stankovci, izvijestila je Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja.