Knjiga sadrži istraživački i putopisni prikaz povijesnog događaja i sadašnju tradiciju godišnjeg obilježavanja u Gvozdanskom, a novo izdanje monografije dolazi na 264 stranice te je obogaćeno s više od dvjesto fotografija, među kojim je i desetak ekskluzivnih namjenski snimljenih iz zraka. O monografiji i događajima vezanim uz hodočašća, kako u Gvozdansko tako i u Zrin, govorili su sisački biskup Vlado Košić, generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić, umirovljeni poručnik HV-a Miljenko Bađun, umirovljeni satnik HV-a Ivica Matošević te autor.

Poznato je da su branitelji Gvozdanskog braneći domovinu pred turskim osvajačima tri mjeseca, imali tri ponude za napustiti obranu i otići na slobodno područje ostataka Hrvatske. Sve tri ponude su odbili, a posebno izazovnu dobili su na Božić 1577. Ferhat paša koji ih je napadao nudio im je častan otpust. Branitelji Gvozdanskog odgovorili su: kakva bi to čast bila i što bi nam naši potomci rekli kada bi predali grad. Gvozdansko je palo 13. siječnja 1578. godine, a posljednji branitelji utvrde umrli su od smrzavanja. Osvajač Ferhat paša, zadivljen junaštvom hrvatskih branitelja dopustio je njihov pokop po katoličkim običajima. Gvozdansko nije stradalo samo u 16. stoljeću, već i Drugom svjetskom te zatim i Domovinskom ratu. Taj dio junačke povijesti hrvatskoga naroda potaknuo je Damira Borovčaka da organizira hodočasničke pohode u Gvozdansko i napiše ovu monografiju.

Predstavljači Miljenko Bađun i Ivica Matošević istaknuli su kako su upravo od Borovčaka i njegovih knjiga saznali cjelovitu istinu o junačkoj povijesti Banovine, posebno Zrina i Gvozdanskog. Osvrnuli su se i na hodočašća koja organiziraju i u koja su uključeni brojni branitelji i braniteljske udruge, a u svrhu očuvanja i predstavljanja povijesne baštine Banovine, na što ih je savjetom i vlastitim primjerom potaknuo Borovčak. Podsjetili su i na projekt „Banovina junačko srce hrvatske“ koji je osmišljen kako bi učenici zagrebačkih osnovnih škola posjetili autentične lokalitete i uz stručno vodstvo i relevantne dokumente i spomenike spoznali više o prostorima na kojima se od davnina branila domovina.

Mons. Cvitkušić iznio je detaljan pregled sadržaja monografije, istaknuvši kako je to djelo zapravo odaziv na poziv sv. Ivana Pavla II., velikog prijatelja Hrvata i dobročinitelja Hrvatske, koji je rekao da ne smijemo zaboraviti svoje mučenike, nego da im moramo očuvati spomen. Mons. Cvitkušić rekao je i kako ova monografija želi sačuvati spomen na mučenike Zrina, Gvozdanskog i Pounja te kako je autor neumorni promicatelj istine o tragedijama ovoga kraja koji osjeća srce hrvatskog čovjeka i njegovu veličinu te želi da ti događaji uđu u sjećanje današnjih Hrvata.

Biskup Košić čestitao je autoru na knjizi te se osvrnuo što je Borovčaka privuklo da već drugi put piše o tome. „Riječ je o junačkoj obrani ove utvrde na Banovini, u Pounju, blizu današnje granice s Bosnom i Hercegovinom. Gvozdansko je mjesto blizu Dvora, u pravcu Gline. Ovo je bila jedna od obrambenih utvrda koje su gradili naši junaci Zrinjski, čuvajući Hrvatsku i Europu od prodora Osmanlija, zapravo oni su branili kršćanstvo od prodora islama. Bosnu i Hercegovinu se nije moglo obraniti, premda se još i pod Turcima pojas između Une i Vrbasa nazivao Turskom Hrvatskom. No, u našim su mislima oni koji su te davne 1578. pali za Domovinu braneći Gvozdansko, Hrvatsku, Europu i kršćanstvo. To nije bio velik broj branitelja, čuli smo samo 300, no bili su hrabri i spremni na žrtvu. Činjenica da su svi izginuli na braniku grada govori o tom junaštvu“, rekao je biskup, zaključivši kako je biti branitelj lijepa i časna služba.

Na kraju okupljenima se obratio i autor, zahvalivši svima koji su bili uključeni u nastanak knjige, a posebno hrvatskim iseljenicima bez koje ona zasigurno ne bi bila tiskana.

Program je vodila Lejdi Ored, a u glazbenom dijelu nastupio je Pero Rogan.