Ploču je svečano otkrio mons. Ivan Milovan, porečki  i pulski biskup u miru, zajedno s lindarskim i gračaškim župnikom vlč. Maksimilijanom Ferlinom te župnim vikarom vlč. Filipom Celentom. Projekt su podržali Općina Graćišće i Istarska županija, a ploču i obradu donirala je tvrtka Kamen Pazin d.o.o.

Funčići po crkvenom ustroju spadaju pod župu Lindar, a administrativno pripadaju Općini Gračišće. Nakon glazbenog uvoda etnomuzikologa Noela Šurana na tradicijskom instrumentu svirale, moderator programa, novinar Aldo Sinković, koji je ujedno bio i spiritus movens cijelog projekta, najavio je obraćanje načelnika Općine Gračišće Ivana Mijandrušića. On je istaknuo kako je upravo Aldo Sinković pokrenuo ideju i koordinirao projekt postavljanja te spomen ploče te mu je na tome zahvalio. Općina se je za ovu prigodu pobrinula za popravak krova rodne kuće vlč. Brumnića.

Trebalo je uslijediti obraćanje dr. sc. Stipana Trogrlića, no on je zbog bolesti bio spriječen te je njegovo izlaganje pročitala Martina Lukež iz Pazina. „Zvonimir Brumnić živio je i djelovao u prijelomnim vremenima svjetske, europske, hrvatske i istarske povijesti, obilježenima međuratnim zbivanjima, dramom ratnih stradanja i poslijeratnog (pre)uređivanja svijeta. Sve to kao „znak vremena“ tražilo je i njegov osobni stav i osobno djelovanje. U svom određivanju prema društveno-političkoj stvarnosti Brumnić je uvijek bio nošen načelima kršćanske, evanđeoske poruke. U njoj je nalazio utemeljenje i opravdanje za svoj cjelokupan rad.“, istaknuo je dr. Trogrlić u svome zapisu. Nakon osvrta na njegov život i zauzeto djelovanje, svoj je zapis zaključio citiravši misao koju je vlč. Brumnić zapisao 1980. godine: „Religija je poticaj, impuls svake kreposti kršćanske i ljudske u povijesti i sadašnjosti. Ona je bila i jest dobra majka od kolijevke do groba. Religija nije alijenacija, nego ohrabrenje za svaku dobru naprednu ideju na tom svijetu.“

Spomen ploča vlč. Zvonimiru Brumniću

Prije samog čina svečanog otkrivanje spomen ploče koja je bila pokrivena sa zastavom Općine Gračišće, mons. Milovan je pročitao prigodnu zahvalu i molitvu za pok. vlč. Brumnića. Biskup je istaknuo njegovu blizinu narodu, naglasivši da je bio „uzorni pastir duša, iskreni domoljub, čovjek dijaloga i povezivanja među ljudima“. Potom je kratku molitvu za nova svećenička zvanja pročitao vlč. mr. Ilija Jakovljević.

Aldo Sinković je potomku obitelji Brumnić, Darku Brumniću uručio jedan primjerak knjige o pok. vlč. Brumniću, kako bi novi naraštaji mogli ponešto više doznati o tom dičnom sinu svoga roda.

S nekoliko duhovnih pjesama svečanost su upotpunili bračni par Nikola i Snježana Lovrinić. Osim šansona „Ima jedna duga cesta“ i „Krist na žalu“ otpjevali su i pjesmu „Pastir dobri“ koju je napisao gračišćanin Josip Pino Klarić, a uglazbio Nikola Lovrinić.

Sudionicima projekta je tom prigodom podarena brošura „Svećenik Zvonimir Brumnić – Život za druge“, rad grupe autora. Urednik izdanja je Antun Brumnić, nećak vlč. Brumnića. Uvod potpisuje Aldo Sinković koji je ujedno napisao i prva dva poglavlja „Duhovni lik svećenika Zvonimira Brumnića“ te „Političko, kulturno i društveno djelovanje svećenika Zvonimira Brumnića“. Svoje pisane osvrte u brošuri dali su nadalje: akademik Josip Bratulić, svećenik Marijan Jelenić, diplomat Drago Kraljević te nećaci vlč. Brumnića Antun i Željko Brumnić.

Na ovom se događanju okupilo nešto više od stotinjak osoba među kojima i petnaestak svećenika. Iz Lovrečice, gdje je preminuo i pokopan, na svečanost je došlo izaslanstvo od pet župljanki.

Svećenik Zvonimir Brumnić, humanist, dobročinitelj i domoljub, poznat je općenito kao jedan od najužih suradnika mons. Bože Milanovića oko pripojenja Istre matici Hrvatskoj. Manje je poznata njegova duhovna, pastoralna i socijalna djelatnost, koja ga je krasila kao svećenika i kao čovjeka. Rođen je u Funčićima 8. listopada 1912. Umro je u Lovrečici, gdje je i pokopan, 18. veljače 1999. godine. Školovao se u Bazgaljima, a potom kao i većina istarskog klera u Kopru i Gorici. Kao svećenik je djelovao u teškim političkim, društvenim i vjerskim previranjima dvadesetog stoljeća u župama od Tinjana, Zrinja, Gologorice do Oprtlja i Lovrečice. Posvuda je u narodu ostavio neizbrisivi trag djela milosrđa i simpatije. Ljudi svih svjetonazora pamte ga po dobrim djelima i kao dalekovidnog jednostavnog čovjeka, koji je imao razumijevanja za sve bez obzira na njihovo vjersko, nacionalno i društveno opredjeljenje.