Misno slavlje u samostanu predvodio je dekan Ivan Lenić, a propovijedao postulator kauze sluge Božjega Josipa Stadlera mons. Pavo Jurišić.
U homiliji mons. Jurišić promišljao je o Stadleru kao uzoru nasljedovanja Krista. Naglasio je kako nadbiskup Stadler i danas može biti uzor osobama posvećenog života najviše po svom predanju Gospodinu, predanosti njegovoj volji i pouzdanju u Božju providnost. Ustvrdio je da „naša nakana slavljenja crkvenih velikana, od koji je jedan i Stadler, ima smisla jedino ako imamo želju mijenjati sebe“. Posvjestivši da su svećenici pozvani propovijedati ono što žive, utjecati se svecima i od njih učiti pojasnio je „i zašto nam sveci ne pomažu uvijek u našim nevoljama“. „Sveci su nas u našim nevoljama, sumnjama i očajavanju ponekad ostavili same i prepustili nas nama, jer su ‘protjerani’ iz naših crkava ili su se ‘povukli’. To je za čovjeka vjernika prava katastrofa, potresnost koja uključuje u sebi i društvenu patnju, ali u isto vrijeme i poticaj za istinski uzrast u vjeri“, rekao je i dodao „da smo za to sami krivi, jer su sveci modernom čovjeku pa i modernom kršćaninu postali nešto strano“. „Ako nam je stalo do oživljavanja kršćanstva, moramo početi razmišljati o povratku svetaca, ne u smislu gipsanih figura, nego se ti Božji ugodnici, svjedoci Krista raspetoga, umrlog i proslavljenoga moraju pojaviti u preobraženom obliku, među nama, te nam prišapnuti one riječi o Isusu koji je Put, Istina i Život. Ti sveci pripadaju Crkvi, kao njezini najznamenitiji predstavnici. Nema ništa svetije od susreta sa svecem“, rekao je među ostalim mons. Jurišić.

Naglasivši da su sveci ljudi koji su svoje postojanje shvatili kao oduševljeno stavljanje Bogu na raspolaganje da mu budu u službi, zaključio je da je takav bio Stadler, te je upravo kao vrhbosanski nadbiskup i utemeljitelj jedne redovničke zajednice svim svećenicima, redovnicima i redovnicama prikladni partner za razgovor na razumljiv, prijateljski način.

Inicijatoru toga susreta slavonskobrodskom dekanu Ivanu Lenića želja je bila da oni – osobe koje su pozvane slijediti Krista nađu u svom sugrađanima Stadleru ohrabrenje za svoje življenje, za svoju vlastitu vjernost, za što veću evanđeosku dosljednost, da Stadlera dožive suputnikom svoga hoda, da približivši se njemu pomognu i svojim vjernicima da mu se utječu te budu u svome zvanju što dosljedniji Kristu.
„Ovim susretima želimo Stadlera doživjeti tu između sebe, kao onoga koji nam je bliz, onoga koji nam želi pomoći, nadahnuti nas, pomoći u našem hodu, služenju Kristu i Crkvi, da Stadler bude domaći u svom rodnom gradu. Želja nam je da ovaj Stadlerov spomen dom bude mjesto gdje će se odvijati jedan živi razgovor s ovim slugom Božjim i to samo u svrhu nasljedovanja Krista“, zaključio je dekan Lenić i zahvalio svećenicima, redovnicima i redovnicima te đakonima koji su se te večeri okupili u lijepom broju.
Poglavarica Sarajevske provincije služavki Maloga Isusa s. Maria Ana Kustura predstavila je planove o Stadlerovom spomen domu u kojem trenutačno borave dvije služavke Maloga Isusa, koje djeluju pri župi. Radost susreta i blizina Stadlerove prisutnosti dala se prepoznati u i njihovom susretu poslije mise u ugodnim druženjem uz večeru na kojoj se i zapjevalo.

U Katehetskom centru župe Gospe Brze Pomoći danas je u tijeku međunarodni studijski dan o temi „Josip Stadler (1843.-1918.) u kontekstu beatifikacije. Duhovni profil i društveno djelovanje snagom službe“.
Pod pokroviteljstvom Vrhbosanske i Đakovačko -osječke nadbiskupije te Grada Slavonskog Broda organizatori simpozija su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Sarajevu i Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod.