Blagdan katedre sv. Petra apostola je blagdan Katoličke Crkve kao takve koja promatra Petra ne kao pojedinca nego kao službu. To je služba onog koji treba braću i sestre učvršćivati u vjeri, predvoditi u ljubavi, kazao je u uvodu propovijedi biskup Uzinić.

Iz evanđeoskog ulomka koji govori o razgovoru Isusa s učenicima u Cezareji Filipovoj, koji se smatra središnjim tekstom o Petrovom prvenstvu, biskup je izdvojio dva naglaska. Isus provodi svojevrstan intervju sa svojim učenicima. U prvom dijelu Isus želi čuti što drugi govore o njemu a Petar uime svih njih kaže da je Isus, Pomazanik, Sin Boga života. U drugom dijelu Isus, polazeći od te vjere koju je Petar ispovjedio a do toga nije došao ljudskom mudrošću nego mu je to bilo objavljeno, njemu daje prvenstvo u Crkvi riječima da je on Petra Stijena na kojoj će sagraditi Crkvu svoju koju ni vrata paklena neće nadvladati.

Isus ne pita samo učenike što drugi govore o njemu. Pita i nas danas ali ne zato da bismo saznali što ljudi govore o njemu, jer ima tu i pozitivnih i negativnih odgovora, nego da sebi odgovorimo na pitanje tko je za svakog od nas osobno Isus Krist, nastavio je biskup. Kao i to da dođemo do zajedničkog odgovora tko je Isus Krist za Crkvu kojoj pripadamo, kojoj je Petar na čelu. Bilo bi važno do tog odgovora doći ne tako da se služimo ljudskom mudrošću nego dopuštajući da nam Duh Sveti progovori, a on će reći da je Krist, Pomazanik, Sin Boga života. To je temelj naše vjere, središte evanđeoske poruke, istaknuo je dubrovački biskup.

Nakon toga se dolazi do drugog dijela ove evanđeoske poruke, do davanja prvenstva Petru. Olako to svodimo na to da je Petar prvi, da je na njemu sagrađena Crkva. Na Kristu je sagrađena Crkva. Koja je onda uloga Petra? „Da on bude onaj koji na toj stijeni Isusa Krista nadograđuje, da nas sve druge povezuje s tom stijenom, Isusom Kristom, i da nas učvršćuje.“ To je njegovo poslanje. Po svojim nasljednicima, a to je sad papa Franjo, to čini dvije tisuće godina.

Kroz prizmu evanđelja dubrovački biskup je progovorio o susretu koji se ovih dana događa u Rimu na kojem se Katolička Crkva suočava s problemom.

„To nije samo problem pojedinih čina s kojim smo zatajili našeg Gospodina, s kojim smo učinili zlo Isusu Kristu u onima koji su nevini, slabi nego smo svojim činom izdali vjeru u Isusa Krista, onu vjeru koji je Petar ispovjedio u Cezareji Filipovoj“, kazao je biskup i nastavio: „Sve ovo što se događa u Crkvi i što je, ja vjerujem, ipak ograničeno na pojedince i ne može biti pripisano Crkvi u cjelini, jest problem konkretne vjere pojedinaca koji su, umjesto da su sebe razumjeli kao one koji su pozvani i poslani, poput Petra, učvršćivati svoju braću u vjeri, svojim ponašanjem mnoge poljuljali u vjeri. Koji su, umjesto da su u ljubavi predsjedali crkvenim zajednicama nadograđujući na Isusu Kristu koji je stijena, sebe razumjeli kao temelj oko kojeg se treba vrtjeti cijeli svijet.“ Stoga je papa Franjo u pravu kad kaže da nije problem s kojim se Katolička Crkva suočava u različitim drugim razlozima nego je problem u klerikalizamu. A što je klerikalizam drugo do pokušaj shvaćanja sebe samoga kao temelja na kojem se gradi i istiskivanje Isusa Krista kao temelja na kojem se gradi?, upitao se biskup.

Zaključio je propovijed željom da i djelatnici u Biskupskom ordinarijatu i u različitim ustanovama Dubrovačke biskupije, prije svega probude svoju vjeru u Isusa Krista kao Pomazanika, Sina Božjega. „Bez vjere u njega nije moguće djelovanje Crkve. Zato je važno uvijek iznova buditi tu vjeru.“

Potaknuo ih je da, polazeći od te vjere u svojim službama u Crkvi, izvršavaju svoje poslanje u poniznosti svoje vjere, te da to zaposlenje ne shvaćaju kao moć da dominiraju nad drugima, da ne stavljaju sebe i svoje potrebe, svoj sebični interes u središte nego da i oni učvršćuju s ljubavlju u vjeri učvršćuju drugu braću i sestre u ovoj biskupiji.