Draga braćo i sestre po vjeri u Isusa Krista!

Vrijeme došašća bilo nam je darovano da se pripremimo za veliki blagdan Božića, Isusov rođendan. Dan kada je Bog pohodio zemlju, čovjeka i postao jednim od nas, posve blizak. Svete mise zornice pripremale su nas po mraku prije jutarnjih svitanja za Svjetlost koja je došla na svijet. Tišina zore svakog novoga dana htjela nam je očistiti srce od svakodnevne buke da i mi čujemo navještaj Božje Riječi koja je tijelom postala. Adventske pjesme u zajedništvu vjernika grijale su dušu u radosti iščekivanja proslave Božića.

Anđeli su navijestili pastirima: Rodio vam se Spasitelj, Krist Gospodin! Pošli su ga tražiti i našli ga u spilji, položenog u jasle, na slamici. Opjevat će to mnoge naše božićne pjesme. U njima je ispjevano otajstvo Božića.

Naredbom moćnog i velikog rimskog cara Augusta počeo se ostvarivati Božji plan. Car naređuje popis stanovništva, upravlja mnogim narodima i sudbinama malog čovjeka koji mora poći u rodni grad. Budno oko upravitelja Sirije, Kvirinija, ako treba silom će provesti carevu naredbu. Josip i trudna Marija postaju obitelj na putu u hladnoći zime i nesigurnosti putovanja. Treba ići u grad nekadašnjeg velikog kralja Davida, Betlehem.

Pismo spominje tri velikana, povijesne veličine, vladare: cara Augusta, upravitelja Kvirinija i kralja Davida. Povijest ih pamti jer su vladali, naređivali, podanicima zapovijedali i krojili povijest čovjeka. Živjeli su u palačama i kulama, okruženi slugama i stražarima. Narodni, ‘mali čovjek’ morao je izvršavati zapovijedi, pokoriti se. To je svijet u kakav dolazi Bog.

Ima doći Kralj kraljeva, Sin Svesilnoga, Gospodar vremena i vjekova. A On se rađa u štali, položen na slamu, jer za njega nema mjesta ni u svratištu. Svemogući Bog bira takav početak svoje nazočnosti među ljudima da im pokaže skromnost i poniznost. Priklonio se malenima. Od samog početka šalje nam poruku jednostavnosti, malenosti. Sve suprotno od onoga čemu ljudi teže vjekovima. Dijete Isus odmah raskrinkava lažne veličine i pokazuje što mu je dovoljno: ljubav njegovih najbližih, Josipa i Marije. Njihova predanost da ispune što je Bog od njih tražio. Toplina obiteljskog gnijezda, briga poočima Josipa i majke Marije. Pružit će mu što budu mogli. To je bilo dovoljno da se rodi Spasitelj svijeta.

Najradosniju vijest objavljuju anđeli priprostim pastirima. Nebo poziva ponizne da se dođu pokloniti novorođenom Spasitelju. Pastiri to mogu čuti jer su prihvatili jednostavnost života. Nisu zarobljeni, ni opterećeni bogatstvo i prolaznim veličinama.

Otajstvo Isusova rođenja u skromnosti Betlehemske spilje kao da sakriva veličanstveni misterij ljudskog spasenja. Nepojmljivo. Posve izvanredno. Bog postade čovjekom. Ta Bogu ništa nije nemoguće! Bog se rodio od Djevice Marije.

Došao je Spasitelj svijeta, Krist Gospodin. Došao je spasiti čovjeka od njega samoga, od čovjekove oholosti i sebičnosti koja tako lako čovjekom zavlada. Mnoge čovjekove nevolje započimaju jer želi biti veći nego što jest, jer želi imati uvijek više i biti iznad drugoga. U svojoj samovolji čovjek današnjice želi sam sebi priskrbiti neograničenu slobodu i sve sebi podrediti. Sve misleći kako će se na taj način ostvariti, zadovoljiti, dugo i sretno živjeti. Ako mu se nešto ili netko nađe na tom putu kao prepreka, valja ju pod svaku cijenu ukloniti. Mogu to biti Božji zakoni, može to biti i bližnji, pa i sama priroda Božjom dobrotom za čovjeka stvorena. Kao da ga ništa ne može zaustaviti na putu samoostvarenja. A gdje je tu Bog, Stvoritelj i darivatelj života?

Rođenjem u jaslicama Isus svojom poniznošću želi osvijestiti čovjeka, spasiti ga od ispraznosti i laži kojima je sklon. Želi mu pokazati da je sam Bog postao maleno bespomoćno dijete potrebno skrbi svojih roditelja, slabašan i ranjiv, potrebit ljubavi i pomoći drugoga. On koji ničim nije uvjetovan, ograničen, sebe je učinio slabim, uvjetovanim i ograničenim.

Što je moglo „natjerati“ Svemogućeg da se toliko ponizi? Zašto je izabrao takav put spasenja čovjeka? Zašto nije upotrijebio svoju svemoć, nego ju je odložio, pred čovjekom skrio?

Samo je jedan odgovor na sva ta pitanja. Bog toliko voli čovjeka, toliko mu se želi približiti, toliko ga želi spasiti da postaje jedan od nas. Rodio se Bog i Čovjek usred štalice da nam pokaže svu svoju ljubav i koliko želi biti s nama.

Božić nam tako šalje svoju poruku poniznosti, spasenja i Božje ljubavi. Novorođeni Božji Sine, daruj nam milost da od tebe učimo ljubiti jedni druge, daruj nam vrlinu poniznosti da se znamo brinuti jedni za druge. Otvori nam oči duše da te slijedimo kao svoga jedinog Spasitelja i jedino ispunjenje svih naših traženja.

Svim vjernicima Šibenske biskupije, svakom čovjeku dobre volje želim taj susret sa Spasiteljem svijeta, da ovoga Božića u blizini jaslica prepoznamo poruke ljubavi i dobrote Božje koja nas jedina može učiniti istinski sretnima i ispunjenima u poniznosti srca.

Neka radost Božića ponese i bude izvorom trajnih nadahnuća za svjedočenje vjere u Krista Spasitelja cijelog svijeta, svake kršćanske obitelji i svakog čovjeka.

Čestit vam Božić, puno ljubavi, poniznosti i dobrote jednih za druge od Krista Spasitelja. Svakom milosti ispunjenu Novu 2019. godinu, uime svih svećenika, redovnika i redovnica, i biskupa u miru mons. Ante Ivasa,

želi vam

+ Tomislav Rogić, biskup šibenski