Na pitanje kako se osjeća u Međugorju, mons. Hoser odgovorio je da je vrlo sretan što je tu. „Tu sam već drugi put. Prošle godine imao sam poslanje posebnog izaslanika Svetoga Oca kako bih ispitao opće stanje, a sada sam ovdje kao stalni apostolski vizitator, a to je velika razlika jer sam sada ovdje stalno i trebam upoznati ne samo situaciju i naše ovdašnje probleme nego zajedno sa suradnicima naći rješenja“, rekao je.

Mons. Hoser bio je apostolski vizitator u Ruandi. Uspoređujući tamošnje svetište Kibeho i Međugorje, ocijenio je da ima puno sličnih elemenata. „Događanja su počela 1981. Gospa je u Kibehu željela upozoriti ljude na ono što je imalo doći i što se pokazalo poslije kao genocid. To je poslanje Kraljice mira koje je na neki način nastavak fatimskih ukazanja. Kibehu je priznato, Kibeho se razvija, to je jedino mjesto na afričkom kontinentu gdje su ukazanja priznata. Međugorska ukazanja počela su također 1981., nekoliko mjeseci prije Kibeha, i pokazalo se da je i to bilo u perspektivi rata do kojega je poslije došlo u tadašnjoj Jugoslaviji. U Međugorju se razvija pobožnost Kraljici mira, i tu nalazimo sličnosti s ukazanjima u Fatimi. Naziv Kraljica mira u Lauretanske litanije unio je papa Benedikt XV. godine 1917., što znači u godini fatimskih ukazanja, tijekom Prvoga svjetskoga rata i u godini sovjetske revolucije. Vidimo kako je Bog prisutan u ljudskoj povijesti i On nam šalje Gospu da nam bude blizu“, pojasnio je.

Papa Franjo prebacio je brigu za svetišta s Kongregacije za kler na Kongregaciju za evangelizaciju. Na pitanje ostvaruje li se nova evangelizacija u Međugorju mons. Hoser je odgovorio:

„Ovdje živimo novu evangelizaciju. Marijanska pobožnost koja se ovdje razvija vrlo je dinamična. Ovo je vrijeme i mjesto obraćenja. Ovdje čovjek otkriva Božje postojanje u vlastitom životu i Božju želju da bude prisutan u ljudskom srcu, i sve to u društvu koje je laicizirano, koje živi kao da Bog ne postoji. Sva marijanska svetišta to čine“.

Ocijenio je da su najveći plodovi Međugorja obraćenja. „Mislim da je najzreliji i najvažniji plod fenomen obraćenja kroz i preko ispovijesti, sakramenta mira i pomirenja. Od svega što se ovdje događa, to je najvažniji element“, istaknuo je.

Papa Franjo imenovao je mons. Hosera 31. svibnja ove godine apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje. Riječ je o isključivo pastoralnoj službi kojoj je svrha osigurati čvrstu i trajnu pratnju župne zajednice te vjernika koji tu dolaze. Na pitanje kako ocjenjuje pastoral u Međugorju, mons. Hoser je odgovorio da pastoralni život još uvijek očekuje svoj puni razvitak i okvir. „Kvaliteta prihvaćanja hodočasnika nije samo u materijalnom smislu koji se odnosi na noćenje i prehranu. Sve se to radi. Treba prije svega zajamčiti prikladan pastoralni rad koji je prilagođen broju hodočasnika. Želio bih naglasiti postojanje dviju kočnica koje sam primijetio. To je s jedne strane u nekim trenutcima kada ima jako mnogo hodočasnika nedostatak ispovjednika za pojedine jezike. Ovamo, naime, dolaze hodočasnici iz osamdesetak zemalja svijeta. Druga kočnica koju sam primijetio je nedostatak prostora za slavljenje misa na različitim jezicima. Moramo naći prostore da se mogu slaviti mise na različitim jezicima, a napose da možemo održavati danonoćno klanjanje pred Presvetim“, pojasnio je mons. Hoser.