U koncelebraciji bili su svećenici Slatinskoga dekanata. Na početku slavlja župnik Dragan Hrgić uputio je biskupu izraze dobrodošlice, a prvopričesnički kandidati uručili su mu cvijeće. Uvodeći u euharistijsko slavlje, biskup Škvorčević spomenuo je kako je 10. prosinca 1944. godine ubijen slatinski župnik i dekan Julije Bürger, “da su ga zli ljudi ponizili, ali vjerujemo da ga je Bog primio u zajedništvo punine svoga života, te da je njegova žrtva ugrađena u naše slatinsko i hrvatsko dostojanstvo“.

U homiliji biskup je spomenuo tešku 1944. godinu u kojoj je, prema povijesnim podacima, u Slatini život izgubilo oko 400 ljudi, a tijekom II. svjetskog rata na slatinskom području ubijeno je oko 1200 ljudi. Želimo kao kršćani, nastavio je biskup, spomenuti se tih tužnih događaja, njegovati kršćansku kulturu spomena na nedužno ubijene ljude, ne dopuštajući da nas zarobi počinjeno zlo, nego uzdižući se na Božju razinu gledanja povijesnih događaja. Rekao je kako u tome pomažu naviještena liturgijska čitanja, osobito odlomak iz Lukina evanđelja, koji govori o Isusovu naučavanju u Petrovoj kući gdje su uzetoga, otkrivši krov, spustili na nosiljci pred Gospodina. Vidjevši njihovu vjeru, Isus najprije uzetome kaže da mu se otpuštaju grijesi, svjedočeći da se samo po tjelesnom zdravlju koje je bolesnik zamolio ne ostvaruje njegovo cjelovito ozdravljenje.

Biskup je spomenuo kako se svojevrsna duhovna paraliza dogodila krvave 1944. godine u slatinskom kraju kada su određeni ljudi činili zlo i zločine. Gledajući ljudski, mi nemamo odgovora na izazovno pitanje zla koje je protivno čovjeku i njegovu dostojanstvu. Ukoliko bismo na zlo uzvratili zlom, mi ga umnažamo, postajemo njegovi suradnici, uključeni u njegov koloplet.

Biskup je na temelju naviještenog evanđeoskog izvještaja ustvrdio kako Isus zlo smatra čovjekovom bolešću duha, duhovnom paralizom, koja razara čovjeka na najdubljoj razini njegova bića, uvlači ga u stanje besmisla. Isus, nastavio je biskup, „otpuštajući paraliziranom čovjeku grijehe, posvješćuje da se zlu možemo suprotstaviti na pravi način samo Božjom logikom ljubavi, oprosta i milosrđa, jedino moćnih osloboditi čovjeka iz zarobljenosti zlom i Zlim“.

Osvrnuvši se na naviješteni ulomak iz knjige proroka Izaije, biskup je rekao da prorok, na temelju iskustva Božje blizine svjedoči svome izraelskom narodu da unatoč svim tminama života i zlu, nisu prepušteni samima sebi nego je Bog taj koji ulazi u ljudsku povijest i pustinju čovjekova života pretvara u procvjetalu oazu koja donosi plod. Budućnost i vječnost čovjeka i svijeta nisu uvjetovani ljudskom grešnošću, nego Isusom Kristom koji svojom mukom, smrću i uskrsnućem, Božjom ljubavlju pobjeđuje našu ranjenost zlom i smrću. Potaknuo je nazočne da se kao kršćani u tom svjetlu spominju nedužno ubijenih ljudi, iskazujući im poštovanje i zahvalnost, trajno svjesni da je Bog moćniji od zla i Zloga i da nas želi uvesti u puninu života. Rekao je još „da smo kao kršćani dužni moliti i za one koji su počinili zločine, kako bi i oni kao Božja stvorenja bili ozdravljeni njegovim praštanjem i milosrđem“.

Pri kraju slavlja biskup je zahvalio svećenicima i vjernicima na molitvenom spomenu za ubijenog župnika Bürgera kao i za sve druge žrtve, potaknuvši ih na promicanje kršćanske kulture spomena, utemeljene u praštanju i milosrđu. Zahvalio je župniku Hrgiću i njegovim suradnicima na svemu što čine u izgradnji župne zajednice na svim njezinim razinama. Podsjetio je nazočne da je u četvrtak 13. prosinca obljetnica stradanja voćinskog svetišta i umorstva nedužnih ljudi, i da će tom prigodom hrvatski branitelji, pripadnici vojske i policije deseti put hodočastiti u Voćin te ih je pozvao da im se pridruže. Zahvalio je pomoćniku ministra hrvatskih branitelja Nenadu Križiću za sve što čini u organizaciji tog hodočašća.