Salezijanci i župljani za blagdan su se pripravljali trodnevnicom u kojoj su kao predvoditelji euharistijskih slavlja sudjelovali: don David Leskovar, župni vikar i voditelj oratorija na Knežiji; don Josip Stanić, ekonom u Katoličkom školskom centru „Don Bosco“ u Žepču (BiH) te don Goran Antunović, župnik i voditelj Pastoralnog centra Plitvice. Pučke pobožnosti prije mise kao i liturgijsko pjevanje animirale su razne grupe i molitvene zajednice: Salezijanci suradnici, Muška molitvena zajednica „Sv. Ivan Bosco“, Molitvena zajednica Krvi Kristove s klanjateljicama Krvi Kristove, Mješoviti župni zbor pod ravnanjem orguljašice Božice Veršić, bendovi „Credo“ i „Sama Filia“, animatori, članovi Župnoga pastoralnog i ekonomskog vijeća, djelatnici Caritasa, ministranti te dobrotvori i prijatelji don Boscova djela. Članovi tih skupina družili su se i u vjeronaučnoj dvorani nakon svake mise.

Večernja euharistija trećeg dana trodnevnice imala je dvije izvanredne pojedinosti: Salezijanci suradnici pod vodstvom mjesne koordinatorice Antonije Klobučar obnovili su svoja obećanja i na kraju mise izveli kratki prikaz o pozivu i zadaći svoga udruženja. Župnik don Rudolf Belko zahvalio je obitelji Franje i Dragice Smes na dugogodišnjoj suradnji kao i za brigu i čuvanje kapelice Sv. Martina. Simboličkom primopredajom ključeva brigu za spomenutu kapelu preuzeli su obiteljski nasljednici Tomo i Silvija Crnčec.

Blagdansko slavlje u župi sv. Ivana Bosca nastavljeno je misama nedjeljnog rasporeda. Podnevna misa okupila je djecu i djelatnike Osnovne škole Josipa Bana Jelačića na čelu s ravnateljicom Jelenom Ivaci.

Svečanu večernju misu predslavio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u kocelebraciji dekana preč. Vjekoslava Meštrića, prof. Ante Crnčevića, desetak svećenika iz dekanata i svećenika susjednih župa. Na početku misnog slavlja pozdravio ih je ravnatelj Salezijanske odgojno-pastoralne zajednice don Mladen Delić, a na kraju im je zahvalio župnik Rudolf Belko.

Govoreći o don Boscu, svecu i odgojitelju, biskup Šaško istaknuo je kako je svoje pedagoško djelo započeo s dječakom koji je znao zviždati, konačno otkrivši njegovo unutarnje dobro, koje mu je omogućilo da s njim stvori istinsko duhovno prijateljstvo.

„U svakom čovjeku treba tražiti dobro, naročito u mladima, jer u svakom čovjeku postoji djelić Božje dobrote, što je tajna koju otkriva odgojitelj.

Zviždanje je čudesna pojava, nisu potrebne riječi ni instrumenti, to glazbeno umijeće i način komuniciranja koje poznaju djeca, spontano izražava radost, ponekad bolje od pjevanja i sviranja; to je glazba vlastita malenosti djeteta koje ne želi ostati zatvoreno u svoje djetinjarije, jer ozbiljno teži odrastanju. Don Bosco je prihvatio djecu i mlade i postao tumačem njihovih najdubljih osjećaja“.

Propovjednik je istaknuo da je svetac mladih i prije svoje pedagoške genijalnosti bio duboko Božji čovjek te je, uvjeren da je odgoj stvar srca, postao njihov najveći prijatelj. Slijedeći Isusa koji je dijete postavio u sredinu i označio ga kao uzor starijima pozvavši ih na obraćenje, mons. Šaško ustvrdio je da svi trebamo obraćenje od svoje samodostatnosti i tvrdoće srca, te bezuvjetno povjerenje u Božju ljubav nikada ne prestajući težiti odrastanju.

„Don Bosco se zagledao u djetinje duše i želio da vječno budu sretne baš zato što svoje živote povjeravaju Bogu“, zaključio je biskup Šaško.