Novoizabranu upravu Provincije imenovala je vrhovna poglavarica Družbe č. m. Miroslava Bradica sa svojim Vijećem. Uz provincijalku s. M. Mirčetu, imenovana je zamjenica i savjetnica provincijalne poglavarice s. M. Dijana Mihalj, a ostale savjetnice su: s. M. Martina Prcela, s. Katarina Nekić i s. Antonija Delonga.

Na susretu se razgovaralo o trenutnim prilikama u splitskoj Provinciji te o poslanju i izazovima s kojima se milosrdnice susreću u djelovanju u Hrvatskoj i svijetu, kao i o novim duhovnim zvanjima čiji je broj, poglavito redovničkih ženskih zvanja, u padu.
Dosadašnja provincijalka s. M. Radoslava Kevo zahvalila je nadbiskupu na velikoj potpori koju pruža njihovoj Provinciji, a nova provincijalka s. M. Andrijana Mirčeta preporučila mu se u molitve i savjet u potrebama. Čestitajući na imenovanju, mons. Barišić je ohrabrio s. Andrijanu u prihvaćanju odgovorne uloge u svojoj zajednici.

Provincija u Splitu osnovana je 1932. godine, no sestre dolaze u Dalmaciju davno prije osnutka: u Zadar 1874. godine., u Split 1875., u Dubrovnik 1878., a poslije i u druga dalmatinska mjesta i gradove. Na tim su prostorima sestre najprije radile po bolnicama, ubožnicama i sličnim socijalnim ustanovama, potom u raznim crkvenim ustanovama, te u školama, zabavištima i obdaništima. Stanovale su u ustanovama gdje su i djelovale, jer su svoj samostan imale samo u Sinju i od 1907. u Splitu. Provincija je rasla brojem svojih članova i svojih samostana sve do početka Drugoga svjetskog rata kada bilježe mnoge gubitke, a i komunistička je vlast počela oduzimati samostanska dobra i zabranila je sestrama bilo kakvo prosvjetno-odgojno djelovanje, a uslijedili su i otkazi u bolnicama. U tim i takvim prilikama neke su sestre, a po uputama crkvenih vlasti, prihvatile građansko odijelo i nastavile raditi u bolnicama, a stanovale su po privatnim stanovima. Druge su se pak uključile u župski apostolat kao voditeljice crkvenih zborova ili domaćice u župnim stanovima, samostanima redovnika i drugim crkvenim ustanovama. Prihvaćale su rado i dvorbu bolesnika po kućama gdje god je to bilo moguće. Tako su i u tim teškim vremenima pronalazile načina za iskazivanje milosrdne ljubavi potrebnima.

Stvaranjem nove države Hrvatske, demokratska vlast omogućila je sestrama nesmetano djelovanje u karizmi Družbe. Mogu ponovo nositi redovničko odijelo na svim mjestima svog djelovanja. Vraćena im je i mogućnost da u školama poučavaju djecu i mlade vjerskim istinama. Osobitom se ljubavlju, u tri vlastita dječja vrtića: u Kaštel Starome, Sinju i Zadru, posvećuju odgoju najmlađih nastojeći usaditi u njihova srca zdrav kršćanski duh i pripremati ih da budu graditelji civilizacije ljubavi. Provincija trenutno ima 169 sestara koje djeluju na području Splitsko-makarske i Zadarske nadbiskupije, te Šibenske, Hvarske i Dubrovačke biskupije. Izvan granica Hrvatske djeluju u Crnoj Gori, u Njemačkoj, Kanadi, SAD-u i na Salomonskim Otocima.