Koncelebrirali su kanonici Stolnog kaptola preč. Mirko Horvatić i preč. Damir Bobovec, kancelar Varaždinske biskupije preč. Ivan Rak i biskupov tajnik Marko Domiter.
Po drevnom običaju Crkve vjernici su, nakon izvještaja Evanđelja, slušali navještaj o svetkovanju Uskrsa ove godine. Uslijedila je propovijed u kojoj je biskup Mrzljak podsjetio kako se na svetkovinu Bogojavljenja „spominjemo kako se Bog javlja čovjeku“. Kazao je kako je čovjek kroz cijelu povijest, još od najranijih vremena, imao osjećaj da postoji netko ili nešto izvan njega te je osjećao da nije sam sebi svrha, već da postoji netko tko ravna njegovim životom.
Težnja čovjeka prema Bogu oduvijek postoji te čovjek razmišlja kako uspostaviti vezu s Bogom. Komunikacija između čovjeka i Boga je neprestano prisutna, ali i neprestano izaziva pitanja s naše ljudske strane. Pitamo se kako možemo uspostaviti vezu s Bogom. Upravo danas slavimo taj blagdan kada se Bog javlja čovjeku. No, možda se ne javlja na način na koji mi ljudi mislimo da bi se trebao. Možda bismo mislili da će se Bog objaviti kroz nešto svesilno, ali On se javlja u Betlehemu u malenom djetetu. Bog skriva svoju veličinu u malenom djetetu. Potrebna je poniznost i s jedne i s druge strane. Bog se ponizuje, da ne može više, kada postaje jednim od nas, čovjekom. Zato i s druge strane čovjek treba biti ponizan kako bi prepoznao Boga u Isusu koji se rađa u Betlehemu. Boga prepoznaju najpriprostiji ljudi; pastiri, ali i najmudriji i najbogatiji; mudraci, odnosno kraljevi. Potrebno je i svima nama da, poput te trojice mudraca, podignemo pogled od zemaljskog života i uzdignemo svoje misli prema gore da bismo mogli promatrati kako se Bog nama ljudima objavljuje. Sveti Pavao je bio revni Židov koji je progonio kršćane. Bio je najpobožniji čovjek svoga vremena i revnovao je za Mojsijev zakon te se borio protiv svih koji su željeli taj zakon promijeniti. No, dolazi promjena koja ga obasjava i preokreće njegov život. Pavao je nakon toga svjedočio kako Bog dolazi za sve ljude, ne samo za židovski narod. Kroz tri mudraca su ujedinjene tri osnovne rase ljudi i svi mogu prepoznati Boga u Betlehemu jer im je dan dar mudrosti. Od svega što kao ljudi možemo steći u zemaljskom životu, mudrost je najvažnija. Životna mudrost je važna da bismo znali što nam je činiti sa svim tim znanjem koje stječemo u životu. Treba li prepoznati Boga koji dolazi u naš svijet ili ga treba zanemariti i reći kako ne vidimo njegove znakove na zemlji? Upravo to je najveća mudrost; prepoznati Boga koji i danas dolazi i želi biti prisutan kod svakoga od nas. Ali On ne dolazi na spektakularan način, već u tišini kroz dijete u Betlehemu. Neka nam Božić ne ostane samo u izvanjskom i prolaznom. Važno je ne ostati u adventu. Ako advent ne dovede Božića, onda on nema nikakvog smisla. Ako advent negdje na ulicama ili trgovima završava tek ovih dana, tada nema Božića i nismo došli nigdje te nema mudrosti koja nas vodi, poput tri kralja, da prepoznamo Boga koji nam dolazi sada, poručio je u homiliji na svetkovinu Sveta tri kralja biskup Mrzljak.