Župnik fra Roko Bedalov istaknuo je kako se ovim želi pokazati kako fratri sa Svetoga Duha, ali i vjernici koji su se tu okupljali imaju poveznice s blaženikom. Podsjetio je kako je Stepinac često dolazio na Sveti Duh, a za vrijeme njegovog uzništva mnogi su bili u kontaktu s njim. „Mi, današnja generacija fratara osjećamo zahvalnost prema kardinalu Stepincu na svemu što je učinio za vjernike ove župe, ljude koji su se okupljali oko fratara na Svetom Duhu. Današnjim vjernicima želimo približiti taj svijetli lik blaženog kardinala koji je svjedočio u svom vremenu i to kao zalog ostavio nama“, rekao je o. Bedalov. O. Maračić temeljio je predavanje na knjizi Ivana Armande „Nadbiskup Stepinac i franjevci konventualci“ koja je objavljena 2018. godine, te je za ovu prigodu odabrao samo dio vezan uz zajednicu na Svetome Duhu.

Predstavio je dio pisma-čestitke koju je u prigodi imenovanja za nadbiskupa tadašnji provincijal fra Bernardin Polonijo uputio Stepincu 1. lipnja 1934. Posebno su zanimljive riječi o. Polonija koje zvuče gotovo proročki „ulazite u upravu Zagrebačke nadbiskupije u epohalnom jednom času, u času političkih, kulturnih i ekonomskih općih kriza, po mojem skromnom sudu nije nego initium dolorum, pa tko zna što ćete sve Vi, još tako mlad, doživjeti za duge možda i 50 ljetne svoje vladavine“. Nadalje je spomenuo kako je glasilo „Svetište sv. Antuna“ koje je izdavano na Svetom Duhu u broju nakon imenovanja veći dio sadržaja posvetilo Stepincu.

O. Maračić iznio je i zanimljiv podatak kako je ovo prva župa u Zagrebu koja je povjerena redovnicima. Kako su fratri sa Svetoga Duha pastorizirali i Kustošiju i sam nadbiskup Stepinac bio je sklon da se i ta novonastala župa povjeri franjevcima konventualcima. No, slijedom raznih okolnosti to se nije dogodilo.

O dolascima nadbiskupa Stepinca na Sveti Duh postoji više zapisa, a posebno svečano bilo je 1943. godine kada je u crkvi Sv. Antuna nadbiskup Stepinac posvetio glavni oltar, a u arhivu se čuva dekret na latinskom jeziku.

Za vrijeme boravka u Lepoglavi, Stepincu je dodijeljen franjevac konventualac Teofil Han koji je također izdržavao kaznu da mu pomaže pri služenju mise. Kasnije za boravka u Krašiću tadašnji provincijal fra Pio Polonijo uspio je poslati više pisama nadbiskupu te od njega primiti odgovore koji se čuvaju u arhivu provincije.

Na pitanje zašto je Stepinac bio vezan uz franjevce konventualce, o. Maračić dao je dva odgovora. Prvo stoga što su franjevci konventualci jedini uz isusovce koji su se oduprli napasti da se uključe u udruženje katoličkih svećenika. Druga je veza poštivanje lika fra Maksimijana Kolbea kojega je Stepinac upoznao zahvaljujući darovanom prijevodu životopisa fra Marijana Žugaja. Nakon toga je često upravo Kolbea isticao kao uzor.

Nakon Stepinčeve smrti fra Ivon Ćuk je za boravka u Rimu preko valova Radio Vatikana širio „Pisma zaručnici“. Drugi franjevac konventualac Celestin Tomić nekoliko godina je u Rimu radio na kauzi za beatifikaciju. Provincija i Veritas objavili su više knjiga vezanih uz Stepinca koja su spomenuta u predavanju.