Uzorita gospodo kardinali, braćo nadbiskupi i biskupi, cijenjeni generalni tajnici i tajnici!
U ozračju božićnog vremena koje je nedavno završilo, a na početku ove nove 2013. godine, sve vas od srca pozdravljam i želim plodno i radno ovo naše uobičajeno godišnje zborovanje, koje je zadnji put bilo u Sarajevu 30. i 31. siječnja 2012. Dobro što smo preko zajedničkih poslova i institucija umreženi pa se redovito godišnje okupljamo, a i na redovitim zasjedanjima povezani smo međusobno preko delegata koji zastupaju naše dvije BK. Ovo naše zborovanje ima ne samo pastoralnu, informativnu i poslovnu dimenziju, nego nadasve onu pastirsku, ljudsku i duhovnu. Kao dvije crkvene institucije istoga naroda nosimo i zajedničku odgovornost, pa nam je lakše kad jedni druge saslušamo, te o zajedničkim “radostima i mukama” bratski popričamo. Koncil nas je, naime, prije pola stoljeća upozorio kako smo “na pozornici sveukupne stvarnosti, u svijetu koji je obilježen ‘radinošću, porazima i pobjedama”. Ali, i vjerom kako je taj “svijet sazdan i uzdržavan Stvoriteljevom ljubavlju”. Zbog toga su i napisali u pjesničkoj formi “kako nema ništa uistinu ljudskoga, a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu” (GS 1).
U svojoj propovijedi na ređenju biskupa, na Bogojavljenje ove godine, Papa je rekao kako mudraci s Istoka, koje je zvijezda dovela do jaslica u Betlehemu, označavaju početak one velike procesije koja se nastavila kroz povijest. A onda povezao to hodočašće naroda prema Kristu i biskupsko ređenje. Biskup, naime, “ima obvezu ne samo uključiti se u to hodočašće s drugima, nego i predvoditi ga i pokazivati put kojim se ide”. Oni su, nastavio je Papa, prvenstveno interesiraju za Boga, a u isto vrijeme “ljudi su im na srcu pa ih duboko diraju ljudska zbivanja”. Zahvaćen tom brigom za Boga i nemirom za čovjeka biskup je hodočasnik na putu izgradnje kraljevstva vjere, istine, pravde i ljubavi. On, dapače, predvodi takvo hodočašće i pokazuje ljudima kuda krenuti.
Premda je odluka Mudraca pobudila među njihovim sugrađanima podsmijeh i izrugivanje, oni su, zahvaćeni Božjim duhom, krenuli u nepoznato. Nutarnje nadahnuće, naime, bilo im je važnije i jače od javnog mnijenja. A traganje za istinom važnije od podsmjeha svijeta. I ovdje je Papa upozorio na određene sličnosti biskupa i Mudraca. Ističući da se vjera Crkve nerijetko “nađe u sukobu s vladajućom pameću onih koji se drže sigurnih stvari”, te kako crkveni nauk nije podudaran s javnim mnijenjem, Papa je upitao: Koja je onda ulogu biskupa u takvom vremenu i okruženju? “Odvažnost usprotiviti se totalitarnim stavovima i razmišljanjima”, naglasio je Papa, trajna je konstanta Kristovih učenika koji se ne boje nikoga osim Boga. A onda je dao praktično usmjerenje kako se takvom svijetu usprotiviti: “Ne očitovati svoju snagu agresijom i nasiljem, nego uspravnim držanjem; a ako treba i strpljivim podnošenjem udaraca. Premda ih Gospodin šalje kao janjce među vukove, njihova je dužnost stajati uz istinu i ne bojati se. Jer, ‘tko se boji Gospodina’ (Sir 34, 16) oslobođen je ljudskoga straha i obzira. On je u pravom smislu riječi slobodan”.
Učinilo mi prikladnim navesti ovih nekoliko Papinih misli, kako zbog blagdana koji smo nedavno proslavili, tako i zbog trajne aktualnosti njegovih riječi. Prožeti duhom pastirske brige za povjerene vjernike i ljude našega doba, i mi smo se okupili, draga braćo u Kristu, u našem Zagrebu, prvi put na zajedničkom zasjedanju u ovoj novoj zgradi HBK. Uz riječi dobrodošlice i želje da se ovdje osjećamo kao braća, evo, i kratkog programa našega rada.
Osim uobičajene točke o hrvatskoj inozemnoj pastvi, Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, izvješće Biskupske komisije za liturgiju o prijevodu Misala te pitanje liturgijskog kalendara i izdavanja kantuala, bit će riječi i o Komisiji za hrvatski martirologij, kao i izvješće o Tjednu solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH za 2012. godinu.