Susret su vodili voditelj Ureda za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije mo. Višeslav Jaklin i suradnik Ureda mo. Mislav Lucić. Tema susreta „Na službu oltaru, a ne pozornici“ bila je posvećena liturgijskom poslanju crkvenih glazbenika i njihovoj odgovornosti za glazbeno oblikovanje bogoslužja.

Na početku susreta okupljene su pozdravili preloški župnik vlč. Kristijan Kuhar te župnik Župe Svetoga Jurja u Trnju vlč. Silvio Košćak, na čiji je poticaj prošle godine, u okviru župne Godine mostova, održan prvi takav susret u Svetom Jurju u Trnju.

Vlč. Košćak izrazio je zadovoljstvo što je tadašnja inicijativa, pokrenuta sa željom povezivanja crkvenih glazbenika dekanata, prerasla u zajedničko djelo dviju župa. Zahvaljujući okupljenima za njihov rad, podsjetio je na misao svetoga Benedikta iz njegova Pravila: „Neka nam um bude u skladu s glasom“ (RB 19,7). Istaknuo je da te riječi upućuju na povezanost liturgijskoga pjevanja i molitve, u kojoj otpjevana riječ treba postupno oblikovati i čovjekovo srce.

U središtu izlaganja mo. Jaklina i mo. Lucića bilo je pitanje odnosa glazbene izvrsnosti i liturgijskoga služenja. Polazeći od crkvenih dokumenata i vlastitoga iskustva, voditelji su naglasili da umjetnička vrijednost, ljepota izvedbe i osobni glazbeni ukus nisu jedini kriteriji za izbor glazbe u bogoslužju. Liturgija ima vlastitu narav, strukturu i svrhu, a glazba je pozvana služiti njezinu sadržaju. Pritom je istaknuto kako glazbena kvaliteta nije suprotstavljena liturgijskom poslanju, već upravo u služenju slavljenju Boga i posvećenju vjernika pronalazi svoj smisao.

Orguljaši, zborovođe i kantori tijekom mise često su istodobno zaokupljeni notama, ravnanjem zbora, pripremom sljedeće pjesme i praćenjem liturgijskih obreda, zbog čega im može biti teško sačuvati molitvenu sabranost, istaknuli su govornici prilikom osvrta na unutarnje iskustvo crkvenoga glazbenika.

Voditelji su i iz vlastitoga iskustva progovorili o toj napetosti između odgovornosti za glazbenu izvedbu i želje za sudjelovanjem u euharistijskom slavlju. Istaknuto je kako se i sam trud, sa svim zahtjevima i odricanjima koje služba donosi, može razumjeti kao osobni dar Bogu. Ipak, potrebno je uvijek iznova obnavljati svijest da središte liturgije nisu glazbenik, zbor ili orgulje, već Kristovo otajstvo koje se slavi na oltaru.

U nastavku je pozornost posvećena razvoju crkvene glazbe i njezinu mjestu u crkvenim dokumentima. Spomenuti su papa Grgur Veliki, čije se ime povezuje s gregorijanskim pjevanjem, te papa Pio X., koji je osobito naglašavao svetost i umjetničku kvalitetu liturgijske glazbe, vrijednost gregorijanskoga korala i klasične polifonije te potrebu očuvanja bogoslužja od neprimjerenih kazališnih utjecaja. Govorilo se i o liturgijskoj obnovi Drugoga vatikanskog sabora, osobito o važnosti djelatnoga sudjelovanja vjernika. Pritom je naglašeno da takvo sudjelovanje ne podrazumijeva neprestano zajedničko pjevanje, jer i slušanje te molitvena tišina imaju svoje mjesto u liturgiji.

Posebna pozornost posvećena je izboru pjesama za pojedine dijelove misnoga slavlja. Voditelji su upozorili na razliku između duhovne i liturgijske glazbe, istaknuvši da svaka pjesma duhovnoga sadržaja, neovisno o njezinoj ljepoti ili popularnosti, nije nužno prikladna za izvođenje tijekom mise. Pri odabiru pjesama potrebno je voditi računa o njihovu tekstu, liturgijskom vremenu i mjestu unutar slavlja. Tako ulazna pjesma ima vlastitu ulogu u početku bogoslužja, dok otpjevni psalam nije proizvoljan glazbeni dodatak, već sastavni dio liturgije riječi, povezan s biblijskim čitanjima određenoga dana. Jednako tako, poklik prije evanđelja ima svoj predviđeni redak, a stalni dijelovi mise, vlastite tekstove koji se ne mogu proizvoljno zamjenjivati drugim pjesmama.

Na primjerima iz župne prakse govorilo se i o ustaljenim običajima koji, premda ukorijenjeni u život vjernika, nisu uvijek u potpunosti usklađeni s liturgijskim propisima. Među njima je spomenuto zamjenjivanje otpjevnoga psalma drugim pjesmama, osobito tijekom božićnoga vremena, kao i uporaba pučkih popjevaka umjesto pojedinih stalnih dijelova mise. Pritom je istaknuta vrijednost hrvatske pučke crkvene pjesme, koja već stoljećima čuva i prenosi vjeru naroda, ali i potreba razlikovanja njezina duhovnoga bogatstva od liturgijske prikladnosti pojedinoga teksta. Naglašeno je da se dugogodišnje navike ne mogu uspješno mijenjati naglim odlukama, bez prethodnoga objašnjenja i razumijevanja vjernika. Trajni pomaci zahtijevaju strpljenje, postupnu pouku i zajedničko nastojanje, pri čemu i sami crkveni glazbenici imaju odgojnu ulogu.

U tom je kontekstu istaknuta potreba trajne izobrazbe kantora, zborovođa i orguljaša, neovisno o tome jesu li profesionalno glazbeno obrazovani ili su svoje znanje stekli dugogodišnjom praksom. Uz poznavanje glazbene literature, sudionici su potaknuti na upoznavanje s temeljnim crkvenim dokumentima, osobito konstitucijom o svetoj liturgiji „Sacrosanctum Concilium“, Općom uredbom Rimskoga misala te uputom „Musicam sacram“. Ti dokumenti pružaju kriterije za razumijevanje glazbene službe i pomažu razlikovati liturgijski utemeljenu praksu od osobnih sklonosti i ustaljenih lokalnih navika. Posebno je naglašena i važnost suradnje crkvenih glazbenika sa župnicima, bez čije je potpore i međusobnoga povjerenja teško ostvariti pomake u liturgijskom životu župnih zajednica.

Uz izlaganje, susret je pružio priliku za razgovor, razmjenu iskustava i međusobno ohrabrenje. Upravo se u tome očituje vrijednost takvih okupljanja: omogućuju da se pitanja liturgijske glazbe ne promatraju samo iz perspektive pojedine župe, već u ozračju međusobne suradnje i zajedničke odgovornosti za bogoslužni život mjesne Crkve.

Ured za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije dao je doprinos susretu, na čemu su organizatori zahvalili njegovu voditelju mo. Jaklinu i suradniku mo. Luciću. Zahvalili su i sudionicima na odazivu te preloškoj župnoj zajednici na gostoprimstvu.

Nastavkom prošlogodišnje inicijative potvrđena je želja da susreti kantora, zborovođa i orguljaša Preloškoga dekanata postanu trajna prilika za njihovu formaciju, povezivanje i zajedničku brigu za ljepotu i dostojanstvo liturgijskih slavlja, izvijestio je Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije.