Papa je u poruci naveo zgodu iz Pasije rimskog mučenika Lovre, gdje se kaže da „pošto mu je naređeno da preda blago Crkve, [Lovro] pokaza tiraninu, ismijavši ga, siromašne, koje je hranio i odijevao od dobara danih za milostinju“. „I sakralna ikonografija često je tumačila tu tradiciju prikazujući svetoga Lovru kako prodaje skupocjeni namještaj koji se koristi u bogoslužju i dijeli dobiveni utržak siromašnima“, istaknuo je Papa u tekstu koji je na skupu pročitao predsjednik Papinskog vijeća za kulturu kardinal Gianfranco Ravasi. Prema Papi, „ovo predstavlja konstantnu crkvenu pouku koja, dok poučava dužnosti zaštite i očuvanja crkvenih dobara, a posebice kulturnih dobara, poručuje da ona nemaju apsolutnu vrijednost, već u slučaju potrebe moraju služiti većem dobru ljudskog bića, a posebno u službi siromašnih“.
„Konstatacija da mnoge crkve, koje su do prije nekoliko godina bile neophodne, sada to više nisu zbog nedostatka vjernika i klera ili različite raspodjele stanovništva u gradovima i ruralnim područjima, ne bi treba biti dočekana u Crkvi s tjeskobom, već kao znak vremena koji nas poziva na razmišljanje i nameće nam prilagodbu“, ističe Papa na tragu apostolske pobudnice Evangelii gaudium, u kojoj se objašnjava da „vrijeme je veće od prostora“ a to znači da „moramo biti više zaokupljeni započinjanjem procesa no posjedovanjem prostora“. “Vrijeme uređuje prostore, prosvjetljuje ih i preobražava u karike jednoga lanca koji se neprestano povećava, bez mogućnosti povratka“, podsjetio je Papa.
Pri prestanku korištenja nekog prostora za bogoštovlje njegovo potpuno napuštanje ne smije biti prvo i jedino rješenje o kojem će se razmišljati, niti se ikada smije provesti tako da se izazove sablazan kod vjernika, upozorio je papa Franjo te dodao: „Ako je potrebno, treba ga vremenom uključiti u redovno pastoralno planiranje, tomu treba prethoditi odgovarajuće informiranje i s donesenom odlukom treba upoznati i druge“.
„I izgradnja crkve ili određivanje novoga mjesta na kojem će se graditi nisu postupci kojima se može pristupati samo pod tehničkim ili ekonomskim vidom, već se moraju prosuđivati u skladu s duhom proroštva“, druga je Papina preporuka: „S njima je povezano svjedočanstvo vjere Crkve, koja prihvaća i vrednuje prisutnost svoga Gospodina u povijesti“.
„Crkvena kulturna dobra svjedoci su vjere zajednice koja ih je stvarala stoljećima i zato su na svoj način sredstva evangelizacije koja se pridružuju redovitim sredstvima naviještanja, propovijedanja i kateheze“, piše Papa. „Ali – dodao je – ta njihova originalna izražajnost može se sačuvati i kada se više ne koriste u redovnom životu Božjega naroda, osobito kroz njihovo ispravno izlaganje u muzejima gdje neće biti promatrana samo kao svjedočanstvom povijesti umjetnosti, već će im se dati gotovo novi život, kako bi nastavila vršiti crkveno poslanje“.